Dostupni linkovi

Su-džok medicina


Gosti Press kluba su profesorica Vera Đorđević i viši fizioterapeut Dušan Cvetković, stručnjaci za su-džok (SU-JOK), istočnjačku medicinu.

RSE: Šta je su-džok? Upravo ste se vratili iz Amsterdama gde je bio kongres o su-džoku.

ĐORĐEVIĆ: Nije to bio kongres o su-džoku, ali o tradicionalnoj kineskoj medicini, pa su nas, kao prihvaćenu granu, paralelnu uz tradicionalnu kinesku medicinu, pozvali na kongres. Baza za su-džok je tradicionalna kineska medicina. Su-džok je jako mlada nauka, registrovana na tržištu znanja tek 1991. godine. Autor je profesor Parc Jae Woo iz Južne Koreje. Su-džok na korejskom znači šaka i stopalo, što asocira na lokalitete gde se radi i dijagnostika i terapija. Namenjena je svim ljudima sveta. Bilo ko da se zaineteresuje za su-džok, može, po ugledu na naše drevne starce, da prepipava svoju šaku i stopalo, da živi jako dugo, ali poznavaoci su-džoka to rade ciljano, ne čekaju da nasumice nalete na te oblasti.

RSE: Gde ste vi naučili su-džok?

ĐORĐEVIĆ: Naučila sam ga od autora te metode, profesora Parc Jae Woo-a, na jednom od kongresa tradicionalne kineske medicine, kada sam u svojstvu profesora tradicionalne kineske medicine bila u Malagi, u Španiji. Videla sam, za mene, nešto novo, a svi mi koji se bavimo nekakvim od oblika nekonvencionalne medicine smo jako radoznali. Otišla sam videti o čemu je reč i zaljubila se na prvi pogled.

RSE: Čula sam da ste se bavili i tradicionalnom kineskom terapijom?

ĐORĐEVIĆ: Tačno je. Time sam se bavila i u Kini i na Cejlonu, ali sam je primenjivala i ovde uz akupunkturu. Bavim se i homeopatijom i homeopunkturum. Su-džok terapija je krajnje bezbedna, sveupotrebljiva, a moja je misija da edukujem druge da se njom bave. Svako može ovo da radi.

RSE: To znači da ne lečite ljude i da se ne bavite terapijom?

ĐORĐEVIĆ: Bez klinike nema teorije. Mora se imati potvrda u praksi da bi mogao da se ima dokaz da je to učinkovito. Kada god sam tu, bavim se i primenom, ali i tada vršim edukaciju svojih pacijenata da mogu, i sebi i svojim bližnjima, pomoći.

RSE: Duško je bio jedan od vaših talentovanih učenika. Do skoro ste radili u jednom domu zdravlja u Novom Beogradu. Sada počinjete samostalnu praksu.

CVETKOVIĆ: Odlučio sam se na samostalnu praksu.

RSE: Da li pacijenti znaju šta je su-džok?

CVETKOVIĆ: Pacijenti malo znaju o tome. Nisu imali neke prilike da saznaju nešto više o su-džoku.

RSE: Kada im predložite su-džok kao jednu od terapija, da li je prihvataju, ili su skeptični?

CVETKOVIĆ: Uglavnom je prihvataju, ali u smislu – daj mi bilo šta što može da mi pomogne. Nisu dublje zainteresovani za nju. Retko ko je dublje zainteresovan.

RSE: Šta radite pacijentima?

CVETKOVIĆ: Prvi korak je dijagnostikovanje problema. Na šaci ili stopalu se pronađe korespondentna loptica koja se stimuliše i stimulacijom se dovodi do poboljšanja stanja i izlečenja. Može da se stimuliše akupunkturom, akupresurom, magnetima, grejanjem tih tačaka laserom, ili semenkama. Semenke koje su neoštećene i sposobne za klijanje su kao prirodni magneti. Stave se na bolno mesto, mogu da se drže 24 sata, i vrše produženu stimulaciju.

RSE: Da li su ljudi skeptični prema ovoj metodi jer je nova i ne znaju mnogo o njoj? Možda pomisle da je to neka bela magija?

ĐORĐEVIĆ: Potpuno ste u pravu. Takva skepsa traje kratko. Pokušavam da im razbijem takvu vrstu pristupa uz molbu da mi ne veruju ni jednu jedinu reč jer sve što mogu ja, mogu i oni. To im brzo pokažem, a oni se uvere da je to tako, da im pomaže i sopstvena stimulacija tih tačaka. Kažem im da ako sam ja neko ko to radi sa čarolijom, to rade i oni. Onda smo ravnopravni.

RSE: Šta se dešava kada napravite akupresuru na jednoj tački šake ili stopala?

ĐORĐEVIĆ: Zamislite sebe u jednoj neprijatnoj situaciji – imate priklješten palac u vratima. U interesu zaštite palca, uradite sve druge radnje da bi ste izbegli bol. Svako ugroženo mesto putem SOS signala šalje signal za upućivanje pomoći, a to se očituje kroz pojavu korespondentne loptice koja je sagrađena od kristala mlečne kiseline. Naravno da ima i drugih metoda koje su odlične, ali ovaj dijagnostičko-terapijski metod je najsličniji telu.

Pogledajte dlan svoje leve šake i spustite prste da dotaknu sto. Raširite prste maksimalno. Četiri prsta idu odozgo na dole, a jedan ide gore, u različitom smeru. To je palac. Dva srednja prsta su duža, a druga dva su slobodna. To su ruke i noge, a ovaj slobodni je glava. Svaki od njih se sastoji od određenog broja delova, kao i na telu. Centralni deo je sam dlan, a palac ima samo dva dela - glavu i vrat. Preostala četiri prsta imaju po tri dela – ruke imaju šaku, podlakticu i nadlakticu, a srednja dva, noge, imaju stopalo, podkolenicu i nadkolenicu. Samim tim i sami zglobovi su sa time vezani. To bi bio princip traženja lokaliteta i tačnog mesta putem proporcionalnosti.

Pretraživanjem ćemo jasno da opipamo tvrđe mesto, to je ta loptica, i na isti pritisak to mesto je bolnije od okolnog tkiva. Okolo su naravno tetive i one ne bole, ako je telo zdravo. A ako bole, i one korespondiraju određenoj strukturi u telu. Ako bole treba ih stimulisati, bilo masažom rolanja nekog okruglog predmeta, bilo grejanjem, bilo magnetima iglicama ili semenkama. Među semenkama uvek postoji najbolja, a to je ona koja po obliku i boji korespondira sa organom tela koji boli. Koja semenka po obliku odgovara bubregu?

RSE: Pasulj.

ĐORĐEVIĆ: A kave je boje bubreg?

RSE: Brankasto-ljubičaste?

ĐORĐEVIĆ: Seme buranije izgleda upravo tako. Ako u slučaju bolova u bubregu nađemo pasulj, pomoći će bolje nego bilo koja druga semenka, a ako još nađemo i brankasto-ljubičasti, biće još bolje. Ovde je princip - što veća sličnost, to veća učinkovitost.

RSE: Živimo u društvu koje nije politički stabilizovano, koje nije demokratski razvijeno. Živimo u popriličnoj nestašici. Ljude vrlo često, zbog svega toga, zaboli glava. Kako možemo sebi da pomognemo i da odstranimo glavobolju?

CVETKOVIĆ: Već smo naučili da palac korespondira glavi i vratu. Ispod-nokatni deo placa korespondira glavi, a donji deo palca korespondira vratu. Ako nekoga boli glava sa leve strane, na levoj strani gornjeg dela palca, na suprotnoj strani od nokta, sa leve strane ćemo potražiti korespondentnu lopticu, bolnu tačku. Možete da je pritisnete bilo kojim tvrdim predmetom, da se ne ošteti koža, i stimulacijom, minutu do dve, već ćete osetiti efekt stimulacije.

RSE: A ako vas zabili zub?

CVETKOVIĆ: Zub možemo da potražimo na nokta na palcu. Nokat izgleda kao otvorena usta. Možemo da potražimo bolni zub u korenu nokta, ako je u pitanju gornja vilica, možemo da ga izmasiramo i zagrejemo i opet će se brzo osetiti efekti.

ĐORĐEVIĆ: Za masažu može da se koristi i glava od šibice jer je dovoljno tupa i ne može da ošteti kožu. Koren nokta je predstavnik gornje vilice, a ostatak nokta predstavlja donju vilicu. A ako sve ove ne možete da upamtite, slobodno prođite glavom šibice celu dužinu nokta i prepipajte celu oblast oko nokta. Tamo gde bude najbolnije mesto, to mesto stimulišite i biće sve u redu.

RSE: To naravno podrazumeva i da se obratite lekaru. Masaža samo trenutno zaustavlja bol?

ĐORĐEVIĆ: Bezuslovno.

RSE: Ovlašćeni ste da izdajete certifikate Moskovske akademije za su-džok onima koji prođu kroz vaše seminare?

ĐORĐEVIĆ: Naš centar je ovlašćen za to, a nalazi se u selu Stančićima kod Čačka. Ja sam rođena Čačanka, pa sam otišla u taj mir gde mogu da napredujem u učenju da bih imala šta da podelim sa drugima. Pošto je autor metode direktni davalac znanja, a mi smo u poslovno-tehničkoj saradnji sa Međunarodnom su-džok akademijom iz Moskve, onda smo po nekom dogovoru, da ne bi pravili šarolikost u certifikatima, svi pod nadzorom autora Parc Jae Woo-a odlučili da svi koji izdaju te certifikate izdaju upravo od jedinog distributera. Naš centar je ovlašćen da izdaje certifikate i iz oblasti twist terapije istog autora.

RSE: U kojim bolestima možete da usporite neke procese, da ih olakšate ili da ih i izlečite?

ĐORĐEVIĆ: Već smo rekli da fizički nivo našeg tela ima svoje korespondenciju na šaci ili stopalu. Korespondentnost ima i svoju dalekosežnost na meridijanima tela, koji su tradicionalnoj kineskoj medicini odavno poznati. Naše telo nije sazdano samo od fizičkog tela, od mišića ili kostiju, već ima i svoj energetski novo, ima svoj emocionalni nivo i nivo mentalnih razloga. Što je viši nivo, on je uticajniji. Ako ne odemo na pravi nivo da rešimo problem, imaćemo i produženo lečenje. Suština sveukupne primene od strane terapeuta zavisi od upoznatosti sa nivoom na kojem radimo. Čak i ako su srasli pršljenovi i ako je nestalo hrskavice i tu možemo da pomognemo, ali ne u svim slučajevima.

Sa razlogom trebate da činite sve što činite i da ne kažete da to ne možete da promenite. Vi ste nalogodavac. Kao što najbolji kreatori i kompozitori prvo sve osmisle u svojoj glavi, a potom dobiju velika dela, to i naše ljudsko biće, u želji da se zaštiti od ugrožavajućih faktora, pobegne u bolest, koju prvo iskreira u svom umu, zatim sledi svoju kreaciju i stvori to što stvori. Kada bi ste bilo koga pitali da li je želeo biti bolestan, naravno da će reći de nije jer to boli. Ali ako uporedimo taj bol koji oseća i onaj koji mu se čini da oseća zbog situacije u kojoj se nalazi, većina beži u fizičku bolest i priznaje da je bespomoćna. To se veoma lako pokaže na svakom od nas jer svaku pozitivnu afirmaciju naš celokupni organizam uzme kao podržavajuću snagu. Kada kažemo da ne mogu, ili ne smem, ne znam, to je nemoguće - naš organizam odgovara upravo predajući se bez ikakvog otpora. To mogu svi da probaju na sledećem primeru. Pružite ruku u stranu i učvrstite je. Mislite pri tome da možete da uradite sve što zamislite. Ruka postane još čvršća. Sada pomislite da ste bespomoćni i da ne možete da uradite ništa. Ruka će vam pasti. To naše ponašanje se na isti način reflektira i na čitav organizam. Verovatno ste ponekada preskakali potoke. Kada god ste sebi rekli da možete da ga preskoče, preskočili ste ga. A kada ste rekli da ne možete, upali ste usred potoka.

RSE: To je nauk za sve u životu.

ĐORĐEVIĆ: U suštini jeste.

RSE: Pozitivno mislite i verujte u sebe.

ĐORĐEVIĆ: Da jer imate razloga da stvarno verujete da sve vi kreirate.

RSE: Da li ste nekada sreli nekoga sa karcinomom, a koji je poverovao da mu su-džok može, makar, produžit život?

ĐORĐEVIĆ: Ja ih imam i izlečenih. Jedna gospođa je došla sa diagnostikovanim karcinomom. Zamolila me da joj pomognem da produži život za neke tri godine. Ja tako ne razmišljam i ne postavljam si nikakvo ograničenje u pogledu limita. Nisam stvorila su-džok i ne znam gde su moji limiti, ali uvek dajem sve od sebe. Može bilo ko da da celog sebe, ali ako se dajete samo polovično, onda ne dolazite do cilja, niti do trajnog rezultata. Ako je neko odlučio da ode u destrukciju iz nekih svojih razloga, ni palijama ne možete da ga dignete. Možete da mu pomognemo da se privremeno vrati, ali on će i dalje nastaviti svoju priču. Znam da postoje mnoge naučne teze obrađene na temu razboljevanja i lečenje karcinoma, ali ova vrsta pristupa govori o tome da preovladava energija hladnoće, zavisno kolika u kom stadijumu. Naravno da u ranijem stadiju može da se uradi mnogo više, nego u kasnijem. I ako ne može da se pomogne, može kraj da se učini krajnje humanim. Jedna doktorica iz Novog Sada je svoga oca obolelog od karcinoma ovim tretmanom držala među živima tri godine, bez bolova, sve do poslednjih sedam dana pred smrt. Nije li i to dovoljno?

RSE: Šta kaže klasična medicina o su-džoku?

ĐORĐEVIĆ: Su-džok je delo autora, profesora Parc Jae Woo-a iz Južne Koreje, koji je završio istu vrstu studija kao i ja, ali je bio u boljoj poziciji nego ja jer je znao da čita kineski. Kada pričam mojim studentima o su-džoku, studentima nacrtam kineski simbol za ženu, pa još jedan isti simbol pored njega i prekrijem ih krovom. Pitam ih na šta ih to podsjeća, a oni obično kažu na dve žene u kući. Kinezi takav znak zovu haos.

RSE: Koliko traje terapija su-džoka?

CVETKOVIĆ: Terapija traje od pet do deset tretmana, u većini slučajeva.

RSE: A da li je bolna?

CVETKOVIĆ: Bolest je stimulacija korespondentna loptica. Stimulacijom su bolne, ali nakon toga više nisu. To nije neizdrživ bol. Jedna seansa može da traje minutu-dva, a može da traje i sat i po. Nema pravila.

RSE: Na šta se najviše žale oni koji vam se jave? Šta ih najviše boli?

CVETKOVIĆ: Najviše je problematična kičma, neke povrede, vrat, išijas, problemi sa varenjem i slično. Interesantno je da u poslednje vreme vlada epidemija problema sa kičmom. U istočnoj medicini se tretira problem sa kičmom kao egzistencijalni problem.

ĐORĐEVIĆ: Sama kičma i svaki njen segment je orjentisan prema tome šta treba da izdrži. Kada ne bi bilo mišića, kičma bi se raspala, ali je drže mišići. Vratni deo kičme je odgovoran za nefleksibilnost. Donji deo kičme odgovara emocionalnim osećajima. Ako vas boli, osećate nedostatak ljubavi, ali taj osećaj je samo vaš. Lumbalni deo govori o strahovima, bilo emocionalne, bilo materijalne prirode. Ovo vreme tranzicije i nesigurnost u svakom pogledu uvodi nas u stanje da nas prvo zakači lumbalni deo. Možemo da pijemo bilo kakve koktele i da trpimo bilo kakve tretmane, ali dok ne shvatimo da stvari same po sebi nisu strašne, već način na koji ih mi doživljavamo, koji nas uvodi u bolesno stanje, nema trajnog izlečenja. Ako detetu ne možete da date pare da ide na ekskurziju, ne morate zbog toga da doživite stres, a ako ono to ne može da shvati, to nije čudno.
XS
SM
MD
LG