Što je zločin iz mržnje, što ga razlikuje od drugih kaznenih dijela, kako ga prepoznati i kako postupati sa počiniteljima, žrtvama i svjedocima, bila je tema prvog treninga za trenere o zločinu iz mržnje.
Ta kvalifikacija uvedena je najnovijim amandmanom hrvatskog Krivičnog zakona, koji posebno teško kvalificira ona kaznena djela koja su počinjena prema nekome zbog njegove rase, vjere, etničke pripadnosti, spolne orijentacije i drugog. Zakon stupa na snagu 1. listopada. Nacionalna koordinatorica za obuku Danijela Petković o tome tko su sve počinitelji zločina iz mržnje:
„Imamo, recimo, počinitelje zločina iz osvete koji su sami bili izloženi ovakvim kaznenim djelima, pa to onda rade iz osvete. Postoje pak počinitelji koji jednostavno oponašaju druge ili koji su najčešće motivirani predrasudama, pa čine takva kaznena djela prema ljudima koji se razlikuju od njih po bilo kojem osnovu.“
Na seminaru su sudjelovali policajci iz svih policijskih službi koji mogu doći u dodir s ovakvim zločinima i ovim počiniteljima. Od pripadnika interventne policije, preko eksperata odjela za terorizam do nastavnika na policijskim školama.
Uz prenošenje znanja i tehnika, seminar je imao još jedan važan zadatak, kaže gospođa Petković:
„Najteže je mijenjati predrasude. Ali upravo je cilj ovog programa da policijski službenici počnu razmišljati na drugačiji način, odnosno da se osvijeste što znači zločin iz mržnje, što znači da su drugi ljudi različiti i kako se zapravo treba ponašati prema ovakvim kaznenim djelima.“
Ovaj zakonski amandman usvojen je na prijedlog gej udruga „Iskorak“ i „Kontra“, a uz potporu manjinskih zastupnika i nevladinih organizacija. Ministarstvo unutarnjih poslova već surađuje sa nekima od njih, kaže naša sugovornica:
„Mi smo uspostavili suradnju sa udrugama ,Iskorak‘ i ,Kontra‘, a nadam se da ćemo – to je moja želja – isto tako krenuti u suradnju sa Srpskim demokratskim forumom i sa pripadnicima Židovske općine. Dakle, sa svim onim manjinskim grupama koje se osjećaju ugroženim.“
Koordinator gej udruge „Iskorak“ Kristijan Grđan podržava ovu inicijativu, ali ima i konkretne prijedloge:
„Ono što mi se čini realnije da se može napraviti, to je da se određeni policijski službenici specijaliziraju za to područje. I kada se prepozna, odnosno ukaže, bilo od strane policije, nevladinih organizacija ili nekog trećeg aktera u toj priči da se radi o zločinu iz mržnje, da onda oni provode istragu o tim slučajevima.“
Pripadnici srpske zajednice u postotku čine najveći broj žrtava zločina iz mržnje. Izvršni direktor Srpskog demokratskog foruma Ljubo Manojlović misli da bi najefikasnije od svega bila provedba hrvatskih zakona, preciznije odredbi ustavnog Zakona o pravima manjina:
„Nikakve instrukcije, nikakve edukacije policajaca neće pomoći ako se u policiju, u organe pravosuđa proporcionalno ne zaposle predstavnici manjina sa tog područja – ako ima 10 posto Bošnjaka u Gunji, da 10 posto policajaca bude Bošnjaka. Jer, ako nema predstavnika manjine, sve će se završiti na tome da je to remećenje javnog reda i mira.“
Ta kvalifikacija uvedena je najnovijim amandmanom hrvatskog Krivičnog zakona, koji posebno teško kvalificira ona kaznena djela koja su počinjena prema nekome zbog njegove rase, vjere, etničke pripadnosti, spolne orijentacije i drugog. Zakon stupa na snagu 1. listopada. Nacionalna koordinatorica za obuku Danijela Petković o tome tko su sve počinitelji zločina iz mržnje:
„Imamo, recimo, počinitelje zločina iz osvete koji su sami bili izloženi ovakvim kaznenim djelima, pa to onda rade iz osvete. Postoje pak počinitelji koji jednostavno oponašaju druge ili koji su najčešće motivirani predrasudama, pa čine takva kaznena djela prema ljudima koji se razlikuju od njih po bilo kojem osnovu.“
Na seminaru su sudjelovali policajci iz svih policijskih službi koji mogu doći u dodir s ovakvim zločinima i ovim počiniteljima. Od pripadnika interventne policije, preko eksperata odjela za terorizam do nastavnika na policijskim školama.
Uz prenošenje znanja i tehnika, seminar je imao još jedan važan zadatak, kaže gospođa Petković:
„Najteže je mijenjati predrasude. Ali upravo je cilj ovog programa da policijski službenici počnu razmišljati na drugačiji način, odnosno da se osvijeste što znači zločin iz mržnje, što znači da su drugi ljudi različiti i kako se zapravo treba ponašati prema ovakvim kaznenim djelima.“
Ovaj zakonski amandman usvojen je na prijedlog gej udruga „Iskorak“ i „Kontra“, a uz potporu manjinskih zastupnika i nevladinih organizacija. Ministarstvo unutarnjih poslova već surađuje sa nekima od njih, kaže naša sugovornica:
„Mi smo uspostavili suradnju sa udrugama ,Iskorak‘ i ,Kontra‘, a nadam se da ćemo – to je moja želja – isto tako krenuti u suradnju sa Srpskim demokratskim forumom i sa pripadnicima Židovske općine. Dakle, sa svim onim manjinskim grupama koje se osjećaju ugroženim.“
Koordinator gej udruge „Iskorak“ Kristijan Grđan podržava ovu inicijativu, ali ima i konkretne prijedloge:
„Ono što mi se čini realnije da se može napraviti, to je da se određeni policijski službenici specijaliziraju za to područje. I kada se prepozna, odnosno ukaže, bilo od strane policije, nevladinih organizacija ili nekog trećeg aktera u toj priči da se radi o zločinu iz mržnje, da onda oni provode istragu o tim slučajevima.“
Pripadnici srpske zajednice u postotku čine najveći broj žrtava zločina iz mržnje. Izvršni direktor Srpskog demokratskog foruma Ljubo Manojlović misli da bi najefikasnije od svega bila provedba hrvatskih zakona, preciznije odredbi ustavnog Zakona o pravima manjina:
„Nikakve instrukcije, nikakve edukacije policajaca neće pomoći ako se u policiju, u organe pravosuđa proporcionalno ne zaposle predstavnici manjina sa tog područja – ako ima 10 posto Bošnjaka u Gunji, da 10 posto policajaca bude Bošnjaka. Jer, ako nema predstavnika manjine, sve će se završiti na tome da je to remećenje javnog reda i mira.“
