Goran VEŽIC, Marija ARNAUTOVIC, Ljudmila CVETKOVIC, Srdan JANKOVIC
Since 1984.Tjednik hrvatskih anarhista, protestanata i heretika (Bogu-mili, a ni Vragu nisu mrski)U svom, za sada posljednjem, 1133 broju, koji je izišao prošlog tjedna, redakcija Feral Tribune upozorila je svoje čitatelje da je u „u postojećim okolnostima izlazak svakog broja Ferala krajnje neizvjestan, uključujući i onaj sljedeći“.
Nažalost, zloguka najava se ostvarila, potvrdio nam je odgovorni urednik Ferala, Viktor Ivančić:
„Feral sutra neće izaći, a kada će ponovo, i hoće li, to ćemo vidjeti narednih dana i tjedana. Ne može izaći zbog ogromnih financijskih teškoća u koje je zapao, a koje su uzrokovane manje-više poznatim stvarima o kojima smo govorili, a to je prije svega drakonski PDV na novine. Pola milijuna kuna državi smo platili, ali zato naši novinari mjesecima nisu primali plaće. Čeka nas još milijun kuna duga koji trebamo otplatiti. Ipak, najvažniji razlog je marketinška politika velikih hrvatskih kompanija koje hrane novine novcem i oglasima, a koja je praktički korupcionaška.“
Ovu tezu Ivančić objašnjava time da ako se kritički piše o ponekim kompanijama - nećete dobit njihove oglase. Donedavno su se spominjale jače izdavačke kuće, kao Europa press holding, koje su figurirale kao potencijalni ulagači u Feral, odnosno spasitelji ovog tjednika:
„Mi smo tražili rješenja u tom pravcu i ona su ostala praktički nerealizirana iz nama ne baš sasvim poznatih razloga. Jedini naš uvjet u bilo kakvim razgovorima te vrste je bila nezavisna uređivačka politika. Ako je došlo do nekih problema u tom smislu, vjerojatno je razlog nezavisna Feral-ova uređivačka politika. Nismo spremni ni sa kim razgovarati uz uvjet da ta uređivačka politika bude diktirana od strane nekog drugog jer to i nema smisla. U tom slučaju bolje je da Ferala i nema.“
Za sada, u novinarskim krugovima, ne vlada pretjerana neuroza zbog mogućeg gašenja Ferala. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Dragutin Lučić Luce:
„Jedno vrijeme je bio perjanica i simbol slobode novinarstva, ali svemu dođe kraj. Žao mi je da se to događa, ali očito da više nije bilo moguće na takav način voditi list. On je, nema sumnje, došao kraju za stalno ili možda samo na neko vrijeme.“
Više zabrinutosti za ovaj kulturni skandal - privremeni ili trajni nestanak Ferala - izražavaju neki intelektualni krugovi. Profesor sa splitskog Pravnog fakulteta, Nikola Visković, kaže da je Feral devedesetih značio više nego opozicijske političke stranke i da je bio nezamjenjiv faktor demokracije i napretka u Hrvatskoj:
„To što je on sada uništavan, i možda uništen, posljedica je nekoliko činjenica, a svakako političke volje konzervativnih faktora u društvu, HDZ-a prije svega. Feral Tribune je godinama pod teškim sudskim kaznama zbog, navodnih, delikata, kleveta, uvreda, koje u 90 posto slučajeva ne bi prošle u bilo kojoj normalnoj civiliziranoj državi. Tu se iscrpio veliki dio njegovog kapitala.“
Propast Ferala krije se i u visokom porezu na dodanu vrijednost od 22 posto kojeg država - nekim drugima - oprašta, kaže profesor Visković:
„Dokaz sramotnog ponašanja države u tim slučajevima je taj što država svake godine oprašta PDV Vjesniku, pa mu omogućuje daljnje izlaženje. Država svake godine sufinancira sve druge tjednike u Hrvatskoj, osim Feral Tribune.“
Nikola Visković izražava sumnju da će demokratska Hrvatska dignuti glas za spas Ferala. On je, kaže Visković, oduvijek bojkotiran od jednog demokratskog dijela Hrvatske:
„Bojkotirali su ga jer je puno radikalniji i puno pošteniji od njih, jer je puno pametniji od njih. Bojkotirali su ga iz zavisti i zbog razloga sujete.“
Nikola Visković upućuje apel međunarodnoj javnosti za spas Ferala.
Feral-ova sudbina je neizvjesna. Njegov izdavač, Kultura i rasvjeta d.o.o., najvjerojatnije ide u stečaj, a čitatelji u očaj. Jedna od njih, Zoja Mentus:
„Kao da mi nestaje član familije. Imamo listove od prvog broja. Nakon određenog vremena ih više nismo mogli skupljati, pa smo ih bacali. Feral je bio svjetlo u mraku koje se pojavilo kada nam je bilo najteže.“
Bilo bi to gašenje svjetla
„Feral alejkum! Smijali su se u brk. Feral je smijeh ljudskoj gluposti i zlu. On je pogled na svijet i zato nije prolazan.“
Ovako je sarajevska glumica Hasija Borić, autorka predstave Feral Tribune Cabaret, reagovala na najavu gašenja novine koja je svojom dosljednošću i hrabrošću obilježila ne samo hrvatsku već i medijsku scenu cijelog regiona:
„To je najsjanija stvar koja nam se dogodila od početka osamdesetih do danas. Inspirirali su me da napravim predstavu koju je vidjelo nekoliko desetina hiljada ljudi. Igrala sam je do sada sto puta. Igraću je i dalje. Idemo dalje. Feral maht traj.“
Gašenje Ferala bilo bi gašenje svjetla, kaže novinar Ivan Lovrenović, dugogodišnji saradnik Ferala iz Sarajeva:
„Svjetla, jednoga zdravog, neopterećenog, čistog, dosljednog, kritičkog odnosa prema vlastitoj stvarnosti, prije svega. Mi, kad kažem mi mislim i na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu jer ta dva medijska područja najbolje poznajem, mi dakle u te dvije zemlje zaista pored Ferala gotovo da nismo imali nijedno takvo glasilo koje je od početka do kraja inzistiralo i uspijevalo održati jedan potpuni, čisti, gotovo da kažem - idealistički kritički stav prema vlastitoj stvarnosti, prije svega onoj političkoj, ali ne samo njoj.“
Za novinarsku profesiju gašenje Feral Tribune-a znači mnogo više nego što u ovom trenutku i ljudi koji se profesionalno bave novinarstvom ali i čitaoci mogu i da pretpostave. Govori direktor Medija centra Sarajevo Boro Kontić:
„Treba da se ugasi najhrabrija novina u cijeloj ovoj regiji koja od nastanka, zapravo prvo onog podlistka u Slobodnoj Dalmaciji sredinom osamdesetih, a onda devedesetih predstavlja za većinu ljudi jednu vrstu svetionika, jednu vrstu novine koja je skoro pa izgledalo nemoguće da postoji u sredini koja ne dopušta tu vrstu novinarskih sloboda. Zapravo, crni trenutak za profesiju u regiji je da nestaje jedan takav list.“
Feral je obilježio kulturu i književnu civilizaciju jedinstvenom satirom, podsjeća Ivan Lovrenović:
„To nikad nije bila satira sirovoga doživljaja, sirovog odnosa prema stvarnosti, nego gotovo uvijek na najvišoj razini umjetničke stilizacije. Moglo bi se čak reći da je upravo ta Feralova satira možda najvažniji, najprepoznatljiviji i u estetskom smislu najbolji doprinos suvremenoj hrvatskoj književnosti.“
Hasija Borić:
„Druže foto, mi ti se kunemo.
Voljela ga minolta i nikon,
ljubili ga objektiv i zaslon,
svojim nam je mesijanskim likom
inspirir’o svaki novi naslov.
Voljela ga jašika i kanon,
ljubila ga svaka eksponaža,
Franjo Tuđman to je bio zakon,
čovjek vođa i fotomontaža.
Voljeli li ga olimpus i zorki,
iz fleša mu pjevale ptičice,
otiš’o je, došli dani gorki,
nestalo ga s naše naslovnice.“
Simbol novinarstva koje nigde više ne postoji
Splitski nezavisni politički nedeljnik Feral Tribune imao je svoju čitalačku publiku i u Srbiji među građanski orijentisanim čitaocima koji su ga doživljavali kao poslednje nezavisno glasilo na prostoru bivše Jugoslavije. Sećajući se Feralovog pisanja u vreme Miloševićevog represivnog režima i ratova na prostoru bivše Jugosalvije za čitaoce u Beogradu vest o njegovom gašenju je šokantna.
Za beogradskog novinara Petra Lukovića, koji od prvog broja piše za splitski Feral, danas je u najmanju ruku neobičan dan:
“Danas je sreda, dan kada obično pišem tekstove za Feral. Danas ne pišem pa se čovek oseća glupo i prazno.”
Čitaoci u Srbiji za Feral vezuju širenje slobode, kritičko izveštavanje, beskompromisnost i humor. Upravo to je ono za čim se u Beogradu tragalo devedesetih, priseća se Borka Pavićević, direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju:
“Ja se sećam tih vremena, mogao se kupiti u pojedinim trenucima na pojedinim mestima, jurilo se da se pronađe. U isto vreme, to su bile jedne od ‘najšvercovanijih’ novina koje su na najrazličitije načine prelazile i čitale se u Beogradu, od kuće do kuće, ljudi su pozajmljivali jedni drugima, fotokopirali...Ako postoji kritička opoziciona novina to je bio Feral i volela bih da kažem - to ‘jeste’ Feral.”
Književnik Filip David:
“Svih onih 15-20 godina borbe protiv Miloševićevog režima, ratova na prostorima bivše Jugoslavije Feral je bio, bar za mene, možda jedino mesto gde sam mogao da kažem šta mislim, gde sam sretao svoje istomišljenike, gde se otvoreno, pošteno i časno govorilo o svemu onome što se događa. Prosto ne mogu da verujem da za Feral nema više mesta. Istovremeno na svim stranama jača ta neka žuta, najprizemnija štampa.”
Gašenje Ferala bilo bi užasan udarac ne samo za medije na prostoru bivše Jugoslavije i čitaoce već i za imidž i renome Hrvatske, kaže novinar Petar Luković:
“Jedna svesna namera da se verovatno poslednje nezavisno glasilo na prostoru bivše SFRJ ugasi, da nestane, da se utopi u prljave tranzicijske novine i trendove koji postoje ovde. Reč je o nečemu što je bilo, ostalo i što će ostati simbol novinarstva koje nigde više ne postoji. Takva vrsta novinarstva je ne samo obeležila jednu epohu nego je ostala za neke ljude neka vrsta mastodonskog novinarstva i jednog stava koji više nije u modi.”
A to što ima tako malo ima novinara poput onih iz Ferala čini da se čovek oseća lično pogođenim gašenjem ovih novina, kaže novinarka beogradskog radija B 92 Svetlana Lukić:
“Ako je to Hrvatska, jedna mnogo uređenija zemlja koja je krenula putem evropskih integracija, ne samo dozvolila nego mnogo toga i učinila da se Feral ugasi, šta onda da očekujemo od ove države koja gleda u Putina, njegov odnos prema medijima, njegov odnos prema nevladinim organizacijama? Pitanje je – koliko su nama dani odbrojani?”
Gadno naravoučenije
Crnogorski književnik Andrej Nikolaidis kaže kako je to što više neće vidjeti ‘Feral Tribune’ za njega zapravo lična tragedija:
“I vjerujem da nisam sam u tom osjećaju, da će zapravo mnogi ljudi koje ćete kontaktirati istim povodom reći istu stvar. Dakle, situacija je utoliko tragična i nadrealna - da medij koji je uspio preživjeti Tuđmanov režim nije uspio preživjeti transformisanu i demokratsku Hrvatsku, što za sve nas iz tzv. regiona nosi jedno vrlo gadno naravoučenije. A to je da u novom vremenu nisu potrebni, ne samo heroji, nego očito nisu potrebni dobri novinari.”
Za one koji to možda ne znaju, dodaje Nikolaidis, u “Feral Tribuneu” do posljednjeg dana pisali su neki od najboljih novinara, najboljih kolumnista koji su uopšte stvarali na ovom jeziku:
“I takvu koncentraciju kvaliteta niste mogli naći u drugim novinama. Da nije ničeg drugog, da nije nevjerovatno sjajne istorije tog lista, već samo te činjenice, bilo bi frapantno. Dakle, ugašena je novina koja je u tekstualnom smislu bila najbolja na ovim prostorima, ugašena je novina koja je bila nevjerovatno hrabra, nevjerovatno probojna i novina koja je imala nevjerovatno blagotvoran uticaj na sve ovo što zovemo regionom.”
Međutim, zaključuje Nikolaidis, ovom regionu očito takve stvari više nisu potrebne:
“Novo vrijeme donijelo je novu igru koja je, bojim se, prljavija nego što je to bilo u ono ratno vrijeme, tako da ćemo posljedice toga što se desilo ‘Feralu’ osjetiti svi mi. Bojim se sada i ostali mediji, pa i ovi naši crnogorski, moraju biti vrlo zapitani nad svojom budućnošću.”
* * * * *
Pokrenut 1984. godine, u početku izlazio kao dodatak Nedjeljnoj Dalmaciji, da bi se 1993. godine na kioscima pojavio u obliku samostalnog tjednika, političko-satiričkoga tipa. Osnovan od strane sada već legendarnog trija pod nazivom STUDIO VIVA LUDEŽ, što je ustvari izvedenica od imena pokretača lista : Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović. Kroz list je prodefilirala krema hrvatskog novinarstva, kao i mnogobrojna uvažena intelektualna imena (da nabrojim samo neke : Miljenko Smoje, Drago Hedl, Miljenko Jergović, Đermano Senjanović-Ćićo, Ivan Lovrenović, Heni Erceg - današnja glavna urednica, Slavenka Drakulić, Milan Gavrović, Predrag Matvejević, Filip David, Nikola Visković, Zoran Pusić, Ivo Banac itd.), a još uvijek nerijetko na stranicama Ferala sa svojim tekstovima gostuju mnogi renomirani svjetski intelektualci poput Alen Finkelkraut, Noam Chomsky, Aleš Debeljak, Slavoj Žižek i sl. 1994. u sklopu redakcije utemeljena "Feral Tribune Bibloteka" u kojoj se objavljuju književna djela brojnih kvalitetnih domaćih i stranih prozaika i pjesnika, kao npr. Danilo Kiš, Raymond Carver, Miljenko Smoje, Slavenka Drakulić, Leonard Cohen, Knut Hamsun, Patti Smith, Marinko Koščec, Mirko Kovač i sl.
Feral Tribune dobitnik je Međunarodne nagrade za slobodu tiska 1996. što je dodjeljuje International Press Directory, Zlatnog pera slobode 1997. koje dodjeljuje World Association of Newspapers, Međunarodne nagrade za slobodu tiska 1997. što je dodjeljuje Committee to Protect Journalists, te nagrade za najbolji političko-satirički list na svijetu za 1998. dodijeljenu na Međunarodnom festivalu političke satire u Forte dei Marmi, te nagrade Olof Palme za 1998.; dobitnik je također Tenžerine nagrade i nagrade Stefanel 1992.
