RSE: Gospodine Šoć, Ustavni sud će se za par dana izjasniti o inicijativi Narodne stranke da proglasi neustavnim Zakon o donošenju Ustava Crne Gore. U međuvremenu je parlamentarna većina predložila Ustavnom sudu da vaš prijedlog odbaci. Osnovno i suštinsko pitanje je na koje Ustavni sud treba da odgovori je da li prilikom donošenja novog Ustava treba da se sijedi procedura propisana važećim Ustavom. Kakve su po vama posljedice ako Ustavni sud odluči negativno po vašem zahtjevu?
ŠOĆ: Po nama, te posljedice su da će se ovo primijeniti, ali u tom slučaju se svakoj parlamentarnoj većini otvara mogućnost da prema sopstvenom nahođenju mijenja pravila kojima se mijenja Ustav, što nije dobro. Ustav je akt koji se ne mijenja tako lako i on sam sadrži pravila o sopstvenim promjenama, to je karakteristika svih ustava, i ako bi Ustavni sud kojim slučajem prihvatio argumentaciju kolaga iz većine onda bi on otvorio da bilo koja buduća većina pozivajući se na iste argumente promijeni pravila mijenjanja Ustava, a time Ustav gubi na svom autoritetu i gubi ona svojstva koja ga čine osnovnim aktom, najvišim aktom, aktom kojim se garantuju najtemeljniji principi prava i podložan kao i svaki drugi zakon nekim relativno lakim promjenama, a u dužem, dugoročnom smislu znači otvoren prostor za nestabilnost unutar države.
RSE: A u kratkoročnom smislu koliko će to uticati na pokušaj političkih subjekata da dođe do koncenzualnog rješenja u novom Ustavu?
ŠOĆ: Iz Venecijanske komisije, a i ostalih faktora koji prate ono što se dešava u Crnoj Gori, a van su, stalno stižu poruke. Tražite visok stepen koncenzusa i kada je u pitanju procedura i sad jedan blagonaklon odnos spoljnog faktora, a stalo nam je do toga, onda se postavlja opravdano pitanje zašto je vladajuća većina ulazila u čitavu ovu priču kada naš Ustav spada u takozvane meke ustave, znači ne traži neku ekstremno visoku većinu nego jedan minimalni standard a to je dvije trećine većine svih poslanika. Tako da kratkoročno oni mogu postići nešto, ali na dugi rok se gubi ono što se zove povjerenje koje se zasniva na obavezi kompromisa. Ako Ustavni sud odluči da odbije naše predloge, vladajuća većina dobija prostor da svoju većinu nametne i bez konsenzusa prihvatajući, razumije se, posljedice koje iz toga proizilaze. Tako da mislim da su oni sebi željeli da ostave slobodne ruke, da u datom momentu procijene šta im je viši interes, da li da teže konsenzusu po cijenu kompromisa ili da u jednom momentu stvar presijeku i nametnu rješenja koja hoće da idu procedurom koju su odredili u ova dva zakona.
RSE: Opozicione stranke su od samog početka kritikovale ekspertsku verziju novog Ustava. Podsjetiću da ste vi saopštili, između ostalog, da „nacrt za nas nije relevantan, dok neka politička opcija ne stane iza njega“. Da li je poslije nekoliko krugova debate i saopštenih stavova u javnosti od strane predstavnika vladajuće koalicije jasno da i formalno vladajuća koalicija stoji iza te verzije?
ŠOĆ: Jasno je, mada oni to neće da priznaju. I od strane kolega koje rade na tome čujem vrlo ozbiljne kritike prema tom tekstu. Tako da imam utisak da oni polako počinju da otklanjaju podršku tom tekstu, iako on formalno figurira, čak i formalno, jer je zakonom propisan kao obavezujući tekst, međutim, nakon analize koju su dali ljudi iz Venecijanske komisije i danas ljudi iz Savjeta Evrope koji su zaduženi za monitoring ustavnog procesa kod nas, otprilike da će se lagano, ali ne i formalno jasno napraviti otklon i mislim da ćemo mi u jednom momentu shvatiti da je naš postojeći Ustav bolja osnova za doradu nego što je to ekspertsko pitanje za izradu novog Ustava.
RSE: Da li bi Narodna stranka prihvatila takvo jedno rješenje da se doradi postojeći Ustav?
ŠOĆ: Mi mislimo da to treba uraditi jer taj Ustav je zaista, ako hoćemo da analiziramo, izdržao probu vremena. Šta je tu bilo sporno u Ustavu. Da li je sa stanovišta organizacije vlasti išta bilo sporno? Da li je sa stanovišta ljudskih prava i sloboda išta bilo sporno? Ono što je bilo sporno to je pitanje državnog statusa i ono je razriješeno. Mi sada treba da očistimo Ustav, da tako kažem, od njegovih djelova koji očigledno ne korespondiraju sa postojećim stanjem, istovremeno treba da unesemo u Ustav odredbe koje regulišu neke odnose koji do sada nijesu bili jer smo pripadali drugoj zajednici i kada smo svjesni toga ja mislim da ne bi bio problem da mi dogovorimo određene amandmanske izmjene koje bi taj Ustav upodobile ono što Savjet Evrope i Evropa traži od nas da bi mogli da nas prihvate kao zemlju koja generalno ima uređene i zaštićene principe koji korespondiraju sa njihovim vrijednostima i time se oslobodimo pritiska da nam Ustav jeste uslov za priključenja, a otvorimo sebi prostor da u dužem vremenu sa manje političkih tenzija i bez pritiska vremena debatujemo i o onim rješenjima koja su očigledno sporna i od kojih niko ne bježi. Ja čak mislim da bi jedna pametna politička odluka i dogovor mogao da ide u tom pravcu i da kažemo krajnje uprošćeno gospodo, mi treba da budemo članovi Savjeta Evrope. Od nas se traži da prilagodimo taj Ustav. ’Ajde da uradimo u dogovoru sa njima i Venecijanskom komisijom kroz amandmane ono što je minimum zahtjeva, a sva ona sporna pitanja koja, vjerujte, netangiraju strance kao što je pitanje jezika i crkve, a ostavimo po strani, pa ćemo diskutovati o njima i nadam se postići kompromis ili naći neko rješenje, generalno govorim. Naravno, stav Narodne stranke o pojedinim rješenjima je vrlo jasan i nije mijenjan, ali govorim sa stanovišta ukupno sa unutar Crne Gore političkih i naših interesa da se približimo tim međunarodnim institucijama.
RSE: Članovima Venecijanske komisije koji su do prije neki dan boravili u Podgorici iznijeli su utisak da među političkim subjektima, kao što ste i vi rekli, postoji visok stepen saglasnosti o ključnim ustavnim rješenjima, a da postoje razmimoilaženja o simboličnim pitanjima kao što su: jezik, narod, vjerske zajednice, državna znamenja. Dokle će ta pitanja od simboličnog značaja za zapad predstavljati ključne tačke sporova u Crnoj Gori?
ŠOĆ: To je proizišlo iz neke naše istorije ili da kažem od različitog čitanja istorije. Ja nijesam za to, niti u Narodnoj stranci, da se ta pitanja prelamaju. Ona su duboka pitanja i vjerujte da nijesu ozbiljna ne bi dobila, ne bi ni isplivala na površinu. Razumije se da se niko u Velikoj Britaniji ne bavi pitanjem koji je njihov maternji jezik, niti Amerikanci osjećaju neki kompleks niže vrijednosti zbog toga što govore engleski jezik. Vjerujem da ni Brazilci nijesu uskraćeni u svom identitetu što je njihov službeni jezik portugalski, a ne brazilski, iako je Portugal mala zemlja, a Brazil ogromna, ali mi se bavimo time, što znači da mi nijesmo dovršili jedan dio našeg unutrašnjeg razvoja i debate. Ja kažem da ne bi to trebalo da bude problem u smislu da to nas sprečava da idemo dalje. Zato kažem, hajde da nađemo puteve da ti problemi koji za Evropu nijesu relevantni, da i kod nas budu sklonjeni na stranu i da se posvetimo konsenzusu oko onih pitanja oko kojih kompromis možemo postići i da riješimo pitanje Ustava amandmanskom intervencijom, u određenom periodu uđemo u Savjet Evrope, dobijemo one preporuke koje su nam potrebne da bi nas tamo smatrali blaže, nego da potrošimo pola godine iscrpljujući se oko tri, četiri stvari u Ustavu, a sve druge da čekaju rješenje te tri, četiri stvari, svjesni da će to sam produbiti naše nesuglasice i diobe, a paralisaće sve ono drugo i pokvariće opštu atmosferu. Ako mi zaobiđemo to i uđemo u članstvo Savjet Evrope i napravimo neke pomake ovo će biti predmet konflikta, ali neće do te mjere opterećivati ovo drugo i blokirati kao što će to uraditi ako bude vladajuća partija insistirala na novom Ustavu po svaku cijenu i po proceduri koju su oni propisali. Mislim da bi čak dobro bilo da se na nivou vrha opozicije sjedne i da se dogovorimo da mi damo eventualno neku inicijativu gdje bi opozicija iz stanja da odbijamo ove zakone osporavamo legitimitet procedure prešla u neko stanje aktivnog učešća da ponudimo neko rješenje i da kažemo gospodo, mi ne želimo da parališemo Crnu Goru, niti da spriječimo njene integracije, ali želimo da budemo dio legitimnog procesa i da onda otvorimo dijalog na tu temu, da vidimo šta će ispasti od toga.
RSE: Međutim i sa druge strene, od strane opozicije i djela opozicije Srpske Liste, takođe se radi na predlogu Ustava što bi moglo da bude kontrapredlog aktuelne vlasti.
ŠOĆ: Kada se radi o takvim stvarima u principu niko ko ima Ustavom garantovanu poziciju te inicjative ne bi smio da bude uskraćen da je i realno izloži. Dakle, kada krenemo u izradu novog Ustava mi treba da budemo svjesni da velika grupa poslanika koja neispunjava uslove koje sad drži Ustav, da može da predloži može to i da uradi faktički. Ako Srpska Lista to uradi ili Pokret za promjene ili SDP ili Bošnjačka stranka bilo koja mi moramo da shvatimo da je to legitimno, ne da te ljude proglašavamo ni da opstruiraju niti bilo šta, nego da kažemo - hajde, gospodo, da sjednemo i da kažemo da svako ko od političkih faktora želi to da uradi neka to uradi u roku od mjesec dana, pa ćemo onda sjesti, pa ćemo da vidimo, pa ćemo analizirati, pa da vidimo šta je zajedničko. Ja vjerujem da to što će predložiti Srpska lista u odnosu na postojeći Ustav, pa ako hoćemo neće biti dramatično različito. Vjerovatno će biti različite formulacije i vjerovatno će bit pitanja koja su sporna, ali siguran sam da u devedeset posto ustavne materije ovoga momenta možemo da postignemo ne dvotrećinski, nego apsolutni konsenzus. Znači, više sam nego siguran da što se tiče paketa ljudskih prava tu neće biti nesaglasnosti. Što se tiče organizacije i struktuiranja vlasti ni tu neće biti jer već je imamo, trodiona podjela vlasti i tako dalje. Da li u nijansama može biti? Moguće, ali i to se može prevazići. Sigurno je da neće biti kada se tiče ustavnosti, zakonitosti svih onih opštih principa i vrijednosti koji su sastavni dio liberalne demokratije kao jednog koji i naš današnji Ustav podržava. Ono što će biti sporno biće sporno, vjerujte, još dugo vremena. Hajde da debatujemo o tome.
RSE: Takođe jedna od spornih odredbi o kojoj se polemiše je izbor sudija u parlamentu. Predsjednik Vrhovnog suda je eksplicitno ostao pri zahtjevu da Sudski savjet obavlja izbor sudija, ali za sada nema pozitivnog odgovora. Kakav je vaš stav o tom sporu? Ko treba da bira sudije?
ŠOĆ: Taj zahtjev sudija da oni sami sebe biraju zasigurno neće proći jer naprosto ne odgovara nečemo što se zove čak ni praksa u svijetu. U svijetu je vrlo različita praksa. Negdje to imenuje čak ministar pravde, negdje šef države, to nije garancija nezavisnosti i sudstva, a može da otvori prostor da sudstvo postane samo sebi dovoljno i da čak uđe u neku vrstu nepotizma. Ako je sudija jedina državna vlast koja se bira do kraja radnog vijeka svi drugi su promjenljivi i smjenjivi nakon određenog perioda, onda ne vidim razloga da se to preda nekome, tamo nekim sudijama da oni to rade. Mislim da nije problem odbrane nezavisnosti sudstva u tome što ih bira parlament. Ja to ne krijem odavno, po meni je to problem i tradicije, pa ako hoćemo i stanja mentaliteta i sudija kao takvih. Mi smo bili svjedoci da su pojedine sudije veoma ružnu riječ transparentno pokazali kako mogu da budu nezavisni, da se suprotstave svim pritiscima i da time i sopstveni, a i ugled suda kao institucije podignu na jedan veliki nivo, a takođe su pojedine sudije pokazale kako mogu da pokleknu pritiscima i da onda samim tim i nivo i povjerenja javnosti u nezavisnost te institucije veoma degradiraju. Mogu da razumijem, jer to je nešto što proizilazi iz esnafskog načina razmišljanja, ali sa stanoviša šire društvenog ne, ne bih nikada dozvolio da se sudije same biraju. Naravno, u proceduri zbora sudija treba obezbijediti da dominantnu ulogu oni imaju. Ako vi pogledate sadašnja rješenja, šta može da uradi parlament? Može samo da prihvati ili ne prihvati predlog Sudskog savjeta, ali nikako da ga promijeni, što znači da je Sudski savjet, gdje dominiraju sudije većinom i gdje ne mogu biti nadglasane, taj koji opredjeljuje i kaže - ovaj će biti sudija. Mi možemo da kažemo da ne prihvatamo, ali ne možemo da kažemo da taj neće, mi ćemo odrediti ko može bit. Laičkoj javnosti ne izgledaju dovoljno jasne ili ne pružaju onu vrstu uvjerljivosti u to da je sud taj, da su sudije te koji suštinski imaju moć da kreiraju, a stručnoj javnosti su to veoma dobro poznate stvari. Iz ovih debata povodom toga gdje su prisustvovali ljudi iz Venecijanske komisije nijesam vidio da su oni neki entuzijazam pokazali za tu opciju.
RSE: Kakvi su odnosi među opozicionim strankama tri mjeseca nakon izbora i u sklopu toga da li je vaša stranka uspjela da izgladi takozvani ideološki spor za Srpskom narodnom strankom koji se odnosi na status Srba u Crnoj Gori i na odnos Srba i Crnogoraca?
ŠOĆ: Odnosi su među nama korektni u smislu da mi komuniciramo i da sarađujemo na svim pitanjima za koje nalazimo interes. Naravno, ono što nas razdvaja u političkom smislu te riječi i dalje će nas razdvajati, inače, da nemamo takvih razlika ne bi nas ni bilo u različitim grupacijama. Prema tome, naš stav prema onome što Srpska narodna stranka, kako ona posmatra identitet Srba u Crnoj Gori i sve ono što proizilazi iz takve konotacije i dalje je negativan, kao što je vjerovatno njihov negativan prema onome što mi zastupamo. Mi i dalje smatramo da su Srbi i Crnogorci jedan jedinstven narod, da je nama matična država Crna Gora. Naravno, Srbija je istorijska država, iz toga naroda nama veoma bliska i žao nam je što ta državna zajednica nije opstala i smatramo da te veze treba da se produbljuju, ali ja ne smatram da sam državljanin Srbije i da se u Crnoj Gori ne osjećam kao manjina i sa tog stanovišta ne mislim da kroz taj korpus zaštite tražim svoj položaj. Tu su te fundamentalne razlike. One će i dalje ostati, a ako one ne stanu onda bi to značilo da ne postoji tih razlika. Ali, koliko ja u ovom momentu cijenim, to će i ubuduće ostat. Ali, na kraju krajeva, ne treba to da smeta. To je problem. Tu se razlikujemo i identifikujemo ga, ali mi smo opozicija. Mi imamo dosta toga što nas povezuje i mi nastojimo da budemo i da iniciramo i da prihvatamo svaku inicijativu za koju procijenimo da je sa stanovišta ostvarivanja onih vrijednosti za koje se zalaže Narodna stranka korisna, bez obzira na to ko je u datom momentu pokrenuo tu inicijativu.
ŠOĆ: Po nama, te posljedice su da će se ovo primijeniti, ali u tom slučaju se svakoj parlamentarnoj većini otvara mogućnost da prema sopstvenom nahođenju mijenja pravila kojima se mijenja Ustav, što nije dobro. Ustav je akt koji se ne mijenja tako lako i on sam sadrži pravila o sopstvenim promjenama, to je karakteristika svih ustava, i ako bi Ustavni sud kojim slučajem prihvatio argumentaciju kolaga iz većine onda bi on otvorio da bilo koja buduća većina pozivajući se na iste argumente promijeni pravila mijenjanja Ustava, a time Ustav gubi na svom autoritetu i gubi ona svojstva koja ga čine osnovnim aktom, najvišim aktom, aktom kojim se garantuju najtemeljniji principi prava i podložan kao i svaki drugi zakon nekim relativno lakim promjenama, a u dužem, dugoročnom smislu znači otvoren prostor za nestabilnost unutar države.
RSE: A u kratkoročnom smislu koliko će to uticati na pokušaj političkih subjekata da dođe do koncenzualnog rješenja u novom Ustavu?
ŠOĆ: Iz Venecijanske komisije, a i ostalih faktora koji prate ono što se dešava u Crnoj Gori, a van su, stalno stižu poruke. Tražite visok stepen koncenzusa i kada je u pitanju procedura i sad jedan blagonaklon odnos spoljnog faktora, a stalo nam je do toga, onda se postavlja opravdano pitanje zašto je vladajuća većina ulazila u čitavu ovu priču kada naš Ustav spada u takozvane meke ustave, znači ne traži neku ekstremno visoku većinu nego jedan minimalni standard a to je dvije trećine većine svih poslanika. Tako da kratkoročno oni mogu postići nešto, ali na dugi rok se gubi ono što se zove povjerenje koje se zasniva na obavezi kompromisa. Ako Ustavni sud odluči da odbije naše predloge, vladajuća većina dobija prostor da svoju većinu nametne i bez konsenzusa prihvatajući, razumije se, posljedice koje iz toga proizilaze. Tako da mislim da su oni sebi željeli da ostave slobodne ruke, da u datom momentu procijene šta im je viši interes, da li da teže konsenzusu po cijenu kompromisa ili da u jednom momentu stvar presijeku i nametnu rješenja koja hoće da idu procedurom koju su odredili u ova dva zakona.
RSE: Opozicione stranke su od samog početka kritikovale ekspertsku verziju novog Ustava. Podsjetiću da ste vi saopštili, između ostalog, da „nacrt za nas nije relevantan, dok neka politička opcija ne stane iza njega“. Da li je poslije nekoliko krugova debate i saopštenih stavova u javnosti od strane predstavnika vladajuće koalicije jasno da i formalno vladajuća koalicija stoji iza te verzije?
ŠOĆ: Jasno je, mada oni to neće da priznaju. I od strane kolega koje rade na tome čujem vrlo ozbiljne kritike prema tom tekstu. Tako da imam utisak da oni polako počinju da otklanjaju podršku tom tekstu, iako on formalno figurira, čak i formalno, jer je zakonom propisan kao obavezujući tekst, međutim, nakon analize koju su dali ljudi iz Venecijanske komisije i danas ljudi iz Savjeta Evrope koji su zaduženi za monitoring ustavnog procesa kod nas, otprilike da će se lagano, ali ne i formalno jasno napraviti otklon i mislim da ćemo mi u jednom momentu shvatiti da je naš postojeći Ustav bolja osnova za doradu nego što je to ekspertsko pitanje za izradu novog Ustava.
RSE: Da li bi Narodna stranka prihvatila takvo jedno rješenje da se doradi postojeći Ustav?
ŠOĆ: Mi mislimo da to treba uraditi jer taj Ustav je zaista, ako hoćemo da analiziramo, izdržao probu vremena. Šta je tu bilo sporno u Ustavu. Da li je sa stanovišta organizacije vlasti išta bilo sporno? Da li je sa stanovišta ljudskih prava i sloboda išta bilo sporno? Ono što je bilo sporno to je pitanje državnog statusa i ono je razriješeno. Mi sada treba da očistimo Ustav, da tako kažem, od njegovih djelova koji očigledno ne korespondiraju sa postojećim stanjem, istovremeno treba da unesemo u Ustav odredbe koje regulišu neke odnose koji do sada nijesu bili jer smo pripadali drugoj zajednici i kada smo svjesni toga ja mislim da ne bi bio problem da mi dogovorimo određene amandmanske izmjene koje bi taj Ustav upodobile ono što Savjet Evrope i Evropa traži od nas da bi mogli da nas prihvate kao zemlju koja generalno ima uređene i zaštićene principe koji korespondiraju sa njihovim vrijednostima i time se oslobodimo pritiska da nam Ustav jeste uslov za priključenja, a otvorimo sebi prostor da u dužem vremenu sa manje političkih tenzija i bez pritiska vremena debatujemo i o onim rješenjima koja su očigledno sporna i od kojih niko ne bježi. Ja čak mislim da bi jedna pametna politička odluka i dogovor mogao da ide u tom pravcu i da kažemo krajnje uprošćeno gospodo, mi treba da budemo članovi Savjeta Evrope. Od nas se traži da prilagodimo taj Ustav. ’Ajde da uradimo u dogovoru sa njima i Venecijanskom komisijom kroz amandmane ono što je minimum zahtjeva, a sva ona sporna pitanja koja, vjerujte, netangiraju strance kao što je pitanje jezika i crkve, a ostavimo po strani, pa ćemo diskutovati o njima i nadam se postići kompromis ili naći neko rješenje, generalno govorim. Naravno, stav Narodne stranke o pojedinim rješenjima je vrlo jasan i nije mijenjan, ali govorim sa stanovišta ukupno sa unutar Crne Gore političkih i naših interesa da se približimo tim međunarodnim institucijama.
RSE: Članovima Venecijanske komisije koji su do prije neki dan boravili u Podgorici iznijeli su utisak da među političkim subjektima, kao što ste i vi rekli, postoji visok stepen saglasnosti o ključnim ustavnim rješenjima, a da postoje razmimoilaženja o simboličnim pitanjima kao što su: jezik, narod, vjerske zajednice, državna znamenja. Dokle će ta pitanja od simboličnog značaja za zapad predstavljati ključne tačke sporova u Crnoj Gori?
ŠOĆ: To je proizišlo iz neke naše istorije ili da kažem od različitog čitanja istorije. Ja nijesam za to, niti u Narodnoj stranci, da se ta pitanja prelamaju. Ona su duboka pitanja i vjerujte da nijesu ozbiljna ne bi dobila, ne bi ni isplivala na površinu. Razumije se da se niko u Velikoj Britaniji ne bavi pitanjem koji je njihov maternji jezik, niti Amerikanci osjećaju neki kompleks niže vrijednosti zbog toga što govore engleski jezik. Vjerujem da ni Brazilci nijesu uskraćeni u svom identitetu što je njihov službeni jezik portugalski, a ne brazilski, iako je Portugal mala zemlja, a Brazil ogromna, ali mi se bavimo time, što znači da mi nijesmo dovršili jedan dio našeg unutrašnjeg razvoja i debate. Ja kažem da ne bi to trebalo da bude problem u smislu da to nas sprečava da idemo dalje. Zato kažem, hajde da nađemo puteve da ti problemi koji za Evropu nijesu relevantni, da i kod nas budu sklonjeni na stranu i da se posvetimo konsenzusu oko onih pitanja oko kojih kompromis možemo postići i da riješimo pitanje Ustava amandmanskom intervencijom, u određenom periodu uđemo u Savjet Evrope, dobijemo one preporuke koje su nam potrebne da bi nas tamo smatrali blaže, nego da potrošimo pola godine iscrpljujući se oko tri, četiri stvari u Ustavu, a sve druge da čekaju rješenje te tri, četiri stvari, svjesni da će to sam produbiti naše nesuglasice i diobe, a paralisaće sve ono drugo i pokvariće opštu atmosferu. Ako mi zaobiđemo to i uđemo u članstvo Savjet Evrope i napravimo neke pomake ovo će biti predmet konflikta, ali neće do te mjere opterećivati ovo drugo i blokirati kao što će to uraditi ako bude vladajuća partija insistirala na novom Ustavu po svaku cijenu i po proceduri koju su oni propisali. Mislim da bi čak dobro bilo da se na nivou vrha opozicije sjedne i da se dogovorimo da mi damo eventualno neku inicijativu gdje bi opozicija iz stanja da odbijamo ove zakone osporavamo legitimitet procedure prešla u neko stanje aktivnog učešća da ponudimo neko rješenje i da kažemo gospodo, mi ne želimo da parališemo Crnu Goru, niti da spriječimo njene integracije, ali želimo da budemo dio legitimnog procesa i da onda otvorimo dijalog na tu temu, da vidimo šta će ispasti od toga.
RSE: Međutim i sa druge strene, od strane opozicije i djela opozicije Srpske Liste, takođe se radi na predlogu Ustava što bi moglo da bude kontrapredlog aktuelne vlasti.
ŠOĆ: Kada se radi o takvim stvarima u principu niko ko ima Ustavom garantovanu poziciju te inicjative ne bi smio da bude uskraćen da je i realno izloži. Dakle, kada krenemo u izradu novog Ustava mi treba da budemo svjesni da velika grupa poslanika koja neispunjava uslove koje sad drži Ustav, da može da predloži može to i da uradi faktički. Ako Srpska Lista to uradi ili Pokret za promjene ili SDP ili Bošnjačka stranka bilo koja mi moramo da shvatimo da je to legitimno, ne da te ljude proglašavamo ni da opstruiraju niti bilo šta, nego da kažemo - hajde, gospodo, da sjednemo i da kažemo da svako ko od političkih faktora želi to da uradi neka to uradi u roku od mjesec dana, pa ćemo onda sjesti, pa ćemo da vidimo, pa ćemo analizirati, pa da vidimo šta je zajedničko. Ja vjerujem da to što će predložiti Srpska lista u odnosu na postojeći Ustav, pa ako hoćemo neće biti dramatično različito. Vjerovatno će biti različite formulacije i vjerovatno će bit pitanja koja su sporna, ali siguran sam da u devedeset posto ustavne materije ovoga momenta možemo da postignemo ne dvotrećinski, nego apsolutni konsenzus. Znači, više sam nego siguran da što se tiče paketa ljudskih prava tu neće biti nesaglasnosti. Što se tiče organizacije i struktuiranja vlasti ni tu neće biti jer već je imamo, trodiona podjela vlasti i tako dalje. Da li u nijansama može biti? Moguće, ali i to se može prevazići. Sigurno je da neće biti kada se tiče ustavnosti, zakonitosti svih onih opštih principa i vrijednosti koji su sastavni dio liberalne demokratije kao jednog koji i naš današnji Ustav podržava. Ono što će biti sporno biće sporno, vjerujte, još dugo vremena. Hajde da debatujemo o tome.
RSE: Takođe jedna od spornih odredbi o kojoj se polemiše je izbor sudija u parlamentu. Predsjednik Vrhovnog suda je eksplicitno ostao pri zahtjevu da Sudski savjet obavlja izbor sudija, ali za sada nema pozitivnog odgovora. Kakav je vaš stav o tom sporu? Ko treba da bira sudije?
ŠOĆ: Taj zahtjev sudija da oni sami sebe biraju zasigurno neće proći jer naprosto ne odgovara nečemo što se zove čak ni praksa u svijetu. U svijetu je vrlo različita praksa. Negdje to imenuje čak ministar pravde, negdje šef države, to nije garancija nezavisnosti i sudstva, a može da otvori prostor da sudstvo postane samo sebi dovoljno i da čak uđe u neku vrstu nepotizma. Ako je sudija jedina državna vlast koja se bira do kraja radnog vijeka svi drugi su promjenljivi i smjenjivi nakon određenog perioda, onda ne vidim razloga da se to preda nekome, tamo nekim sudijama da oni to rade. Mislim da nije problem odbrane nezavisnosti sudstva u tome što ih bira parlament. Ja to ne krijem odavno, po meni je to problem i tradicije, pa ako hoćemo i stanja mentaliteta i sudija kao takvih. Mi smo bili svjedoci da su pojedine sudije veoma ružnu riječ transparentno pokazali kako mogu da budu nezavisni, da se suprotstave svim pritiscima i da time i sopstveni, a i ugled suda kao institucije podignu na jedan veliki nivo, a takođe su pojedine sudije pokazale kako mogu da pokleknu pritiscima i da onda samim tim i nivo i povjerenja javnosti u nezavisnost te institucije veoma degradiraju. Mogu da razumijem, jer to je nešto što proizilazi iz esnafskog načina razmišljanja, ali sa stanoviša šire društvenog ne, ne bih nikada dozvolio da se sudije same biraju. Naravno, u proceduri zbora sudija treba obezbijediti da dominantnu ulogu oni imaju. Ako vi pogledate sadašnja rješenja, šta može da uradi parlament? Može samo da prihvati ili ne prihvati predlog Sudskog savjeta, ali nikako da ga promijeni, što znači da je Sudski savjet, gdje dominiraju sudije većinom i gdje ne mogu biti nadglasane, taj koji opredjeljuje i kaže - ovaj će biti sudija. Mi možemo da kažemo da ne prihvatamo, ali ne možemo da kažemo da taj neće, mi ćemo odrediti ko može bit. Laičkoj javnosti ne izgledaju dovoljno jasne ili ne pružaju onu vrstu uvjerljivosti u to da je sud taj, da su sudije te koji suštinski imaju moć da kreiraju, a stručnoj javnosti su to veoma dobro poznate stvari. Iz ovih debata povodom toga gdje su prisustvovali ljudi iz Venecijanske komisije nijesam vidio da su oni neki entuzijazam pokazali za tu opciju.
RSE: Kakvi su odnosi među opozicionim strankama tri mjeseca nakon izbora i u sklopu toga da li je vaša stranka uspjela da izgladi takozvani ideološki spor za Srpskom narodnom strankom koji se odnosi na status Srba u Crnoj Gori i na odnos Srba i Crnogoraca?
ŠOĆ: Odnosi su među nama korektni u smislu da mi komuniciramo i da sarađujemo na svim pitanjima za koje nalazimo interes. Naravno, ono što nas razdvaja u političkom smislu te riječi i dalje će nas razdvajati, inače, da nemamo takvih razlika ne bi nas ni bilo u različitim grupacijama. Prema tome, naš stav prema onome što Srpska narodna stranka, kako ona posmatra identitet Srba u Crnoj Gori i sve ono što proizilazi iz takve konotacije i dalje je negativan, kao što je vjerovatno njihov negativan prema onome što mi zastupamo. Mi i dalje smatramo da su Srbi i Crnogorci jedan jedinstven narod, da je nama matična država Crna Gora. Naravno, Srbija je istorijska država, iz toga naroda nama veoma bliska i žao nam je što ta državna zajednica nije opstala i smatramo da te veze treba da se produbljuju, ali ja ne smatram da sam državljanin Srbije i da se u Crnoj Gori ne osjećam kao manjina i sa tog stanovišta ne mislim da kroz taj korpus zaštite tražim svoj položaj. Tu su te fundamentalne razlike. One će i dalje ostati, a ako one ne stanu onda bi to značilo da ne postoji tih razlika. Ali, koliko ja u ovom momentu cijenim, to će i ubuduće ostat. Ali, na kraju krajeva, ne treba to da smeta. To je problem. Tu se razlikujemo i identifikujemo ga, ali mi smo opozicija. Mi imamo dosta toga što nas povezuje i mi nastojimo da budemo i da iniciramo i da prihvatamo svaku inicijativu za koju procijenimo da je sa stanovišta ostvarivanja onih vrijednosti za koje se zalaže Narodna stranka korisna, bez obzira na to ko je u datom momentu pokrenuo tu inicijativu.
