Predsjednik DNZ-a Rifat Dolić kazao je da bi inicijativa o četvrtoj teritorijalnoj jedinici bila pokrenuta kao odgovor na moguće konkretizovanje inicijative premijera Republike Srpske Milorada Dodika o federalizaciji BiH. Teritorija te jedinice bi obuhvatala sadašnji Unsko-sanski kanton, te opštine Grahovo, Glamoč, Drvar i Novi grad:
«Ta federalna jedinica bi bila formirana na geostrateškim principima, na ekonomskim, historijskim itd. Znači, ne bi bila na nacionalnom osnovu i na nacionalnom principu formirana. Inicijativa naša je rezultat, znači, tih inicijativa o federalizaciji BiH na nacionalnim osnovama. Ukoliko dođe do toga, u tom slučaju Bosanska krajina ponovo ostaje slijepo crijevo. Mi ne možemo prihvatiti ideju da se koridorima nekakvim se krećemo po BiH.»
U posjednjih nekoliko godina javnosti je predstavljen čitav niz razmišljanja o mogućem preuređenju Bosne i Hercegovine, od ukidanja kantona i entiteta, preko formiranja novih distrikta, pa do uvođenja trećeg entiteta ili federalizacije. Direktor banjalučkog magazina «Reporter» Igor Gajić smatra da mora doći do konsenzusa oko promjene jer sadašnje neodrživo uređenje može biti uzrok nekih budućih kriza:
«Federalizacija, ako odgovara svima, može biti kao jedna od realnijih varijanti za rješavanje ove krize u koju je cijela država evidentno zapala. Što se tiče prijedloga o četvrtom kantonu, mislim da je to apsolutno nerealno, pošto ju je i nejaka partija predložila, a i sam geografski prijedlog je nerealan jer sigurno je da RS neće dozvoliti bilo kakav ulazak u njene teritorije.»
Mnogi smatraju da je Dodik pokrenuo pitanje federalizacije kako bi se zaustavilo insistiranje na izdvajanju Srebrenice iz RS-a. Pored Srebrenice, postojalo je još inicijativa teritorijalnih izmjena i unutar samih entiteta. Tako je, naprimjer, zabilježena i inicijativa da se u Posavini od dijela Federacije BiH i RS-a sačini posavski kanton sa većinskim hrvatskim stanovništvom.
Profesor Mostarskog sveučilišta Slavo Kukić mišljenja kako brojne inicijative za izmjenu unutrašnjih granica BiH ne mogu donijeti ništa dobro:
«Treba u ovoj zemlji graditi ambijent koji će reafirmirati vrijednosti koje su stoljećima postojale, ambijent u kojem komšija doživljava svog komšiju komšijom, a ne ambijent u kojem se podgrijavaju nacionalne frustracije. Ovim maksimalističkim inicijativama dapače te frustracije se produbljuju, nacionalna netrpeljivost zadržava i pojačava i, zapravo, šanse da BiH može postati u dogledno vrijeme normalna država i normalno društvo se smanjuju.»
No, i pored brojnih prijedloga, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, osim dopisivanja putem medija, političari nikada nisu konkretno za stolom razgovarali ni o jednom prijedlogu. Ipak, politički analitičar iz Sarajeva Šaćir Filandra smatra da će se vremenom doći do rješenja uređenja koja bi mogla biti zadovoljavajuća za većinu:
«Znači rješenja koja nisu postignuće rata, s obzirom da ta ratna postignuća nisu bila fer, u velikom broju slučajeva bila su rezultat zločina i nasilja. Od toga se moramo odmaknuti, ali moramo se odmaknuti i od nekih apstraktnih, nadetničkih, nadteritorijalnih koncepata koja su također stvar prošlosti ili stvar neke imaginarne, liberalne utopije.»
No, problem je, kaže Filandra, što i dalje ne postoji spremnost niti dovoljno jaka politička snaga koja bi napravila iskorak u traženju kompromisa.
«Ta federalna jedinica bi bila formirana na geostrateškim principima, na ekonomskim, historijskim itd. Znači, ne bi bila na nacionalnom osnovu i na nacionalnom principu formirana. Inicijativa naša je rezultat, znači, tih inicijativa o federalizaciji BiH na nacionalnim osnovama. Ukoliko dođe do toga, u tom slučaju Bosanska krajina ponovo ostaje slijepo crijevo. Mi ne možemo prihvatiti ideju da se koridorima nekakvim se krećemo po BiH.»
U posjednjih nekoliko godina javnosti je predstavljen čitav niz razmišljanja o mogućem preuređenju Bosne i Hercegovine, od ukidanja kantona i entiteta, preko formiranja novih distrikta, pa do uvođenja trećeg entiteta ili federalizacije. Direktor banjalučkog magazina «Reporter» Igor Gajić smatra da mora doći do konsenzusa oko promjene jer sadašnje neodrživo uređenje može biti uzrok nekih budućih kriza:
«Federalizacija, ako odgovara svima, može biti kao jedna od realnijih varijanti za rješavanje ove krize u koju je cijela država evidentno zapala. Što se tiče prijedloga o četvrtom kantonu, mislim da je to apsolutno nerealno, pošto ju je i nejaka partija predložila, a i sam geografski prijedlog je nerealan jer sigurno je da RS neće dozvoliti bilo kakav ulazak u njene teritorije.»
Mnogi smatraju da je Dodik pokrenuo pitanje federalizacije kako bi se zaustavilo insistiranje na izdvajanju Srebrenice iz RS-a. Pored Srebrenice, postojalo je još inicijativa teritorijalnih izmjena i unutar samih entiteta. Tako je, naprimjer, zabilježena i inicijativa da se u Posavini od dijela Federacije BiH i RS-a sačini posavski kanton sa većinskim hrvatskim stanovništvom.
Profesor Mostarskog sveučilišta Slavo Kukić mišljenja kako brojne inicijative za izmjenu unutrašnjih granica BiH ne mogu donijeti ništa dobro:
«Treba u ovoj zemlji graditi ambijent koji će reafirmirati vrijednosti koje su stoljećima postojale, ambijent u kojem komšija doživljava svog komšiju komšijom, a ne ambijent u kojem se podgrijavaju nacionalne frustracije. Ovim maksimalističkim inicijativama dapače te frustracije se produbljuju, nacionalna netrpeljivost zadržava i pojačava i, zapravo, šanse da BiH može postati u dogledno vrijeme normalna država i normalno društvo se smanjuju.»
No, i pored brojnih prijedloga, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, osim dopisivanja putem medija, političari nikada nisu konkretno za stolom razgovarali ni o jednom prijedlogu. Ipak, politički analitičar iz Sarajeva Šaćir Filandra smatra da će se vremenom doći do rješenja uređenja koja bi mogla biti zadovoljavajuća za većinu:
«Znači rješenja koja nisu postignuće rata, s obzirom da ta ratna postignuća nisu bila fer, u velikom broju slučajeva bila su rezultat zločina i nasilja. Od toga se moramo odmaknuti, ali moramo se odmaknuti i od nekih apstraktnih, nadetničkih, nadteritorijalnih koncepata koja su također stvar prošlosti ili stvar neke imaginarne, liberalne utopije.»
No, problem je, kaže Filandra, što i dalje ne postoji spremnost niti dovoljno jaka politička snaga koja bi napravila iskorak u traženju kompromisa.
