Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Zlatomira Arsenovića, državljanina Srbije, koja ga tereti za organizovanje prosjačenja u nekoliko gradova BiH, što spada u krivično djelo trgovine ljudima. Ovo je jedan od prvih slučajeva u kojima će organizovanje prosjačenja kao krivičnog djela biti procesuirano u BiH.
Arsenović je, kako navodi optužnica, pod prijetnjom upotrebe sile dvije osobe iz Bileća prisiljavao da svakodnevno prose po kafanama i pijacama, te da mu na kraju dana predaju po 100 KM, što je za pet mjeseci više od 2.000 eura. O detaljima optužnice portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić kaže:
„Tužiteljstvo BiH je podiglo, a Sud BiH je potvrdio optužnicu protiv Arsenović Zlatomira, rođenog 1954. godine u Banovom Polju, Srbija, nastanjen u općini Šabac, državljanin Republike Srbije. Optuženi se tereti da je u periodu od kolovoza do prosinca 2006. godine radi sticanja financijske koristi, iskoristivši nezaposlenost, bolest i nemoć dvije osobe, te osobe primoravao na prosjačenje. Optuženi se tereti da je iz Bileće navedene osobe svojim vozilom odvozio u Trebinje, Gacko i Zvornik i druga mjesta u RS-u, gdje je osobe primoravao na prosjačenje i kasnije ih pod prijetnjom fizičkog zlostavljanja primoravao da mu predaju novac od prosjačenja. Optuženi Arsenović Zlatomir tereti se da je pod prijetnjom upotrebe sile, koristeći bespomoćnost, nad osobama, iz koristoljublja postupao u svrhu izrabljivanja na krajnje nečovječan i ponižavajući način.“
Prema saznanjima policije u Sarajevu, organizovanim prosjačenjem se bave osobe koje se u glavni grad BiH dovoze iz drugih, manjih gradova i mjesta, ali i iz susjednih država, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Niko, međutim, ne želi priznati da prosi za nekog drugog i organizovano.
Među nekoliko destina onih koji svakodnevno prose po sarajevskim raskrsnicama i kafanama su i Đuliza i Emina sa Kosova koje, kako kažu, već nekoliko godina prosjačenjem izdržavaju sebe i svoju djecu. Kažu, drugi posao nisu ni tražile jer na ovaj način dnevno sakupe između 10 i 20 eura:
„Pa ništa, vidiš prosim. Pa nema deca šta da jedu, Zezaju me ljudi, kažu ti tako mlada da prosiš.“
Žene koje prose sa djecom u naručju najčešće skreću poglede i izazivaju saželjenje, pa tako i ova mlada žena u centru grada, sarajevskoj Ferhadiji:
„Radila sam - kod jedne žene na Grbavici sam počela da čistim stan. primila me žena, ali kad je vidjela da sam pala u nesvijest pet, šest puta kod nje, žena me je otjerala, jer je rekla imam malu djecu, sitnu djecu, bojim se djeci. A ne mogu više od 15, 20 maraka, ali meni je opet dosta, ja se i na tom zahvaljujem - da mogu sebe i svoje dijete ishraniti.“
Statistika policije Kantona Sarajevo bilježi da je u protekloj godini podneseno gotovo 1.500 prekršajnih prijava zbog prosjačenja. Za neke osobe i po 40 do 50 puta, kaže portparol MUP-a Kantona Sarajevo Dragan Mioković:
„Policija Kantona Sarajevo raspolaže određenim operativnim saznanjima da se određeni broj osoba koje nisu sa područja Kantona Sarajevo bavi organizovanim prosjačenjem. Te osobe koje se dovode na područje Kantona Sarajevo, odnosno grada Sarajevo - koji je za vršenje prosjačenja najatraktivniji s obzirom na njegovu veličinu, broj stanovnika, broj turista – praktično, prema našim saznanjima, rade za dnevnicu. Ono što je činjenica, ovoliki broj podnesenih zahtjeva, odnosno osoba koje su zatečene u vršenju prosjačenja pokazuju da baviti se prosjačenjem u velikom broju slučajeva može biti i ’prilično unosno’.“
Mioković ističe da najveći problem predstavlja postojeća zakonska regulativa kojom djeca mlađa od 14 godina, a kojih je najveći broj na ulicama, ne mogu biti privedena, niti zadržana u policiji:
„Mogu biti sankcionisani roditelji. Vrlo je teško, shodno zakonskoj regulativi, doći do pravog identiteta djece posebno, ali i punoljetnih osoba, s obzirom na činjenicu da vrlo često te osobe uza se nemaju bilo kakve lične dokumente, a Zakon o krivičnom postupku ne predviđa mogućnost lišenja slobode osoba koje se bave prekršajem, nego samo onih koje vrše krivična djela.“
Prema važećem zakonu, za prosjačenje kao prekršaj mogu biti izrečene novačane kazne od 50 do 300 KM, koje najčešće budu i plaćene. Takođe, osobe koje nisu iz BiH nakon prekršajne prijave za prosjačenje mogu biti deportovane iz zemlje, ali često nakon nekog vremena se i vraćaju.
Arsenović je, kako navodi optužnica, pod prijetnjom upotrebe sile dvije osobe iz Bileća prisiljavao da svakodnevno prose po kafanama i pijacama, te da mu na kraju dana predaju po 100 KM, što je za pet mjeseci više od 2.000 eura. O detaljima optužnice portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić kaže:
„Tužiteljstvo BiH je podiglo, a Sud BiH je potvrdio optužnicu protiv Arsenović Zlatomira, rođenog 1954. godine u Banovom Polju, Srbija, nastanjen u općini Šabac, državljanin Republike Srbije. Optuženi se tereti da je u periodu od kolovoza do prosinca 2006. godine radi sticanja financijske koristi, iskoristivši nezaposlenost, bolest i nemoć dvije osobe, te osobe primoravao na prosjačenje. Optuženi se tereti da je iz Bileće navedene osobe svojim vozilom odvozio u Trebinje, Gacko i Zvornik i druga mjesta u RS-u, gdje je osobe primoravao na prosjačenje i kasnije ih pod prijetnjom fizičkog zlostavljanja primoravao da mu predaju novac od prosjačenja. Optuženi Arsenović Zlatomir tereti se da je pod prijetnjom upotrebe sile, koristeći bespomoćnost, nad osobama, iz koristoljublja postupao u svrhu izrabljivanja na krajnje nečovječan i ponižavajući način.“
Prema saznanjima policije u Sarajevu, organizovanim prosjačenjem se bave osobe koje se u glavni grad BiH dovoze iz drugih, manjih gradova i mjesta, ali i iz susjednih država, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Niko, međutim, ne želi priznati da prosi za nekog drugog i organizovano.
Među nekoliko destina onih koji svakodnevno prose po sarajevskim raskrsnicama i kafanama su i Đuliza i Emina sa Kosova koje, kako kažu, već nekoliko godina prosjačenjem izdržavaju sebe i svoju djecu. Kažu, drugi posao nisu ni tražile jer na ovaj način dnevno sakupe između 10 i 20 eura:
„Pa ništa, vidiš prosim. Pa nema deca šta da jedu, Zezaju me ljudi, kažu ti tako mlada da prosiš.“
Žene koje prose sa djecom u naručju najčešće skreću poglede i izazivaju saželjenje, pa tako i ova mlada žena u centru grada, sarajevskoj Ferhadiji:
„Radila sam - kod jedne žene na Grbavici sam počela da čistim stan. primila me žena, ali kad je vidjela da sam pala u nesvijest pet, šest puta kod nje, žena me je otjerala, jer je rekla imam malu djecu, sitnu djecu, bojim se djeci. A ne mogu više od 15, 20 maraka, ali meni je opet dosta, ja se i na tom zahvaljujem - da mogu sebe i svoje dijete ishraniti.“
Statistika policije Kantona Sarajevo bilježi da je u protekloj godini podneseno gotovo 1.500 prekršajnih prijava zbog prosjačenja. Za neke osobe i po 40 do 50 puta, kaže portparol MUP-a Kantona Sarajevo Dragan Mioković:
„Policija Kantona Sarajevo raspolaže određenim operativnim saznanjima da se određeni broj osoba koje nisu sa područja Kantona Sarajevo bavi organizovanim prosjačenjem. Te osobe koje se dovode na područje Kantona Sarajevo, odnosno grada Sarajevo - koji je za vršenje prosjačenja najatraktivniji s obzirom na njegovu veličinu, broj stanovnika, broj turista – praktično, prema našim saznanjima, rade za dnevnicu. Ono što je činjenica, ovoliki broj podnesenih zahtjeva, odnosno osoba koje su zatečene u vršenju prosjačenja pokazuju da baviti se prosjačenjem u velikom broju slučajeva može biti i ’prilično unosno’.“
Mioković ističe da najveći problem predstavlja postojeća zakonska regulativa kojom djeca mlađa od 14 godina, a kojih je najveći broj na ulicama, ne mogu biti privedena, niti zadržana u policiji:
„Mogu biti sankcionisani roditelji. Vrlo je teško, shodno zakonskoj regulativi, doći do pravog identiteta djece posebno, ali i punoljetnih osoba, s obzirom na činjenicu da vrlo često te osobe uza se nemaju bilo kakve lične dokumente, a Zakon o krivičnom postupku ne predviđa mogućnost lišenja slobode osoba koje se bave prekršajem, nego samo onih koje vrše krivična djela.“
Prema važećem zakonu, za prosjačenje kao prekršaj mogu biti izrečene novačane kazne od 50 do 300 KM, koje najčešće budu i plaćene. Takođe, osobe koje nisu iz BiH nakon prekršajne prijave za prosjačenje mogu biti deportovane iz zemlje, ali često nakon nekog vremena se i vraćaju.
