Dostupni linkovi

Sustav odštete pacijentima ne funkcionira


Već smo u našem programu spominjali slučaj Splićanke, Dijane Aničić, kojoj je liječničkom greškom jedan blizanac umro odmah na porodu, a drugi rođen s teškim oštećenjem mozga. No i nakon višegodišnjeg sudskog sporenja i danas nam je ponovila da od odštete još uvijek ništa:

„Već sedam godina smo na sudu. Imamo već pet vještačenja koja su u našu korist, a to znači da je dokazana liječnička pogreška, ali još uvijek ništa. Čekamo da se to u Zagrebu privede kraju, a u Splitu se nismo makli sa mrtve tačke, sa kaznene prijave.“

U sličnu sudsku bitku ovih dana kreće i dvadesetogodišnji Rabljanin, Miroslav Maškarin, kojem je ljetos u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, pri rutinskoj operaciji slijepog crijeva, probijena trbušna aorta, zbog čega mu je jedna noga amputirana, a druga teško oštećena. Njegova odvjetnica, Ingrid Barić, ogorčena je dosadašnjim ponašanjem liječnika i države, koja umjesto zatraženih 14 milijuna kuna odštete (blizu dva milijuna eura), nudi samo milijun kuna (oko 140.000 eura):

„Onda se na ovaj način prepucavamo. Oni izračunali milijun kuna. Zašto bi noge jednog Francuza ili Nijemca bile vrjednije nago naše? Na kraju krajeva, kvadratni metar stana, kao i sve kod nas, ima istu cijenu kakva je i na Zapadu, ali ljudski život nije vrijedan spomena.“

Sve koji tvrde kako su zatražene odštete prevelike, Dijana Aničić poziva da samo jedan dan provedu s njezinim sinom i shvate kolika je to tragedija:

„Maškarinu fali noga, a Duji fali sve. Potpuno mu je oštećen mozak. Jede samo kašastu hranu, na kateteru je, na klistiru. Da ne pričam. Doslovce je ovisan o tuđoj pomoći i njezi.“

Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu prava pacijenata, doktorica Đula Rušinović Sunara kaže kako se već godinama zalažu za uvođenje instituta neovisnih zastupnika za prava pacijenata, no o taj su se prijedlog dosad oglušile sve hrvatske vlade:

„Očito apriori politici ne odgovara da razriješi mogućnost da pacijent doista bude zaštićen. Činjenica je da sada ocjenu suda, koja treba da potvrdi da li je bila stručna greška, daje netko tko zapravo službeno stoji u obrani liječnika. Daje se procjenu onome ko štiti suprotnu stranu.“

U slučaju Aničić, sud je čak nekoliko puta i dokazao nesumnjivu liječničku grešku, ali uzalud:

„Uopće nije riješeno pitanje sustava odštete jer za liječnike ne postoje zakonske sankcije. Bez obzira što je nekome dokazana krivnja, on je i dalje na svom radnom mjestu i može raditi šta ga je volja.“

Apsurdno je, kaže predsjednica Udruge za zaštitu prava pacijenata, da se nešto tako očito, kao u navedena dva slučaja, mora godinama dokazivati na sudovima:

„Ovdje moramo dokazivati ono što je svakome vidljivo iz aviona. Zašto se mora takav slučaj na tako dugotrajan, mukotrpan i bolan način dokazivati na sudu?“

Majka malog Duje, Dijana Aničić, beskrajno je ogorčena:

„Jedni drugima štite leđa. Jako teško ćemo s time izaći na kraj. Samo nam treba puno upornosti. I za Maškarina i za mene to isto važi. Ako je meni trebalo sedam godina, ne znam koliko će trebati njemu.“

Štetu koju prouzroči liječnik, u Hrvatskoj nadoknađuje zdravstvena ustanova. Predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora, primarius Hrvoje Šobat ističe da je to i glavni razlog dugotrajnih i mučnih sudskih postupaka:

„Koji doktor bi vam isplatio 14 milijuna kuna? Koja županijska bolnica će vam isplatiti te pare kada su u dugu desetke miliona kuna? Zbog toga se grčevito brane i organiziraju. Zato je fama o tome da jedan drugoga pokrivamo, da se skrivamo. To je jedan obrambeni mehanizam. Pacijent ne može ostvariti svoju odštetu bez da dokaže da je netko pogriješio. Možda niko nije pogriješio?“

Rješenje vidi u skandinavskom modelu, gdje je postupak isplaćivanja odšteta razdvojen od postupka utvrđivanja odgovornosti liječnika:

„Trebao bi da se napravi jedan fond iz kojeg bi takvi pacijenti, koji pretrpe štetu iz bilo kojih uzroka, dobili odštetu. Proces odgovornosti bi trebalo odvojiti od toga.“
XS
SM
MD
LG