„Tito - četvrti put“ svojevrsni je „produkcijski monstrum“ u pozitivnom smislu – ističe umjetnička ravnateljica Eurokaza, Gordana Vnuk, a dovršava se u koprodukciji desetak festivala i kazališta iz jugoistočne Europe i Njemačke:
„Tema je Josip Broz Tito i vrijeme u kojem je živio i radio, jedan dio evropske povijesti koji je dosta zanemaren. Nije dovoljno historiografski obrađen u nekoj relevantnoj knjizi, filmu, kazališnoj predstavi. To je neki naš prilog obradi te teme, ali i jedan umjetnički pristup, nije ideološki. Ne opredjeljujemo se tu za ili protiv Tita, ili protiv nekih stvari, već nastojimo dati jedan četvrti pogled. Zato se projekt zove Tito četvrti put.“
Ponavlja da nije riječ o političkom teatru, već viđenju Tita i njegova vremena očima stranih umjetnika, što će sigurno donijeti i neku novu dimenziju:
„Mogu reći da je logistički, po brojkama i po svemu to dosita monstruozni projekt u pozitivnom smislu. U njemu sudjeluje po 100 umjetnika iz raznih zemalja, a koproducira se sa festivalima i teatrima u Italiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji, Njemačkoj, Hrvatskoj. To je nešto što je dosita veliko.“
Autor tekstova o Titu je povjesničar Ivo Banac, koji u cijelom projektu ima i savjetodavnu ulogu, a u sklopu Eurokaza priprema i Okrugli stol o Titu, na kojem će znanstvenici i javne ličnosti govoriti o Titu sa raznih aspekata:
„Mislim da, koliko god je bio neizbježan, jer alternative dosita nije bilo, Tito je jedna fatalna ličnost koja je uskraćivanjem bilo kakve demokratske evolucije, pitanjem federalizma, nacionalnog pitanja u konačnici dovela do nečega što je onemogućilo demokratizaciju ovih naših društava u smislu kako se to događalo u nešto sretnijim dijelovima Evrope. Ne mogu imati pozitivno mišljenje o Titu, premda ne negiram ono što je bilo pozitivno u njegovom djelovanju, a što je u konačnici bilo neizbježno jer nema tog političkog aktera koji je po svemu negativan.“
Titova unuka i kazališna redateljica, Saša Broz, ne zna puno o projektu, ali ideju smatra vrijednom i zanimljivom:
„Sasvim sigurno da mene, koja se bavim kazališnom režijom, zanima što umjetnik može reći o toj temi, a pogotovo mladi umjetnici koji su neukaljani raznim, što afirmativnim, pa i negativnim stavovima, koje smo u zadnjih 27 godina slušati od smrti moga djede. Takve stvari treba pustiti da se rade, bez obzira napravile se one u nekom pozitivnom ili negativnom smislu. Naravno da je nama kao obitelji i meni kao njegovoj unuci najdraže da sve što se govori o njemu, govori pozitivno. Osim toga, on je bio i čovjek i naravno da ne može svako imati o njemu jednako mišljenje. Mislim da bi to bilo apsurdno i sumanuto. Stalno smo u nekim tenzionim fazama, ili nekoga dižemo u nebesa, ili nekoga pokapamo 20 metara ispod zemlje. Baš danas, kada je prošlo toliko godina od njegove smrti, možda se ipak nešto objektivnije može progovoriti o nekim stvarima.“
„Tema je Josip Broz Tito i vrijeme u kojem je živio i radio, jedan dio evropske povijesti koji je dosta zanemaren. Nije dovoljno historiografski obrađen u nekoj relevantnoj knjizi, filmu, kazališnoj predstavi. To je neki naš prilog obradi te teme, ali i jedan umjetnički pristup, nije ideološki. Ne opredjeljujemo se tu za ili protiv Tita, ili protiv nekih stvari, već nastojimo dati jedan četvrti pogled. Zato se projekt zove Tito četvrti put.“
Ponavlja da nije riječ o političkom teatru, već viđenju Tita i njegova vremena očima stranih umjetnika, što će sigurno donijeti i neku novu dimenziju:
„Mogu reći da je logistički, po brojkama i po svemu to dosita monstruozni projekt u pozitivnom smislu. U njemu sudjeluje po 100 umjetnika iz raznih zemalja, a koproducira se sa festivalima i teatrima u Italiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji, Njemačkoj, Hrvatskoj. To je nešto što je dosita veliko.“
Autor tekstova o Titu je povjesničar Ivo Banac, koji u cijelom projektu ima i savjetodavnu ulogu, a u sklopu Eurokaza priprema i Okrugli stol o Titu, na kojem će znanstvenici i javne ličnosti govoriti o Titu sa raznih aspekata:
„Mislim da, koliko god je bio neizbježan, jer alternative dosita nije bilo, Tito je jedna fatalna ličnost koja je uskraćivanjem bilo kakve demokratske evolucije, pitanjem federalizma, nacionalnog pitanja u konačnici dovela do nečega što je onemogućilo demokratizaciju ovih naših društava u smislu kako se to događalo u nešto sretnijim dijelovima Evrope. Ne mogu imati pozitivno mišljenje o Titu, premda ne negiram ono što je bilo pozitivno u njegovom djelovanju, a što je u konačnici bilo neizbježno jer nema tog političkog aktera koji je po svemu negativan.“
Titova unuka i kazališna redateljica, Saša Broz, ne zna puno o projektu, ali ideju smatra vrijednom i zanimljivom:
„Sasvim sigurno da mene, koja se bavim kazališnom režijom, zanima što umjetnik može reći o toj temi, a pogotovo mladi umjetnici koji su neukaljani raznim, što afirmativnim, pa i negativnim stavovima, koje smo u zadnjih 27 godina slušati od smrti moga djede. Takve stvari treba pustiti da se rade, bez obzira napravile se one u nekom pozitivnom ili negativnom smislu. Naravno da je nama kao obitelji i meni kao njegovoj unuci najdraže da sve što se govori o njemu, govori pozitivno. Osim toga, on je bio i čovjek i naravno da ne može svako imati o njemu jednako mišljenje. Mislim da bi to bilo apsurdno i sumanuto. Stalno smo u nekim tenzionim fazama, ili nekoga dižemo u nebesa, ili nekoga pokapamo 20 metara ispod zemlje. Baš danas, kada je prošlo toliko godina od njegove smrti, možda se ipak nešto objektivnije može progovoriti o nekim stvarima.“
