Jasna VUKICEVIC, Srdan JANKOVIC, Biljana JOVICEVIC, Enis ZEBIC
U Budvi je potpisan sporazum državnih tužilaštava Crne Gore i Hrvatske o saradnji i gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. Najavljeno je da će već za mjesec crnogorskom pravosuđu biti dostavljeni dokazi o ratnim zločinima, prije svega o napadima na Dubrovnik. Sporazum tužilaštava Crne Gore i Hrvatske omogućiće da granice ne postavljaju prepreku za progon počinitelja svih krivičnih djela, pa i ratnog zločina, kazao je državni tužilac Hrvatske Mladen Bajić:„Temeljom zajedničnog sporazuma, razgovora, postignute političke volje između predsjednka Republike Hrvatske i predsjednika Republike Crne Gore, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Tužiteljstvo Crne Gore su potpisali ovaj sporazum koji će imati za cilj da okončamo i postupanje i u tim predmetima ratnih zločina i da sve krivce, bez obzira gdje su i kad je djelo počinjeno, privedemo pravdi. Zahvaljujući dosadašnjoj saradnji, ne sumnjamo da u Tužiteljstvu Crne Gore imamo ravnopravnog partnera čiji rad do sada smo cijenili jednako kvalitetan kao naš ili potpuno isti pristup radu na progonu počinitelja kaznenih djela i ratnog zločina i svih drugih oblika teškog kriminala.“
Sporazumom je omogućeno da Državno tužilaštvo Crne Gore podiže optužnice protiv svojih državljana koji su u Hrvatskoj optuženi za ratni zločin, ali su nedostupni hrvatskom pravosuđu. Državna tužiteljka Crne Gore Vesna Medenica:
„Uzimajući u obzir da usljed ustavnih odredbi nije moguća ekstradicija vlastitih državljana, takođe da u predmetima ratnih zločina nije moguć ustup gonjenja smatramo da će se razmjenom dokaza, te pružanjem pomoći i saradnjom o daljem prikupljanju nužno potrebnih podataka i dokaza, ostvariti cilj kome težimo, a to je da počinioci ovih krivičnih djela budu privedeni pravdi i kažnjeni. Sporazum će se primjenjivati u predmetima krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida koji su počinjeni na području Republike Hrvatske, odnosno prema državljanima Republike Hrvatske, a čiji počinioci imaju prebivališe i državljanstvo Republike Crne Gore. Saradnja u razmjeni dokaza i drugih podataka o predmetima ratnih zločina moguće je tokom cijelog postupka sve do okončanja i pravosnažne odluke nadležnog suda države potpisnice.“
U roku od mjesec dana hrvatsko Tužilaštvo će crnogorskom pravosuđu dostaviti dokaze o ratnim zločinima, prije svega o napadima na Dubrovnik. Vesna Medenica:
„Ovim sporazumom Državno odvjetništvo Republike Hrvatske se obavezuje da će u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog sporazuma obavijestiti vrhovnog državnog tužioca Republike Crne Gore o svim predmetima ratnog zločina, a u što kraćem roku a najduže u roku od šezdeset dana, preuzima obevezu da na zahtjev vrhovnog državnog tužioca Republike Crne Gore dostavi sve tražene podatke.“
Državni tužilac Hrvatske Mladen Bajić nije želio pred novinarima govoriti o slučajevima optuženih ili osumnjičenih za ratne zločine u Hrvatskoj čiji su počinioci u Crnoj Gori:
„Naša tajna je između državnih odvjetništava, jer to bi moglo rezultirati da neki postupci koji će biti pokrenuti ne uspiju.“
Crnogorske „Vijesti“ su danas prenijele navode hrvatskog „Jutarnjeg lista“ da je na području Dubrovnika krivični postupak zbog ratnog zločina pokrenut protiv 210 osoba, te da je istraga u toku protiv pedesetčetiri lica. Ni te navode Bajić nije želio da komentariše:
„Te podatke će najprije saznati Državno odvjetništvo, odnoso Tužilaštvo Republike Crne Gore“.
Bajić je kratko demantovao i špekulacije da će hrvatsko Državno tužilaštvo nadzirati crnogorske kolege u sprovođenju sporazuma:
„Ne. Nećemo“.
* * * * *
Da li postoji kapacitet crnogorskog pravosuđa i crnogorske države da sprovede taj proces, ima li za to političke volje i da li sudskim procesima treba da prethodi imenovanje specijalnog tužioca za ratne zločine?
Potpisivanju sporazuma između hrvatskog i crnogorskog tužilaštva prethodio je dogovor i zajednička izjava predsjednika Hrvatske i Crne Gore Stjepana Mesića i Filipa Vujanovića u kojoj je izražena spremnost Crne Gore da povede postupke protiv svojih državljana koji su počinili ratni zločin i agresiju na Hrvatsku početkom 90-tih godina. Prema zvanično nepotvrđenim informacijama hrvatsko pravosuđe je pokrenulo postupak protiv 210 osoba za krivična djela ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. Na osnovno pitanje da li crnogorsko pravosuđe ima kapacitet da sprovede takav proces, predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta Slobodan Franović kaže da postoje dva problema, jedan je institucionalni okvir, a drugi problem je dosadašnje ubjeđenje dijela javnosti i političkih elita da ono što se događalo na području Dubrovnika nije kažnjivo:
„Da će biti potrebno izmijeniti mentalitet i izmjeniti jednu matricu koja je stvarana svih ovih godina da to što se događalo u dubrovačkoj oblasti i na mnogim drugim mjestima kod većine, pa i u mnogim strukturama vlasti, nije smatralo za nešto što treba kazniti. Takodje treba znati i to može biti svakako velika prepreka, ako država na čijoj je teritoriji počinjen zločin, koja je otvorila istragu, ne bude zadovoljna, govorim na nivou principa sa onim kako se odvija procesuiranje i suđenje i tako dalje na teritoriji druge države, ostaje mogućnost da se proces nastavi u toj državi, u konkretnom slučaju bi to bila Hrvatska i onda bi bilo moguće stvar voditi na potpuno drugačiji način“.
Prema riječima Franovića veliki je broj otvorenih pitanja među kojima je i da li će suđenja u Crnoj Gori biti obavljena samo protiv državljana Crne Gore ili ostalih koji se budu našli u Crnoj Gori:
„Osim toga treba pomenuti da na teritoriji Crne Gore živi veliki broj ljudi koji su u proteklih petnaest i nešto više godina doselili i sa teritorija Republike Hrvatske od kojih su neki možda bili povezani sa ratnim zločinima protiv kojih možda pokrenute odgovarajuće krivične procedure u Republici Hrvatskoj i onda se postavlja pitanje da li ovo važi samo za državljane Crne Gore ili da li se ovdje može dogoditi da neko pribavi državljanstvo Crne Gore da bi izbjegao da mu bude suđeno na teritoriji Republike Hrvatske čiji je on stvarno državljanin“.
Podgorički advokat Dragan Rodić, branilac generala Pavla Strugara osuđenog u Hagu, napominje da je Hrvatska samostalno prikupljala dokaze za zločine počinjene na njenoj teritoriji i u saradnji sa Haškim tribunalom, te s toga će materijal koji će stići u Crnu Goru biti obiman. „Međutim i na osnovu toga za sada nije moguće procjeniti da li je tačan broj potencijalno optuženih od 210“, kaže Rodić:
„Još je rano govoriti o broju optuženih jer, prije svega Državni tužilac Crne Gore treba taj materijal da prouči, da vidi da li su ti dokazi dovoljni, osnovani, tako da je teško sada govoriti o broju mogućih optuženih koji bi se našli pred crnogorskim sudovima“.
Rodić kaže da je otvaranju procesa suđenja za ratne zločine potrebno da prethodi formiranje specijalnog Tužilaštva i Suda za ratne zločine kao što je to učinjeno u Srbiji:
„Crna Gora na tom polju, koliko sam ja upoznat, nije preduzimala nikakve mjere u okviru postojećeg pravosudnog sistema. Nije formirala nikakve posebne timove vezane za krivična djela ratnog zločina. Sigurno predstoji veliki i obiman posao da bi se ti predmeti eventualno i procesuirali pred crnogorskim sudovima. To je na crnogorskom pravosuđu i državnim organima Crne Gore da se organizuju i preduzmu mjere potrebne u tom pravcu“.
Zbog agresije na Dubrovnik do sada su vođena tri sudska procesa u Haškom tribunalu. General Pavle Strugar osuđen je na osam godina zatvora zbog kršenja zakona i običaja ratovanja, admiral Miodrag Jokić je nakon nagodbe sa Tužilaštvom osuđen na sedam godina zatvora, a trećeoptuženi Vladimir Kovačević je proglašen nesposobnim za sudski proces zbog psihičkog oboljenja. Od krivičnog gonjenja kapetana bojnog broda Milana Zeca Tužilaštvo je odustalo zbog nedostatka kvalitetnih dokaza.
* * * * *
Crnogorske političke stranke na sporazum tužilaštava Crne Gore i Hrvatske kojim se predviđa procesuiranje zločina na dubrovačkom ratištu gledaju s podozrenjem, smatrajući da ona politička elita koja je u tome učestvovala teško može da proces suočavanja sa istinom i sopstvenom prošlošću dovede do kraja.
Predsjednik Liberalne partije Miodrag Živković, nekada lider Liberalnog saveza, stranke koja je 90-tih oštro kritikovala crnogorsku vlast zbog učešća na dubrovačkom ratištu, skeptičan je po pitanju mogućnosti da sporazum između tužilaštava Crne Gore i Hrvatske stvarno bude realizovan. Sve dok je na vlasti ista politička elita koja ima potpunu kontrolu nad svim institucijama sistema:
„Iz prostog razloga što se politička elita koja vodi Crnu Goru nije promijenila za petnaest godina. Zato ne treba imati iluzija da može biti bitnijih promjena u organizacionom smislu, a kad kažem u organizacionom smislu, to jest da preko noći i u kratnom vremenskom periodu neko ko je strašno zavistan postane nezavistan, profesionalan. Postoji tu ogroman problem i to je veliki problem Crne Gore, možda i najveći“.
I visoki funkcioner Narodne stranke Dragan Šoć sličnog je mišljenja:
„Ono što je zanimljivo jeste kako će se to sprovesti u Crnoj Gori imajući u vidu da vlada koja to treba da sprovede u suštini je ona ista koja je bila saučesnik u svemu tome“.
U najradikalnijoj srpskoj stranci u Crnoj Gori, Srpskoj narodnoj stranci, na potpisivanje sporazuma o procesuiranju zločina na dubrovačkom ratištu, prema riječima njenog potpredsjednika Novice Stanića, gledaju ovako:
„Mislim da se radi o klasičnoj političkoj farsi. Oni koji su zagovarali «rat za mir» i komandovali u tom ratu kasnije su počeli da zagovaraju prohrvatsku, a antisrpsku politiku, vjerujući da se tom prohrvatskom politikom može obrisati kao gumicom ova antisrpska politika“.
Ipak, Stanić kaže da oni nijesu protiv procesuiranja počinjenih zločina:
„Apsolutno sam za to da se svaki zločin istraži i da se imenuje imenom i prezimenom, ali ne vjerujem u to jer se „riba čisti od repa, a smrdi od glave“. Ne vjerujem da će oni koji su najodgovorniji za ono što se dešavalo na dubrovačkom ratištu dozvoliti da se to radi na pravedan način, nego će se opet koplja slomiti na onima koji su bili vojnici, a generali će ostati po strani“.
Iz najjače opozicione stranke, Socijalističke narodne partije, koja je u vrijeme dubrovačkog ratišta bila dio jedinstvenog DPS-a i čiji se prosrpski dio ’97. ocijepio i formirao Socijalističku narodnu partiju, i pored obećanja nijesmo uspjeli da dobijemo komentar na ovu temu. Na drugoj strani, u vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista kažu da će u procesu evroatlantskih integracija i uspostavljanju punih dobrosusjedskih odnosa i saradnje na dnevnom redu doći i neprijatna pitanja poput odgovornosti za dubrovačko ratište 90-tih, ali da je sada stara- nova, sada reformisana politička elita, u stanju da se suoči sa tim. Visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković:
„Čak i da je tačno da je ova vlast bila promotor onoga što sada treba sankcionisati, na to upozoravaju oni koji su do juče bili u toj vlasti, čak bili šest koraka ispred te vlasti. To je na nivou cinizma, mimikrije. Država Crna Gora i ovim potezom pokazuje da je zrela država, spremna da se suoči sa svojom prošlošću, da imamo jake institucije, da će one znati da iznesu svoj dio odgovornosti, a da prigovori onih koji su čak žestoko bili involvirani u sve te nesreće i koji hoće da nametnu amneziju narodu predstavljaju političke budalaštine“.
* * * * *
Kakve su reakcije i očekivanja od provedbe sporazuma u Hrvatskoj?
Načelnik općine Konavle Luka Korda nerado se sjeća vremena paleža i pljačke Konavala. Ne može se procesuirati svih petnaestak tisuća rezervista koji su harali po Konavlima, ali – zna se tko je zapovijedao, kaže Korda za Radio slobodna Evropa:
„Taj tko je zapovijedao ima ime i prezime. Taj tko je batinao ima ime i prezime. Meni je ogavno kad se kaže traži se da se neko ispriča. Šta se ima ispričat? To su najveće gluposti. Onaj koji je to radio treba da dobije zasluženu kaznu. Danas se Herceg-Novim šetaju oni koji su batinali u Morinju. Ja sam to na svim skupovima govorio i Crnogorcima i predsjedniku i jednome i drugome – trebate privesti pravdi te i onda će naši ljudi vidjeti da nije mislio svak isto, da ste se stvarno pokajali i da kažnjavate one koji su to radili.“
Dubrovački novinar Luko Brailo prvi je – uz pomoć i suradnju novinara podgoričkog „Monitora“ – uspio rekonstruirati zapovjedni lanac snaga koje su napadali Dubrovnik. Za očekivati je da će istragama biti obuhvaćeni zapovjednici čije se jedinice vezuje uz pojedina razaranja i paleže, kaže Brailo za Radio Slobodna Evropa:
„Kao na primjer jedan od pukovnika Kostadin Koprivica, koji je u to vrijeme dejstvovao po Konavlima, zatim po dubrovačkom primorju, on je sasvim pouzdano obuhvaćen istragom. Ima tu još nekih nižih činova, poput majora Srbe Zdravkovića, koji se u jednom TV Prilogu Crnogorske televizije hvali kako je izdao naređenje svojim jedinicama da spale Ćilipe. Zatim ima i stanoviti major Petričević.“
A kako je to izgledalo u zarobljeničkom logoru Morinj, za Radio slobodna Evropa opisuje Metodije Prkačin, koji je bio zatočen dva mjeseca, do razmjene u prosincu 1991. godine:
„Bilo je svakodnevno maltretiranje, izvođenje na strijeljanje pa pucanje iznad glava, pa stavljanje noža ispod vrata, pa iza vrata, pa jedan kaže: ,Daj ja ću crijeva‘, drugi kaže: ,Daj ja ću mu jaja‘ i tako dalje. U zahod si mogao otići jedanput dnevno, iza ručka. Bio je neki poljski WC vani, oni bi stali u dvije vrste, mi smo prolazili između njih i neko bi te udario puškom, neko kundakom, neko pendrekom, neko šakom, neko nogom. Tako da si radije svršio u gaće nego da ideš u WC.“
Očekuje se i procesuiranje odgovornih za granatiranje civilnih ciljeva u Dubrovniku. Knjižničarki Mirjani Urban je 6. prosinca u bombardiranju grada na novinarskom zadatku poginuo sin Pavo:
„U 11. mjesecu je bio jedan težak interval. Moj sin je 3. prosinca imao izložbu. To je bilo jedno dosta stabilno razdoblje, recimo primirja. I onda je najednom to počelo, cijeli dan. To je bio zimski dan, dosta kratak, pa je izgledalo da traje cijeli dan bez prestanka.“
* * * * *
Nakon potpisivanja sporazuma Tužilaštava Hrvatske i Crne Gore, otvoreno je pitanje kapaciteta crnogorskog pravosuđa da procesuira oko 210 optužnica, koliko je – prema izvorima iz Hrvatske – otvoreno povodom ratnih operacija na području Dubrovnika početkom devedesetih godina.
Pored toga, stručnjaci za oblast ljudskih prava ocjenjuju da u Crnoj Gori postoji problem i ambijent nekažnjavanja povodom događaja u dubrovačkoj regiji, i za sada je nejasno da li će se suditi samo državljanima Crne Gore ili i ostalima koji se nađu u Crnoj Gori.
Podgorički advokat Goran Rodić, koji je bio branilac haškog osuđenika, generala Pavla Strugara, procjenjuje da će iz hrvatskog Tužilaštva u Crnu Goru stići obiman materijal, sakupljen samostalno ili u saradnji sa haškim tribunalom:
„Još je rano govoriti o broju optuženih, jer, prije svega, državni tužilac Crne Gore treba taj materijal da prouči, da vidi da li su ti dokazi dovoljni i osnovani. Tako da je teško sada govoriti o broju mogućih optuženih koji bi se našli pred crnogorskim sudovima.“
Nepostojanje specijalnog tužilaštva i suda za ratne zločine mora biti otklonjeno u Crnoj Gori. Prema riječima advokata Rodića, pred pravosudnim organima u Crnoj Gori je ogroman posao da bi se ti predmeti procesuirali.
Osim toga, predsednik crnogorskog Helsinškog komiteta Slobodan Franović kaže da se u Crnoj Gori mora promijeniti ambijent i pogled na suđenje onim osobama koje su osumnjičene da su počinile zločine na području Dubrovnika. Negativan ambijent prema kažnjavanjima te vrste je kreiran u Crnoj Gori tokom prethodnim 15 godina, kaže Franović:
„Biće potrebno izmijeniti mentalitet, izmijeniti jednu matricu koja je stvarana svih ovih godina, da se to što se događalo u dubrovačkoj oblasti i na mnogim drugim mjestima, kod većine, pa i mnogim strukturama vlasti, nije smatralo za nešto što treba kazniti. Znači, to može biti svakako velika prepreka.“
Povodom potpisivanja sporazuma Tužilaštava Crne Gore i Hrvatske oglasio se crnogorski premijer Milo Đukanović, koji je rekao da se vrati o povoljnosti za Crnu Goru, ali i za one koji su osumnjičeni za ratne zločine, jer mnogi ljudi nisu mogli izaći iz Crne Gore plašeći se da ne budu uhapšeni na granici:
„Ja smatram da je to povoljnost za državu i da je to povoljnost za lica koja su predmet obrade. Dakle, Državno tužilaštvo Crne Gore će procijeniti da li postoje elementi za pokretanje pitanja krivične odgovornosti nekih od tih lica, a ta lica će sada kao slobodni građani moći da putuju i izvan Crne Gore i preko teritorije Hrvatske, bez opasnosti da budu optuženi i da odgovaraju pred sudovima nama susjedne države.“
Kada je riječ o političkoj volji da se sprovede istraga o počinjenim ratnim zločinima tokom pohoda na Dubrovnik, mnogi politički subjekti u Crnoj Gori su skeptični prema uspjehu najavljene istrage i suđenja počiniocima ratnih zločina na području Hrvatske, jer se nije promijenila politička elita koja je prije 15 godina vodila Crnu Goru. Jedan od onih koji sumnjaju je predsjednik Liberalne partije Miodrag Živković:
„Zato ne treba imati iluzija da može biti bitnijih promjena u organizacionom smislu, a kad kažem organizacinom smislu, to jest da preko noći i u kratkom vremenskom periodu, neko ko je strašno zavisan postane nezavisan, profesionalan i tako dalje. To je ogroman problem, veliki problem u Crnoj Gori, možda i najveći.“
Zbog agresije na Dubrovnik do sada su vođena tri sudska procesa u Haškom tribunalu. General Pavle Strugar osuđen je na osam godina zatvora zbog kršenja zakona i običaja ratovanja. Admiral Miodrag Jokić je nakon nagodbe sa tužilaštvom osuđen na sedam godina zatvora. A teći optuženi Vladimir Kovačević je proglašen nesposobnim za sudski proces zbog psihičkog oboljenja. Od krivičnog gonjenja kapetana bojnog broda Milana Zeca Tužilaštvo je odustalo zbog nedostatka kvalitetnih dokaza.
