Usprkos svemu oko 200 protestanata se okupilo u Samari i protestira protiv Putina i njegove politike. On je pak učestvovao na samitu. Toliko je dugo trajao, svega dva – tri sata, da su se sugovornici iz Evropske Unije i Rusije uspjeli složiti samo – da se gotovo u svemu ne slažu. Od ljudskih prava do Kosova, od uvoza mesa – do politike vezane za energiju. Sve me to me podsjetilo na jedan moskovski dan.
Ima tamo u TVERSKAJA ulici (glavna ulica koja ide prema Crvenom Trgu) jedna prodavnica čiji izlog je zaokupio moju pažnju. Približavalo se vrijeme poklona za moju damu pa sam ušao i vidio jedan ogrtač za kupatilo. Provjerim kvalitet – OK, provjerim cijenu, vidim 2200. Super. Izaberem broj i krenem da platim. Izvadim 2500 rubalja a prodavačica me začudjeno pogleda: "Gospodine, nije 2200 rubalja nego 2200 dolara!" Užasnut od cijene brzo sam odustao i izašao. Nisam više nikad ni ušao u nijednu prodavniciu na TVERSKAJA ulici ali sam se čudio ko te stvari uopće kupuje. Koliko moraš imati novaca da potrošiš 2200 dolara na ogrtač za kupatilo?? Pitam kolegu iz ruske redakcije i evo njegove matematike. Rusija ima 135 miliona stanovnika. Ako samo 1% od te populacije predstavljaju bogataši, to je točno 135 tisuća bogataša. Pomnoži to sa četiri člana obitelji to je najmanje 630 tisuća ljudi koji dolaze na Tverskaju (ako nisu u inozemstvu) da tamo troše. Njima je svejedno koliko košta bade mantil.
Robert Amsterdam, inače advokat ruskog tajkuna Khodorkovskog koji sada sjedi u sibirskom zatvoru radi neplaćanja poreza, je prije nekoliko dana bio kod nas na radiju. On kaže da je u Rusiji izvršen tihi državni udar te da Putin, zahvaljujući inertnosti zapada, ubire jednu za drugom pobjedu na spoljnopolitičkom planu. "Ne radi se čak ni o inertnosti već o čistim financijskim interesima Rusije i evropskih energetskih kompanija, posebno onih u Njemačkoj!"
Moglo bi se čak reći da je Putin donedavno uspješno provodio svoju doktrinu "upravljane demokracije" – tako bar piše Anne Applebaum, jedna od najpoznatijih stručnjaka za Rusiju. Televizija je bila direktno kontrolirana ali su manje opozicione novine ipak postojale. Opozicija je ipak bila na televiziji iako ne u najnegledanije vrijeme. Ko god je u medijima otišao preko dozvoljene crte dobio je posjetu poreske policije ili čak obične policije (Khodorkovsky na primjer). Sve je to davalo Putinu neke argumente da se hvali imidžom reformatora. Ima već godinu dana ili tako nešto kako je taj balans radikalno promijenjen. Umjesto poreske policije sad dolazi tajna služba, nezavisne grupe se više ne mogu legalno registrirati, a i radio Slobodna Evropa je te promjene osjetila na svojoj koži. Broj stanica koje prenose naš program se smanjio sa 30 na svega 6. Dva naručena ubistva, poznate novinarke Ane Politkovskaje u Moskvi i Aleksandra Litvinenka u Londonu kao da su promijenila i politički jezik u Rusiji. Gari Kasparov je na jednoj web stranici nazvan "političkim pijunom koji je prodao svoju dušu izdajicama." Nova organizacija disidenata je nazvana "grupom kriminalaca, gangstera, propalih političara...."
Zvuči poznato, zar ne?
Kad ti neko svaki dan govori da si lijep – malo treba da se ubijediš da si najljepši na svijetu. Tada postaješ nerealan i opasan za sebe i okolinu. Slično je i sa državama. Kad neka od njih postane snažna u prekratkom vremenu postaje opasna za druge i za sebe. 25% današnjih ruskih lidera je radilo u KGB-u, a nevjerovatnih 78% je imalo neke odnose sa tajnim službama, policijom, vojskom. Oni znaju kako slušati. Rusija danas dijeli lekcije Bushu, ucjenjuje Ukrajinu i Gruziju, bahato se ponaša prema Estoniji, uslovljava isporuku gasa Evropi sa političkim ustupcima, odbija svaki razgovor o ljudskim pravima, o sudskoj farsi u slučaju Khorkovsky, o ubijenim novinarima, o naručenim ubistvima. Rusija se danas osjeća toliko snažnom da misliš da i ne mora da vodi računa o reakcijama zapada. Zapad, trenutno, možda i radije kupuje gas i naftu od Rusije nego da se brine o tamošnjim ljudskim pravima. Čečeniju nije niko pomenuo godinama.
Ali, čini se da se taj stav polako mijenja i možda dodje do izražaja na slijedećem G-8 samitu u Ljubljani. Prije šest godina tamo je Bush prvi put sreo Putina rekavši da ga je pogledao u oči i vidio čovjeka kojem vjeruje i koji se zalaže za demokratiju. Možda je Bush tada nešto i vidio u Vladimirovim očima ali činjenice kažu da Putinova Rusija ide u suprotnom pravcu. Ne bih nikome želio onu narodnu "dabogda imao pa nemao" ali šta će se Rusiji dogoditi kad cijene nafte iznenada padnu?
Mozda ću ja ipak kupiti onaj bade mantil.
Ima tamo u TVERSKAJA ulici (glavna ulica koja ide prema Crvenom Trgu) jedna prodavnica čiji izlog je zaokupio moju pažnju. Približavalo se vrijeme poklona za moju damu pa sam ušao i vidio jedan ogrtač za kupatilo. Provjerim kvalitet – OK, provjerim cijenu, vidim 2200. Super. Izaberem broj i krenem da platim. Izvadim 2500 rubalja a prodavačica me začudjeno pogleda: "Gospodine, nije 2200 rubalja nego 2200 dolara!" Užasnut od cijene brzo sam odustao i izašao. Nisam više nikad ni ušao u nijednu prodavniciu na TVERSKAJA ulici ali sam se čudio ko te stvari uopće kupuje. Koliko moraš imati novaca da potrošiš 2200 dolara na ogrtač za kupatilo?? Pitam kolegu iz ruske redakcije i evo njegove matematike. Rusija ima 135 miliona stanovnika. Ako samo 1% od te populacije predstavljaju bogataši, to je točno 135 tisuća bogataša. Pomnoži to sa četiri člana obitelji to je najmanje 630 tisuća ljudi koji dolaze na Tverskaju (ako nisu u inozemstvu) da tamo troše. Njima je svejedno koliko košta bade mantil.
Robert Amsterdam, inače advokat ruskog tajkuna Khodorkovskog koji sada sjedi u sibirskom zatvoru radi neplaćanja poreza, je prije nekoliko dana bio kod nas na radiju. On kaže da je u Rusiji izvršen tihi državni udar te da Putin, zahvaljujući inertnosti zapada, ubire jednu za drugom pobjedu na spoljnopolitičkom planu. "Ne radi se čak ni o inertnosti već o čistim financijskim interesima Rusije i evropskih energetskih kompanija, posebno onih u Njemačkoj!"
Moglo bi se čak reći da je Putin donedavno uspješno provodio svoju doktrinu "upravljane demokracije" – tako bar piše Anne Applebaum, jedna od najpoznatijih stručnjaka za Rusiju. Televizija je bila direktno kontrolirana ali su manje opozicione novine ipak postojale. Opozicija je ipak bila na televiziji iako ne u najnegledanije vrijeme. Ko god je u medijima otišao preko dozvoljene crte dobio je posjetu poreske policije ili čak obične policije (Khodorkovsky na primjer). Sve je to davalo Putinu neke argumente da se hvali imidžom reformatora. Ima već godinu dana ili tako nešto kako je taj balans radikalno promijenjen. Umjesto poreske policije sad dolazi tajna služba, nezavisne grupe se više ne mogu legalno registrirati, a i radio Slobodna Evropa je te promjene osjetila na svojoj koži. Broj stanica koje prenose naš program se smanjio sa 30 na svega 6. Dva naručena ubistva, poznate novinarke Ane Politkovskaje u Moskvi i Aleksandra Litvinenka u Londonu kao da su promijenila i politički jezik u Rusiji. Gari Kasparov je na jednoj web stranici nazvan "političkim pijunom koji je prodao svoju dušu izdajicama." Nova organizacija disidenata je nazvana "grupom kriminalaca, gangstera, propalih političara...."
Zvuči poznato, zar ne?
Kad ti neko svaki dan govori da si lijep – malo treba da se ubijediš da si najljepši na svijetu. Tada postaješ nerealan i opasan za sebe i okolinu. Slično je i sa državama. Kad neka od njih postane snažna u prekratkom vremenu postaje opasna za druge i za sebe. 25% današnjih ruskih lidera je radilo u KGB-u, a nevjerovatnih 78% je imalo neke odnose sa tajnim službama, policijom, vojskom. Oni znaju kako slušati. Rusija danas dijeli lekcije Bushu, ucjenjuje Ukrajinu i Gruziju, bahato se ponaša prema Estoniji, uslovljava isporuku gasa Evropi sa političkim ustupcima, odbija svaki razgovor o ljudskim pravima, o sudskoj farsi u slučaju Khorkovsky, o ubijenim novinarima, o naručenim ubistvima. Rusija se danas osjeća toliko snažnom da misliš da i ne mora da vodi računa o reakcijama zapada. Zapad, trenutno, možda i radije kupuje gas i naftu od Rusije nego da se brine o tamošnjim ljudskim pravima. Čečeniju nije niko pomenuo godinama.
Ali, čini se da se taj stav polako mijenja i možda dodje do izražaja na slijedećem G-8 samitu u Ljubljani. Prije šest godina tamo je Bush prvi put sreo Putina rekavši da ga je pogledao u oči i vidio čovjeka kojem vjeruje i koji se zalaže za demokratiju. Možda je Bush tada nešto i vidio u Vladimirovim očima ali činjenice kažu da Putinova Rusija ide u suprotnom pravcu. Ne bih nikome želio onu narodnu "dabogda imao pa nemao" ali šta će se Rusiji dogoditi kad cijene nafte iznenada padnu?
Mozda ću ja ipak kupiti onaj bade mantil.