U dolini rijeke Lašve u Srednjoj Bosni uspjeli su se sačuvati pojedni primjerci botaničke baštine koji su nekad bili pod zaštitom bivše Jugoslavije. Jedno od njih je stablo bijele topole u Turbetu kod Travnika, čija je starost procijenjena na preko 400 godina, ističe tamošnji imam džamije Mustafa Hodžić.
„Vidi se da je stara. Ima par ekologa koji se brinu o njoj, mada je za prošle vlasti bila pod zaštitom države - kad su dolazili su iz instituta iz Sarajeva, zaštićivali je koliko su mogli.“
Hodžić također ističe kako je ovo stablo poznato još u djelima truskog putopisca Evlije Čeleblije iz 17. stoljeća:
„U njegovo doba kaže da su bile 18 metara visoke, 10 fatova široke, debele - da bi ih 10 ljudi sa 10 fatova mogli obuhvatiti.“
U Vranjskoj kod Viteza sačuvano je 100 godina staro stablo šimšira. Stipo Šarić, mještan ovog sela, kaže kako su se ljepoti ovog drveta divili mnogi posjetitelji:
„Perina je mater bila udata tamo i ne znam đe je bila - i ona je donila taj šimšir neotklen za uvom - komadića dva, i ona je to posadila, onde obadva komada i eno oni se primili i vidiš kako su izrasli dobri. Nema ko nije dolazio pa ih gled’o tude. I onda dolazili su uvijek i kad su svatovi bili, i kad se prelo pravilo, i svadbe, i konji se kitili.“
Stipo se sjeća kako je šimšir nekad davno preživo i veliki požar:
„Amidža je tamo sadiv’o, odmah za njim, plastove neke u noći, kiša htila - nije bilo onda svjetla u nas, nego je bila karabituša - i tamo obisili je oni i žena mu usadivala i karabituša je spala i zapalilo se. I onaj anamo s onu stranu je izgorio sav - i on je se podmladio sav, baš k’o da nije ni izgorio.“
Nelegalna sjeća šume godinama je zabrinjavajući problem na cijelom području Bosne i Hercegovine. Radi ogrjeva, sjeku se se jedinstveni primjerci bukve, hrasta, smrče. Marinko Slipac, iz Novog Travnika, sakuplja ostatke takvih stabala u svoj botanički vrt. U njegovom muzeju «Baština», nalazi se spomen-soba posvećena jednom drvetu:
„Ovaj tu komad drveta je dio bukve iznad naselja Monići, stara 270 godina, a na prostoru na kojem se nalazila jedna, moglo bi se reći, park šuma, gdje je bilo na desetine bukava starosti između 200 i 300 godina. Danas te šume nema. Ima dva, tri komada tako tih starih bukava, a ovo je jedan od onih koji smo mogli naći - najveći zdrav primjerak od tih posječenih bukava.“
Sačuvani dijelovi posječenih stabala trebaju biti opomena za sve one koji iz neznanja sijeku sve što im dođe pod ruke, dodaje Marinko:
„Ovo tu je primjerak smrče sa planine Krstac, star 229 godina. Ovo treba da bude opomena ljudima kako su velike vrijednosti botaničke rasle u našem kraju, a ljudi su to uglavnom sasjekli. To su ostaci posječene smrče, dakle ovakvih više i nema u našem kraju.“
Tanja Pejović, ekologinja iz Viteza, tvrdi kako je potrebno zaštiti ova prirodna dobra jer neki od njih mogu biti i turistička atrakcija za ovo područje:
„Nalazimo se u naseljenom mjestu Vranjska, općina Vitez, pored stabla tise koje je staro preko 200 godina. Ovo stablo je još 1986. odlukom o zaštićenim prirodnim vrijednostima, a i sadašnjom odlukom o prostornom planu općine Vitez stavljeno pod zaštitu kao prirodna vrijednost. Oko ovoga stabla potrebno je uraditi zelenu zaštitu, znači urediti oko stabla i uvrstiti je u turističku ponudu naše općine.“
Uništavanje šumskog potencijala u Bosni i Hercegovini postala je svakodnevica, dok s druge strane vrlo se malo čini za obnavljanje ovog resursa.
„Vidi se da je stara. Ima par ekologa koji se brinu o njoj, mada je za prošle vlasti bila pod zaštitom države - kad su dolazili su iz instituta iz Sarajeva, zaštićivali je koliko su mogli.“
Hodžić također ističe kako je ovo stablo poznato još u djelima truskog putopisca Evlije Čeleblije iz 17. stoljeća:
„U njegovo doba kaže da su bile 18 metara visoke, 10 fatova široke, debele - da bi ih 10 ljudi sa 10 fatova mogli obuhvatiti.“
U Vranjskoj kod Viteza sačuvano je 100 godina staro stablo šimšira. Stipo Šarić, mještan ovog sela, kaže kako su se ljepoti ovog drveta divili mnogi posjetitelji:
„Perina je mater bila udata tamo i ne znam đe je bila - i ona je donila taj šimšir neotklen za uvom - komadića dva, i ona je to posadila, onde obadva komada i eno oni se primili i vidiš kako su izrasli dobri. Nema ko nije dolazio pa ih gled’o tude. I onda dolazili su uvijek i kad su svatovi bili, i kad se prelo pravilo, i svadbe, i konji se kitili.“
Stipo se sjeća kako je šimšir nekad davno preživo i veliki požar:
„Amidža je tamo sadiv’o, odmah za njim, plastove neke u noći, kiša htila - nije bilo onda svjetla u nas, nego je bila karabituša - i tamo obisili je oni i žena mu usadivala i karabituša je spala i zapalilo se. I onaj anamo s onu stranu je izgorio sav - i on je se podmladio sav, baš k’o da nije ni izgorio.“
Nelegalna sjeća šume godinama je zabrinjavajući problem na cijelom području Bosne i Hercegovine. Radi ogrjeva, sjeku se se jedinstveni primjerci bukve, hrasta, smrče. Marinko Slipac, iz Novog Travnika, sakuplja ostatke takvih stabala u svoj botanički vrt. U njegovom muzeju «Baština», nalazi se spomen-soba posvećena jednom drvetu:
„Ovaj tu komad drveta je dio bukve iznad naselja Monići, stara 270 godina, a na prostoru na kojem se nalazila jedna, moglo bi se reći, park šuma, gdje je bilo na desetine bukava starosti između 200 i 300 godina. Danas te šume nema. Ima dva, tri komada tako tih starih bukava, a ovo je jedan od onih koji smo mogli naći - najveći zdrav primjerak od tih posječenih bukava.“
Sačuvani dijelovi posječenih stabala trebaju biti opomena za sve one koji iz neznanja sijeku sve što im dođe pod ruke, dodaje Marinko:
„Ovo tu je primjerak smrče sa planine Krstac, star 229 godina. Ovo treba da bude opomena ljudima kako su velike vrijednosti botaničke rasle u našem kraju, a ljudi su to uglavnom sasjekli. To su ostaci posječene smrče, dakle ovakvih više i nema u našem kraju.“
Tanja Pejović, ekologinja iz Viteza, tvrdi kako je potrebno zaštiti ova prirodna dobra jer neki od njih mogu biti i turistička atrakcija za ovo područje:
„Nalazimo se u naseljenom mjestu Vranjska, općina Vitez, pored stabla tise koje je staro preko 200 godina. Ovo stablo je još 1986. odlukom o zaštićenim prirodnim vrijednostima, a i sadašnjom odlukom o prostornom planu općine Vitez stavljeno pod zaštitu kao prirodna vrijednost. Oko ovoga stabla potrebno je uraditi zelenu zaštitu, znači urediti oko stabla i uvrstiti je u turističku ponudu naše općine.“
Uništavanje šumskog potencijala u Bosni i Hercegovini postala je svakodnevica, dok s druge strane vrlo se malo čini za obnavljanje ovog resursa.
