Dostupni linkovi

I svinje bolje žive...


„Uključimo klimu pa se hladimo.“

„Borimo se. Malo voda, malo hladni sokići, kisela voda, obična voda, led i ostalo.“

„Klima, ventolatori… Bilo kako.“

„Kako se rashlađujem? Hladnom vodom, izađem tamo gde ima vetra i tako.“

„Rashlađujem se u firmi vodom i mlakim čajevima, a ovde pivom.“

Ovako govore oni koji u urbanim sredinama imaju mogućnost da se rashlađuju svim onim što donosi savremena civilizacija. Onu drugu, zaboravljenu stranu, u ovom slučaju predstavljaju romske porodice sa Kosova, koje žive na periferiji grada, u uslovima kao pre hiljadu godina:

„Neokupani, prljavi, vodu nemamo, svetla nemamo, u blatu živimo… Ne znam više dokle će trajati ovaj naš gorak život.“

„Nema vode, niti struje već osam godina. Nemamo nikakvu pomoć, kao pre što smo imali. Mnogo je teško. Mnogo je vrućina. Nema ni hladne vode, nema ni vode da se malo umijemo.“

Kako se ljudi rashlađuju sada?

„Nemam pojma. Ovo je strašno za žene koje imaju male bebe. Mnogo je teško, vrućina je velika.“

„Da imam frižider drugačije bi bilo. Da imamo struju bilo bi drugačije.“

„Vode nema, nemaš ni da se istuširaš, ni da piješ.“

„Hladno vreme, vrućina i sva čuda na nas. Po kantama živimo. Nemamo kud s ovom decom, s porodicama.“



Od čega su ove kuće napravljene?

„Od najlona. Bolje žive i svinje nego mi.“

„Poneki put punimo balone vodom i umijemo se. A da se okupamo kako treba, za to nema.“

To je život kao u indijanskom logoru, gde aritektonska rešenja podrazumevaju kuće od dasaka, kartona i lima. I to je priča koja u svakom pogledu predstavlja tamnu stranu. Život ljudi koji se teško može nazvati normalnim životom, na vrelom asfaltu prestonice.

„Jučer sam bio biciklom po kantama. Od vrućine mi se zavrtelo u glavi, umalo nisam pao u kantu. Ne znam kako da živimo bez vode, bez struje, bez ičega. Imamo decu, porodice, ne možemo da živimo bez vode.“
XS
SM
MD
LG