Dostupni linkovi

Beogradski krug i sećanje na Miladina Životića


U paviljonu „Veljković“, prostoru koji se kolokvijalno u Beogradu, ali i šire u regionu, među čestim posetiocima iz susedne Bosne i Hercegovine i Hrvatske, naziva – „Kod Borke“, po Borki Pavićević, osnivaču centra, sakupio se beogradski krug nezavisnih intelektualaca, onih koji su još na starim adresama. Tako da je atmosfera, nekako, bila baš kao u vreme kada je sesije vodio profesor Životić. Ali ne samo zbog toga, kaže jedan od osnivača beogradskog kruga, etnolog Ivan Čolović:

„Živimo u zemlji koja i dalje na razne načine izbegava da osudi najveće ratne i političke zločine. Ali zato oni koji o tim i drugim zločinima javno govore, dobijaju odavno napisane anonimne pretnje. Jedina inovacija ovih dana je, izgleda, kamen u prozor. I iz tog razloga, zbog toga što politički i mentalno i dalje živimo u vremenu pre 10-15 godina, danas nam nije teško da oživimo uspomene na Miladina Životića i na Beogradski krug. To se može shvatiti i kao obična najava nove sesije Kruga, posle kraće pauze, tokom koje se ništa bitno nije promenilo. Evo, glavna tema je i dalje Srebrenica, i sad bi samo trebalo da se za reč javi Miladin i da predloži da se opet ide u Sarajevo, jer bi i danas jedna takva poseta bila dobrodošla.“

Profesor Hidajet Repovac, prisećao se susreta sa Životićem u ratnom Sarajevu:

„Poslije tog rata traje prokletstvo u miru. Ja bih rekao da sada traje neki drugi rat, koji ima neke nove ideološke komponente. Vi dobro znate da ideologije nikada ne umiru, nego da se samo transformiraju i da dobivaju svoje nove nosioce, i ti neki novi nosioci su danas na sceni. I možda upravo zbog toga mi sjedimo ovdje – poznata lica i poznati duhovni sagovornici – i govorimo o tim problemima. Ja sam za to da se o tome ne govori mlako, pa ni o samome Miladinu, nego snažno i otvoreno, i da se kaže da je ovo što mi sada živimo isto tako jedan rat, ideološki rat, koji vode neki trećerazredni ili petorazredni političari, koji pojma nemaju šta je istinski proces stvaranja svijeta i koji uopšte nemaju u sebi nikakvu nadu, niti znaju šta je nada.“

Na 10. godišnjicu smrti Miladina Životića, njegovi prijatelji u Tuzli obećavaju da će brzo naći načina da njegovo ime ostane zabeleženo u tom gradu. Prijatelji u Sarajevu takođe razmišljaju o načinu da se oduže čoveku koji je bio sa njima kad im je to bilo najpotrebnije. Prijatelji u Beogradu, ostali su pomalo u nedoumici – treba li sad da predlažu da njegovo ime ponese neka od beogradskih ulica, ili da sačekaju da Beograd postane po Životićevoj meri. U znaku te nedoumice, malobrojni sledbenici Miladina Životića, popili su piće „kod Borke“ i tiho se razišli. Neki ka Tuzli, Sarajevu i Zagrebu.
XS
SM
MD
LG