Dostupni linkovi

Web Caffee: Zaslužili su feštu na rivi


Ne znam više gdje smo se našli i gdje smo pričali – ali se jako dobro sjećam zašto je Viktor Ivančić odbio da mi se pridruži. Nije me odbio zato što je projekat po mnogima bio samoubilački (praviti zajedničku redakciju na južnoslavenskim jezicima za vrijeme rata je zaista bio projekat osuđen na neuspjeh) nego zbog nečeg sasvim drugog. "Nenade, nas smo trojica, (Predrag Lucić, Boris Dežulović i ja), dali jedan drugom riječ da nećemo odustajati od Ferala. Rekli smo da je to naša ideja i da niko od nas trojice neće prihvaćati druge ponude.!" Viktor Ivančić je, dakle, dao riječ. Nisam ga ubjeđivao – shvatio sam. Pošteno govoreći – ako bi njegov dolazak na radio Slobodna Evropa tada značio i neuspjeh projekta zvanog Feral Tribune - onda mi je drago što me odbio. Moj gubitak bez njega i dobitak za medijsku scenu u Hrvatskoj nisu poredivi.

Petak je, a jutros na splitskim kioscima neće biti Ferala, neće ga biti niti u subotu u drugim gradovima. Kad danas čitam, možda sam već pročitao zadnji broj ovog tjednika. Nedostajaće mi. Ako na prostoru bivše Jugoslavije postoji tjednik koji je svojim profesionalnim poštenjem u sva svoja 1133 broja krčio političke, profesionalne i moralne putove onda je to Viktorov Feral Tribune. Bio je i perjanica i simbol i kriterij za ozbiljne analize i za naslovne stranice, znali smo se grohotom smijati i teško udubiti, i krčio je putove i spriječavao zlo. "Feral je pogled na svijet i zato nije prolazan" – kaže za naš radio na tu temu Hasija Borić, sarajevska autorka predstave Feral Tribune Cabaret. Borka Pavičević, direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, dodaje da su "to bile jedne od ‘najšvercovanijih’ novina koje su na najrazličitije načine prelazile i čitale se u Beogradu, od kuće do kuće, ljudi su pozajmljivali jedni drugima, fotokopirali." Crnogorski književnik Andrej Nikolaidis kaže kako je to što nema Ferala ustvari njegova osobna tragedija. “Dakle, situacija je utoliko tragična i nadrealna - da medij koji je uspio preživjeti Tuđmanov režim nije uspio preživjeti transformisanu i demokratsku Hrvatsku!" Profesor splitskog Pravnog fakulteta, Nikola Visković, da i njega citiram iz programa našeg radija, kaže da je Feral Tribune oduvijek bio bojkotiran ne samo od vlasti nego čak i od jednog dijela demokratske Hrvatske: "Bojkotirali su ga jer je puno radikalniji i puno pošteniji od njih, jer je puno pametniji od njih. Bojkotirali su ga iz zavisti i zbog razloga sujete.“

E da, niko ne voli one bolje od sebe, Balkan ne voli svoje heroje.

Čitalac više "nema vremena" da se bavi ozbiljnim stvarima, informira se za onih prvih 10 minuta televizijskog dnevnika. Čitalac ne zna da mu Feral treba, danas niko ne želi novinu koja se čita od prve do zadnje strane i u kojoj nema golišavih žena. Slušam sinoć na HRT-u kako i Vlada razmišlja da nađe način da se sačuva Feral Tribune. Lijepo. Možda bi mu mogli pomoći ukidanjem PDV-a, kao što je to urađeno za neke druge medije. Ali, Feral Tribune – nemoj se Viktore ljutiti – ne može spasti na grane da bude sufinanciran od bilo koga, Feralu ne treba povlašćena pozicija. To je kao da Feral funkcionira potpuno drugačije od principa za koje se sam zalaže. Zato mi se, osobno, nikakve donacije ne čine izlazom. Nazvao bih to laganim umiranjem. Džabe ti ako proizvodiš najbolje auto na svijetu ako niko neće da ga kupi. Tržište se promjenilo i Feral se također mora promijeniti. Ostati isti dok se tržište mijenja češće je recept za neuspjeh nego za uspjeh. Novo tržište, novo vrijeme i nove društvene okolnosti traže novi Feral. Isto onako žestok, isto onako duhovit, isto onako satiričan – ali drugačiji. Kad se to ne promijeni - novina, radio ili bilo koji drugi medij ostanu sa toliko malo čitatelja da ih je možda primjerenije zvati sljedbenicima nego čitateljima.

Neko mi je pričao da su Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović pripremali brojeve tako da su se povukli na neko ostrvo u samoću i tamo, uz vino i ribu, pripremali ono što smo mi svi gutali vikendom. Bio sam oduvijek ljubomoran i na tu slobodu i na ribu i vino koja je sve to pratila.

Feralovci nemaju razloga za tugu – iza njih je neponovljiv rezultat. Neponovljiv, između ostaloga, i zato što u Hrvatskoj više nikad neće biti onakav splet okolnosti koji je proizveo Feral Tribune. Da je sreće, feralovci bi u povijest otisli sa svojim medaljama – a imaju više nego bilo koji drugi nedjeljnik na Balkanu - poput Ivaniševića, rukometaša, vaterpolista, atletičara – sa velikom feštom na rivi. Ali – novinari i novine tako ne odlaže.

Skidam kapu – gospodo.

Email me Nenad Pejic
XS
SM
MD
LG