Svi naši sugovornici iz srpske zajednice u Hrvatskoj slažu se kako je izvješće Evropske komisije o hrvatskom napretku u pregovorima vrlo realno prikazalo položaj i probleme srpske zajednice. Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac u izjavi za Radio Slobodna Evropa upozorava na dio izvješća koje govori o podzastupljenosti Srba:
«Od onoga što nije postignuto, sasvim sigurno treba istaći zastupljenost nacionalnih manjina u sudskim i političkim tijelima vlasti i tijelima lokalne samouprave, odnosno tijelima izvršne vlasti. Za to, sasvim sigurno, ne treba posebno veliki novac, osim onoga koji se redovito izdvaja. Potreban je samo jedan program koji će biti pripremljen od strane vlade, u skladu sa zakonom, i koji će biti jedan oblik antidiskriminacijske politike u pogledu zapošljavanja.»
Dodajmo ovdje kako hrvatske vlasti odgovaraju kako je postotak manjina u državnoj upravi, policiji i pravosuđu oko 4,5 posto, a da je jedan od problema i premalo pripadnika manjina među mlađim kadrovima u pravosuđu, među kojima bi se moglo regrutirati suce iz manjinskih redova. Izvješće pozdravlja što je među 300 upisanih ove godine na Policijsku akademiju, njih 7,3 posto iz redova manjina, što je vrlo blizu ukupnoj zastupljenosti manjina u Hrvatskoj od 7,5 posto.
Glavni urednik mjesečnika Srpskog demokratskog foruma «Identitet» Igor Palija kaže kako je izvješće velikim dijelom temeljeno na podacima što ih je prikupilo 16 podružnica Foruma u svim ratom zahvaćenim dijelovima Hrvatske. Što se obnove tiče, njemu nikako nije jasno da resorno ministarstvo nikako da riješi gotovo 14.000 žalbi na obnovu u prvom stupnju, no to nije sve. Primjerice, izvješće pozdravlja uključivanje Srba u radnu grupu za elektrifikaciju preostalih naselja bez struje:
«Mi nismo tako optimistični u vezi te radne grupe. Vrlo malo se, ili gotovo ništa, napravilo do sada. Nažalost, problem je skrenut iz sfere političke odluke u sferu tehničkih mogućnosti. Znate, uvijek kada ne želite nešto riješiti, onda to iz sfere politike prebacite u sferu trica i kučina, i onda se počinje govoriti o limitatorima, o staroj naponskoj mreži, o drvenim banderama, o nepostojanju korisnika i tako dalje, i onda se to samo prolongira i prolongira.»
Naši sugovornici slažu se da stambeno zbrinjavanje nekadašnjih nositelja stanarskog prava teče vrlo sporo. Milorad Pupovac:
«Za stambena zbrinjavanja je i do sada bio osiguravan novac, ali očito da sam novac ne rješava stvar ako nema adekvatne organizacije i ako uprava za prognanike unutar ministarstva ne obavlja svoj posao kao što ga nije obavljala do sada. I sasvim je sigurno da je neophodna jedna koordinacija unutar tog ministarstva, na čelu sa tom upravom, određenih lokalnih tijela vlasti.»
Od 4.500 zahtjeva za stambeno zbrinjavanje izvan ratom pogođenih dijelova Hrvatske riješeno je tek nešto preko 200, a tek je 40 obitelji ušlo u stanove, podsjeća izvješće. Igor Palija:
«Dvije stvari su tu otvorene i potpuno nedefinirane. To je neambicioznost samog programa koji određuje 2011. godinu kao završnu godinu stambenog zbrinjavanja. Pa kad ljudi čekaju stambeno zbrinjavanje već 15 godina, pa čekaju još pet, to je 20 godina, pa kada se uzme njihova starosna dob, može se jednom laganom procjenom vidjeti da bi se ovaj broj od 4.448 zahtjeva mogao i prirodnom selekcijom prepoloviti u tih sljedećih pet godina. Druga stvar je da još uvijek nije jasno riješena mogućnost da ljudi koji uđu u posjed tih stanova u povlaštenom postupku otkupe te stanove kao i svi drugi. Odnosno, nije jasno definirana mogućnost nasljeđivanja prava stanovanja.»
Izvješće Evropske komisije spominje i mnogo slučajeva da još nisu konvalidirani dokumenti iz vremena samoproglašene «Krajine». Radi se o primjerice o 1.500 brakova u Baranji, ali i radnom stažu u javnim ustanovama poput škola i vrtića, ali i nekih poduzeća, upozorava Milorad Pupovac:
«Važno je da se to otvori kako bi se kod ljudi stvorio osjećaj da su u svemu prihvaćeni. Pogotovo zato što je to na području istočne Slavnije riješeno, a u drugim dijelovima, na žalost, još uvijek nije.»
«Od onoga što nije postignuto, sasvim sigurno treba istaći zastupljenost nacionalnih manjina u sudskim i političkim tijelima vlasti i tijelima lokalne samouprave, odnosno tijelima izvršne vlasti. Za to, sasvim sigurno, ne treba posebno veliki novac, osim onoga koji se redovito izdvaja. Potreban je samo jedan program koji će biti pripremljen od strane vlade, u skladu sa zakonom, i koji će biti jedan oblik antidiskriminacijske politike u pogledu zapošljavanja.»
Dodajmo ovdje kako hrvatske vlasti odgovaraju kako je postotak manjina u državnoj upravi, policiji i pravosuđu oko 4,5 posto, a da je jedan od problema i premalo pripadnika manjina među mlađim kadrovima u pravosuđu, među kojima bi se moglo regrutirati suce iz manjinskih redova. Izvješće pozdravlja što je među 300 upisanih ove godine na Policijsku akademiju, njih 7,3 posto iz redova manjina, što je vrlo blizu ukupnoj zastupljenosti manjina u Hrvatskoj od 7,5 posto.
Glavni urednik mjesečnika Srpskog demokratskog foruma «Identitet» Igor Palija kaže kako je izvješće velikim dijelom temeljeno na podacima što ih je prikupilo 16 podružnica Foruma u svim ratom zahvaćenim dijelovima Hrvatske. Što se obnove tiče, njemu nikako nije jasno da resorno ministarstvo nikako da riješi gotovo 14.000 žalbi na obnovu u prvom stupnju, no to nije sve. Primjerice, izvješće pozdravlja uključivanje Srba u radnu grupu za elektrifikaciju preostalih naselja bez struje:
«Mi nismo tako optimistični u vezi te radne grupe. Vrlo malo se, ili gotovo ništa, napravilo do sada. Nažalost, problem je skrenut iz sfere političke odluke u sferu tehničkih mogućnosti. Znate, uvijek kada ne želite nešto riješiti, onda to iz sfere politike prebacite u sferu trica i kučina, i onda se počinje govoriti o limitatorima, o staroj naponskoj mreži, o drvenim banderama, o nepostojanju korisnika i tako dalje, i onda se to samo prolongira i prolongira.»
Naši sugovornici slažu se da stambeno zbrinjavanje nekadašnjih nositelja stanarskog prava teče vrlo sporo. Milorad Pupovac:
«Za stambena zbrinjavanja je i do sada bio osiguravan novac, ali očito da sam novac ne rješava stvar ako nema adekvatne organizacije i ako uprava za prognanike unutar ministarstva ne obavlja svoj posao kao što ga nije obavljala do sada. I sasvim je sigurno da je neophodna jedna koordinacija unutar tog ministarstva, na čelu sa tom upravom, određenih lokalnih tijela vlasti.»
Od 4.500 zahtjeva za stambeno zbrinjavanje izvan ratom pogođenih dijelova Hrvatske riješeno je tek nešto preko 200, a tek je 40 obitelji ušlo u stanove, podsjeća izvješće. Igor Palija:
«Dvije stvari su tu otvorene i potpuno nedefinirane. To je neambicioznost samog programa koji određuje 2011. godinu kao završnu godinu stambenog zbrinjavanja. Pa kad ljudi čekaju stambeno zbrinjavanje već 15 godina, pa čekaju još pet, to je 20 godina, pa kada se uzme njihova starosna dob, može se jednom laganom procjenom vidjeti da bi se ovaj broj od 4.448 zahtjeva mogao i prirodnom selekcijom prepoloviti u tih sljedećih pet godina. Druga stvar je da još uvijek nije jasno riješena mogućnost da ljudi koji uđu u posjed tih stanova u povlaštenom postupku otkupe te stanove kao i svi drugi. Odnosno, nije jasno definirana mogućnost nasljeđivanja prava stanovanja.»
Izvješće Evropske komisije spominje i mnogo slučajeva da još nisu konvalidirani dokumenti iz vremena samoproglašene «Krajine». Radi se o primjerice o 1.500 brakova u Baranji, ali i radnom stažu u javnim ustanovama poput škola i vrtića, ali i nekih poduzeća, upozorava Milorad Pupovac:
«Važno je da se to otvori kako bi se kod ljudi stvorio osjećaj da su u svemu prihvaćeni. Pogotovo zato što je to na području istočne Slavnije riješeno, a u drugim dijelovima, na žalost, još uvijek nije.»
