Pitaj me o svemu, osim o parama - to kao da je neslužbeni moto svih hrvatskih organa vlasti – od državne do općinske razine. Predstavnici vlasti ocjenjuju da je provedba Zakona o pravu na pristup informacijama iz godine u godinu sve bolja, ali primjer Slovenije, koja i u evropskim okvirima prednjači u pravu javnosti da zna, pokazuje da se treba i može napraviti pomake nabolje.
Predsjednica nevladine udruge „Gong“, Suzana Jašić, o konkretnim primjerima kada vlasti krše svoju zakonsku obavezu i ne daju podatke zainteresiranim građanima:
„Od Vlade Republike Hrvatske tražili smo kompletnu dokumentaciju, ugovore, račune i potvrde koje se odnose na nabavu automobila za potrebe Vlade Republike Hrvatske tijekom 2005. i 2006. godine. Dobili smo odbijenicu jer je to tajni podatak. Od Državnog ureda za reviziju tražili smo reviziju o poslovanju Požeško-slavonske županije, zbog činjenice da im je bio blokiran račun. I tu smo dobili odbijenicu jer je to tajni podatak.“
Broj zahtjeva za informacijama od tijela javne vlasti pada iz godine u godinu, kazao je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za upravu, Antun Palarić:
„To može tumačiti svatko na svoj način. Gledam to na način da su građani zadovoljni razinom dostupnosti informacija. Od prve godine i početnih 19 tisuća zahtijeva, došli smo u 2006. godini na 4357 zahtjeva.“
Saborski zastupnik socijaldemokrata, Šime Lučin, pred nekoliko mjeseci bezuspješno je HDZ-ovoj većini u Saboru predlagao da se imenuje povjerenika za informacije, kakvog ima, primjerice Slovenija, osobu koja, sa jedne strane štiti pravo građana na privatnost, a sa druge strane prosuđuje je li stavljanje oznake „tajno“ ili „interno“ na neki dokument zakonito:
„Danas je u Hrvatskoj najlakše nabavljati stvari bez javnog natječaja, a to je da neku nabavku proglasite tajnom ili povjerljivom. Normalni građanin, ili ako hoćete političar, ako mu država, ili tijela vlasti, ograničavaju pristup tim informacijama, može zaključiti da je to tijelo državne vlasti, ili ta država, korumpirana. To je logičan zaključak. Da bi izbjegli takve logične zaključke mislim da moramo uvesti institut povjerenika.“
Dugogodišnja televizijska novinarka, Nataša Pirc Musar, slovenska je povjerenica za informacije. Slučaj prvi iz njene prakse – je li diploma osobe koja plaću dobiva iz budžeta podatak zaštićen privatnošću, ili ne?
„Kada je Ministarstvo za javnu upravu pronašlo nekoliko falsificiranih diploma, pronašlo se da je puno Slovenaca kao diplomiralo u Prištini. Tada je javnost počela pitati sve one najviše državne funkcionare i direktore ureda da pokažu svoje diplome javnosti. Odlučila sam da, ako je diploma uslov da dobiješ posao u javnom sektoru, onda je ta informacija javna i ne može biti tajni osobni podatak.“
Slučaj drugi – je li oznaka „tajno“ ili „interno“ s pravom stavljena na neki dokument, ili je pravo građana da znaju jače? Slovenija od finskog koncerna „Patria“ kupuje borbena oklopna vozila, a vrijednost posla je astronomska.
Nataša Pirc Musar:
„I tu javnost pita puno pitanja a sva ta dokumentacija ima oznaku, po Zakonu o tajnim informacijama, stupanj interno. Sve te podatke sam išla provjeriti u Ministarstvo obrane. Samo taj jedan ugovor je pola metra fascikli. Sada trebam presuditi da li je čitav ugovor tajan, ili se barem može nekoliko od tih dokumenata pokazati javnosti, da vidi da ministar obrane govori istinu.“
Predsjednica nevladine udruge „Gong“, Suzana Jašić, o konkretnim primjerima kada vlasti krše svoju zakonsku obavezu i ne daju podatke zainteresiranim građanima:
„Od Vlade Republike Hrvatske tražili smo kompletnu dokumentaciju, ugovore, račune i potvrde koje se odnose na nabavu automobila za potrebe Vlade Republike Hrvatske tijekom 2005. i 2006. godine. Dobili smo odbijenicu jer je to tajni podatak. Od Državnog ureda za reviziju tražili smo reviziju o poslovanju Požeško-slavonske županije, zbog činjenice da im je bio blokiran račun. I tu smo dobili odbijenicu jer je to tajni podatak.“
Broj zahtjeva za informacijama od tijela javne vlasti pada iz godine u godinu, kazao je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za upravu, Antun Palarić:
„To može tumačiti svatko na svoj način. Gledam to na način da su građani zadovoljni razinom dostupnosti informacija. Od prve godine i početnih 19 tisuća zahtijeva, došli smo u 2006. godini na 4357 zahtjeva.“
Saborski zastupnik socijaldemokrata, Šime Lučin, pred nekoliko mjeseci bezuspješno je HDZ-ovoj većini u Saboru predlagao da se imenuje povjerenika za informacije, kakvog ima, primjerice Slovenija, osobu koja, sa jedne strane štiti pravo građana na privatnost, a sa druge strane prosuđuje je li stavljanje oznake „tajno“ ili „interno“ na neki dokument zakonito:
„Danas je u Hrvatskoj najlakše nabavljati stvari bez javnog natječaja, a to je da neku nabavku proglasite tajnom ili povjerljivom. Normalni građanin, ili ako hoćete političar, ako mu država, ili tijela vlasti, ograničavaju pristup tim informacijama, može zaključiti da je to tijelo državne vlasti, ili ta država, korumpirana. To je logičan zaključak. Da bi izbjegli takve logične zaključke mislim da moramo uvesti institut povjerenika.“
Dugogodišnja televizijska novinarka, Nataša Pirc Musar, slovenska je povjerenica za informacije. Slučaj prvi iz njene prakse – je li diploma osobe koja plaću dobiva iz budžeta podatak zaštićen privatnošću, ili ne?
„Kada je Ministarstvo za javnu upravu pronašlo nekoliko falsificiranih diploma, pronašlo se da je puno Slovenaca kao diplomiralo u Prištini. Tada je javnost počela pitati sve one najviše državne funkcionare i direktore ureda da pokažu svoje diplome javnosti. Odlučila sam da, ako je diploma uslov da dobiješ posao u javnom sektoru, onda je ta informacija javna i ne može biti tajni osobni podatak.“
Slučaj drugi – je li oznaka „tajno“ ili „interno“ s pravom stavljena na neki dokument, ili je pravo građana da znaju jače? Slovenija od finskog koncerna „Patria“ kupuje borbena oklopna vozila, a vrijednost posla je astronomska.
Nataša Pirc Musar:
„I tu javnost pita puno pitanja a sva ta dokumentacija ima oznaku, po Zakonu o tajnim informacijama, stupanj interno. Sve te podatke sam išla provjeriti u Ministarstvo obrane. Samo taj jedan ugovor je pola metra fascikli. Sada trebam presuditi da li je čitav ugovor tajan, ili se barem može nekoliko od tih dokumenata pokazati javnosti, da vidi da ministar obrane govori istinu.“
