Koji su ciljevi ovog projekta? Među ostalim i napraviti odmak od političke povijesti, kaže koordinator projekta iz Hrvatske i urednik edicije od Drugom svjetskom ratu Krešimir Erdelja:
„Koja je u našim udžbenicima, i to na cijelom ovom prostoru, prenaglašena. Dakle, uglavnom se stavlja težište na političku povijest, dok su neki drugi aspekti, kao ekonomska, socijalna, kulturna, zapostavljeni. Mi smo nastojali, čak i u ovim temama koje, možda, to na prvi pogled ne omogućuju, da napravimo mjesta i za njih. Recimo, knjiga o Drugom svjetskom ratu ima šest poglavlja, od kojih se tri se ne bave političkom poviješću – jedno je svakodnevni život u vrijeme rata, jedno je ljudska solidarnost. Imamo primjere humanosti čak i u jednom takvom brutalnom vremenu.“
Na metodičkoj razini, ove četiri čitanke pomoći će uvođenju prakse pluralizacije, odnosno prakse ukidanja jedne istine sa velikim „I“, ocjenjuje predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski. Što se Hrvatske tiče, treba termin Balkan vratiti tamo gdje mu je mjesto, a to je zemljopis:
„Da se nervozne reakcije tipa ,mi ne pripadamo Balkanu‘ naprosto relativiziraju jednostavnim pitanjem. Nedvojbeno je da je Dubrovnik zemljopisno na Balkanu, a da je Pušća u srednjoj Evropi. E pa sad izvolite, molim vas, kulturno birati između Dubrovnika i Pušće ako smatrate da je srednja Evropa nešto superiorno Balkanu na kulturnoj razini. To je nešto što treba stalno iznova podsjećati, dakle da Balkan nije naprosto bure baruta nego je izvor čitave zapadne civilizacije, od Grka nadalje.“
Udžbenici povijesti u Hrvatskoj bili su čest predmet kritike u devedesetim godinama. Situacija se bitno popravila, ocjenjuje Erdelja, pa je sada stanje u Hrvatskoj, u usporedbi sa regijom, kako je kazao – solidno. Na istom tragu je i ocjena profesora Puhovskog kako su hrvatski udžbenici povijesti manje loši nego drugdje u regiji.
Kakva će biti sudbina ove četiri čitanke u srednjim školama zemalja jugoistoka Evrope. Za sada podrška politike postoji samo u Vojvodini. U Srbiji su nakon objavljivanja srpskog prijevoda uslijedile žučne reakcije s desna, pa je sve zastalo. A u Grčkoj se čeka potrebna suglasnost Ministarstva prosvjete za upotrebu ovih čitanki u školama. A u Hrvatskoj? Odgovara državni tajnik u Ministarstvu prosvjete Želimir Janjić:
„Ja na to pitanje sada ne mogu odgovoriti. Ne mogu ništa prejudicirati.“
Ipak, glavna osoba je ministar prosvjete Dragan Primorac, s kojim je upravo na tu temu prošloga tjedna razgovarao profesor Puhovski:
„Ministar Primorac me je obavijestio da je razgovarao sa predsjednikom savjeta ovog centra iz Soluna, gospodinom Busekom, da ga je upozorio na to da u Hrvatskoj postoji izrazita osjetljivost na sve pokušaje balkaniziranja i ujednačavanja povijesti. Gospodin Busek i ja smo ga uvjeravali da o tomu nema ni riječi i pod tom pretpostavkom on je rekao da je pripravan na dalje razgovore. Toliko mogu prenijeti, a pretpostavljam da i nazočnost gospodina državnog tajnika to potvrđuje.“
Dok se ne riješe problemi u regiji, čitanke se koriste kao literatura na američkim sveučilištima, a prevest će ih i tokijsko sveučilište.
„Koja je u našim udžbenicima, i to na cijelom ovom prostoru, prenaglašena. Dakle, uglavnom se stavlja težište na političku povijest, dok su neki drugi aspekti, kao ekonomska, socijalna, kulturna, zapostavljeni. Mi smo nastojali, čak i u ovim temama koje, možda, to na prvi pogled ne omogućuju, da napravimo mjesta i za njih. Recimo, knjiga o Drugom svjetskom ratu ima šest poglavlja, od kojih se tri se ne bave političkom poviješću – jedno je svakodnevni život u vrijeme rata, jedno je ljudska solidarnost. Imamo primjere humanosti čak i u jednom takvom brutalnom vremenu.“
Na metodičkoj razini, ove četiri čitanke pomoći će uvođenju prakse pluralizacije, odnosno prakse ukidanja jedne istine sa velikim „I“, ocjenjuje predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski. Što se Hrvatske tiče, treba termin Balkan vratiti tamo gdje mu je mjesto, a to je zemljopis:
„Da se nervozne reakcije tipa ,mi ne pripadamo Balkanu‘ naprosto relativiziraju jednostavnim pitanjem. Nedvojbeno je da je Dubrovnik zemljopisno na Balkanu, a da je Pušća u srednjoj Evropi. E pa sad izvolite, molim vas, kulturno birati između Dubrovnika i Pušće ako smatrate da je srednja Evropa nešto superiorno Balkanu na kulturnoj razini. To je nešto što treba stalno iznova podsjećati, dakle da Balkan nije naprosto bure baruta nego je izvor čitave zapadne civilizacije, od Grka nadalje.“
Udžbenici povijesti u Hrvatskoj bili su čest predmet kritike u devedesetim godinama. Situacija se bitno popravila, ocjenjuje Erdelja, pa je sada stanje u Hrvatskoj, u usporedbi sa regijom, kako je kazao – solidno. Na istom tragu je i ocjena profesora Puhovskog kako su hrvatski udžbenici povijesti manje loši nego drugdje u regiji.
Kakva će biti sudbina ove četiri čitanke u srednjim školama zemalja jugoistoka Evrope. Za sada podrška politike postoji samo u Vojvodini. U Srbiji su nakon objavljivanja srpskog prijevoda uslijedile žučne reakcije s desna, pa je sve zastalo. A u Grčkoj se čeka potrebna suglasnost Ministarstva prosvjete za upotrebu ovih čitanki u školama. A u Hrvatskoj? Odgovara državni tajnik u Ministarstvu prosvjete Želimir Janjić:
„Ja na to pitanje sada ne mogu odgovoriti. Ne mogu ništa prejudicirati.“
Ipak, glavna osoba je ministar prosvjete Dragan Primorac, s kojim je upravo na tu temu prošloga tjedna razgovarao profesor Puhovski:
„Ministar Primorac me je obavijestio da je razgovarao sa predsjednikom savjeta ovog centra iz Soluna, gospodinom Busekom, da ga je upozorio na to da u Hrvatskoj postoji izrazita osjetljivost na sve pokušaje balkaniziranja i ujednačavanja povijesti. Gospodin Busek i ja smo ga uvjeravali da o tomu nema ni riječi i pod tom pretpostavkom on je rekao da je pripravan na dalje razgovore. Toliko mogu prenijeti, a pretpostavljam da i nazočnost gospodina državnog tajnika to potvrđuje.“
Dok se ne riješe problemi u regiji, čitanke se koriste kao literatura na američkim sveučilištima, a prevest će ih i tokijsko sveučilište.
