Dostupni linkovi

Teško do konsenzusa o lustraciji


Miodrag Živković, predsjednik Liberalane partije, uz Socijaldemokrsku partiju jedine političke snage koja se 90-tih protivila učešću Crne Gore u ratnim dešavanjima na prostoru ex-Yu, ogorčen pokušajima falsifikovanja nedavne istorije, sve u cilju čišćenja biografija vladajuće garniture Demokratske partije socijalista, smatra da je donošenje zakona o lustraciji nužno:

„Jer ona društva koja ne mogu ili nemaju snage da se objektivno suoče sa prošlošću teško da mogu graditi kvalitetnu budućnost. Na lošim temeljima se ne može graditi lijepa i kvalitetna kuća. Mi smo prije nepunu godinu dana na referendumu došli do crnogorske nezavisnosti. Ono što je najvažniji prioritet svih nas u Crnoj Gori jeste da gradimo tu državu i da je uredimo. Bez donošenja ovog zakona Crna Gora će ostati ambijent apsolutne vladavine opranih para i opranih biografija, a nevini će snositi objektivnu odgovornost pojedinaca.“

I profesor Fakulteta političih nauka iz Beograda Čedomir Ćupić ukazao je na moralnu dimenziju potrebe da se Crna Gora kao država, u startu pozabavi temeljnim pitanjima za njenu budućnost:

„Da se uspostavi novi vrednosni sistem, da se postave moralni temelji za demokratski poredak. Od svih kriza koje su pogodile zemlje na prostorima bivše Jugoslavije najteža kriza je po svojim posledicama moralna.“

Međutim, za usvajanje zakona prijeko je potreban djelimični konsezus u crnogorskom Parlamentu, u kojem je u vladajućoj koliciji najača partija u Crnoj Gori, Demokratska partija socijalista, iako danas reformisana. A najveći dio opozicije čine prosrspke stranke, one koje su 90-tih zdušno podržavale tada jedinstveni DPS u službi Miloševićeve politike. To će, prema riječima profesora Fakulteta političkih nauka u Podgorici Srđana Darmanovića, biti jako teško izvodljivo:

„Jer, ukoliko ne bi bilo nekakvog političkog koncenzusa oko nekog vida lustracije, apsolutno nije realno očekivati da gotovo sve važne i velike političke partije izvrše samoubistvo danas time što će reći – Evo, izvolite, dajte vodite naše članove kako vam se prohte. Zašto bi to učinile, to je nerealno. Moguće je da se može postići koncenzus oko toga da se ispitaju eventualno najteža kršenja ljudskih prava i nesporni dokazi pa da se politička klasa, većina značajnih aktera političke klase, ipak ujedini oko toga. Time ne bi bila zadovoljena pravda, ali bi nešto bilo, neki korak naprijed ipak bio učinjen.“

Na drugoj strani, i pored toga što smatra da će zakon o lustraciji u ovakvoj političkoj konstelaciji teško dobiti zeleno svjetlo u crnogorskoj Skupštini, profesor Pravnog fakulteta u Podgorici Milan Popović uvjeren je da Liberalna partija mora nastaviti da insistira na procesuiranju zakona:

„Veliki korak napred za Crnu Goru će biti da ostane upisano u istoriji da je parlamentarna procedura makar započela i da ju je jedan rigidna, autoritarna i suštinski, takav se utisak stiče, ni za milimetar promenjena DPS iz ’91. u 2007., da je zaustavila i onemogućila donošenje tog zakona. Naime, do danas u Crnoj Gori nije pokrenuta čak ni parlamentarna procedura.“

RSE: Tu, čini se, ima još jedan važan detalj. Ova situacija real politike i odnosa zvanične Crne Gore sa međunarodnom zajednicom. Da li mislite da su i oni na izvjestan način pomogli ili učestvovali u tome da se crnogorska vlast u dobroj mjeri abolira od onoga što je devedesetih radila?

POPOVIĆ: Nije samo Crna Gora u pitanju, u pitanju je čitav region, u pitanju je i svetska politika, Bušova administracija, neomilitaristička, neoimperijalna, briselska birokratija, oportunistički saučesnici su u najvećim ratnim zločinima poslev Drugog svetskog rata na Balkanu. I to je razlog što je i ova presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu tako uvredljiva za žrtve. Ti moćni međunarodni faktori ne štite toliko Miloševića, Đukanovića i druge, nego štite sebe.

Profesor dr Vesna Rakić Vodinelić, koja je radila na srpskom Zakonu o lustraciji, takođe smatra da ga u Crnoj Gori neće biti lako donijeti, da taj zakon treba da prate i zakon o rehabilitaciji, te zakon o otvaranju dosijea tajne policije. Rakić Vodinelić Crnoj Gori preporučuje sljedeći model:

„Zato bih ja pledirala na lustracioni zakon koji ima minuciozno razrađenu proceduru koja garantuje fer postupanje. Sama komisija mora imati atribute sudske instance u smislu člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i odluke lustracione Komisije moraju podlegati odlukama najviših sudova. Obuhvat funkcija koje podležu lustraciji takođe ne bi trebalo da bude previše ambiciozan, treba dati prednost mekoj lustraciji kad god su u pitanju funkcije do kojih se dolazi neposrednim izborima. Kada su u pitanju funkcije kojima se dolazi posrednim izborima, kao što su sudijska, pošto to nisu političke funkcije ja bih tu išla na direktnu lustraciju, zabranu vršenja određene funkcije ako se nađe da je neko kršio ljudska prava.“
XS
SM
MD
LG