Od svakih deset zaustavljenih Zagrepčana pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, najmanje osmero izjavljuje da su doživjeli diskriminaciju kod zapošljavanja zbog godina:
„U zadnje vrijeme sam dala sigurno deset molbi. Svi uzmu mlađu.“
„Imam 32 godine i susreo sam se sa određenim oblikom diskriminacije zbog godina.“
„Najgore je što traže samo molbe, a onda vas, niti vide, niti pričaju sa vama.“
„Ja sam kuhar. Strašna je arogancija kod privatnika. Jedan mi je baš naglasio da bi me uzeo da sam mlađa, a tada mi je bilo 37.“
„Moj zet je 1970. godište. Shvatio je da one iznad 35 godina ljudi ne žele i svi traže one ispod 35 godina.“
„U staro željezo ide svatko iznad 30 godina starosti.“
Antonija Tolić iz hrvatskog internet portala „mojposao.net“ kaže da istraživanje, koje su proveli na više od 1300 ispitanika, pokazuje kako čak 83 posto ispitanih smatra da su kod traženja posla bili isključivo diskriminirani zbog dobi:
„Po istraživanju je najkritičnija skupina ispitanika starijih od 40 godina. Takvim ispitanicima je, čak u 44 posto slučajeva, eksplicitno rečeno da su prestari za posao.“
Saša Jurković, direktor najpoznatijeg internet portala - www.posao.hr:
„Više preferiramo mlađe jer pretpostavka da netko ima obitelj znači da bi mogao uzimati više bolovanja i da ne bi mogao raditi određeni tempo, čak 14 sati dnevno. Idealni kadar za njih je između 18 i 30 godina jer su oni spremni na prekovremeni rad i na manje godišnjeg.“
Nazvali smo i vlasnika jednog restorana na Jadranu koji, kao i većina u takvim oglasima, traži i zapošljava samo one ispod 25:
„Mlađi su brži, spretniji, okretniji. Svi gledamo da zaradimo na neki način.“
Profesorica psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, doktorica Mirjana Krizmanić dopušta da je u nekim strukama važna i mladost, ali sudeći po tržištu rada u Hrvatskoj, stječe se dojam da iza 35-e prestaje život:
„Mislim da smo mi jedna nekultura gdje se kod starijih i zrelijih ljudi ne cijeni, ni iskustvo, ni znanje, ni ništa. Trebalo bi reći - ni odraslih jer se pomodno svugdje stalno ističe važnost i vrijednost mladosti. Od reklama pa dalje imamo jedna kult mladosti koji nije potkrijepljen ničim, osim izgledom.“
Žalosno je, kaže, što poslodavci koji insistiraju na mladim zaposlenicima ne čine to da bi ih oblikovali:
„Pa da vele kako će uzeti mlade, pa će im platiti da se još doškoluju, pa će imati stručnjaka. Ne. Oni ih iskoriste, pa opet uzmu nove mlade. Dugoročno, to je jedna vrlo loša strategija koja ne unapređuje ni jednu struku, ni jedno područje rada.“
Zaključuje da je zbog goleme nezaposlenosti, te nemilosrdne i brze zarade, riječ o urušavanju cijelog sustava:
„Ne cijeni se ni stručnost, ni znanje, ni iskustvo, ni određena mudrost koja dolazi sa dobi. Da starost ništa ne valja i ništa kvalitetnog ne nosi, zašto onda stariji političari vode države?“
No, nije u Hrvatskoj, što se posla tiče, lako biti ni mlad, pričaju nam dvije dvadesetogodišnjakinje i tvrde da su „zlatne godine“ samo one između 25 i 30, a i izgled, prema njihovom iskustvu, gadno konkurira znanju:
„Imamo problema sa izgledom.“
„Meni je 20. Kako od nas mogu tražiti radno iskustvo kada smo tek završile školu? Možda bi smo se i probile da dođemo u minicama i dekoltiranim majicama.“
„Bolje prođe ona žena koja je dobro obučena, nego ona koja nema za što kupiti odjeću.“
„Tražit ćemo posao u minicama i dudama van, pa ga možda i dobijemo.“
„U zadnje vrijeme sam dala sigurno deset molbi. Svi uzmu mlađu.“
„Imam 32 godine i susreo sam se sa određenim oblikom diskriminacije zbog godina.“
„Najgore je što traže samo molbe, a onda vas, niti vide, niti pričaju sa vama.“
„Ja sam kuhar. Strašna je arogancija kod privatnika. Jedan mi je baš naglasio da bi me uzeo da sam mlađa, a tada mi je bilo 37.“
„Moj zet je 1970. godište. Shvatio je da one iznad 35 godina ljudi ne žele i svi traže one ispod 35 godina.“
„U staro željezo ide svatko iznad 30 godina starosti.“
Antonija Tolić iz hrvatskog internet portala „mojposao.net“ kaže da istraživanje, koje su proveli na više od 1300 ispitanika, pokazuje kako čak 83 posto ispitanih smatra da su kod traženja posla bili isključivo diskriminirani zbog dobi:
„Po istraživanju je najkritičnija skupina ispitanika starijih od 40 godina. Takvim ispitanicima je, čak u 44 posto slučajeva, eksplicitno rečeno da su prestari za posao.“
Saša Jurković, direktor najpoznatijeg internet portala - www.posao.hr:
„Više preferiramo mlađe jer pretpostavka da netko ima obitelj znači da bi mogao uzimati više bolovanja i da ne bi mogao raditi određeni tempo, čak 14 sati dnevno. Idealni kadar za njih je između 18 i 30 godina jer su oni spremni na prekovremeni rad i na manje godišnjeg.“
Nazvali smo i vlasnika jednog restorana na Jadranu koji, kao i većina u takvim oglasima, traži i zapošljava samo one ispod 25:
„Mlađi su brži, spretniji, okretniji. Svi gledamo da zaradimo na neki način.“
Profesorica psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, doktorica Mirjana Krizmanić dopušta da je u nekim strukama važna i mladost, ali sudeći po tržištu rada u Hrvatskoj, stječe se dojam da iza 35-e prestaje život:
„Mislim da smo mi jedna nekultura gdje se kod starijih i zrelijih ljudi ne cijeni, ni iskustvo, ni znanje, ni ništa. Trebalo bi reći - ni odraslih jer se pomodno svugdje stalno ističe važnost i vrijednost mladosti. Od reklama pa dalje imamo jedna kult mladosti koji nije potkrijepljen ničim, osim izgledom.“
Žalosno je, kaže, što poslodavci koji insistiraju na mladim zaposlenicima ne čine to da bi ih oblikovali:
„Pa da vele kako će uzeti mlade, pa će im platiti da se još doškoluju, pa će imati stručnjaka. Ne. Oni ih iskoriste, pa opet uzmu nove mlade. Dugoročno, to je jedna vrlo loša strategija koja ne unapređuje ni jednu struku, ni jedno područje rada.“
Zaključuje da je zbog goleme nezaposlenosti, te nemilosrdne i brze zarade, riječ o urušavanju cijelog sustava:
„Ne cijeni se ni stručnost, ni znanje, ni iskustvo, ni određena mudrost koja dolazi sa dobi. Da starost ništa ne valja i ništa kvalitetnog ne nosi, zašto onda stariji političari vode države?“
No, nije u Hrvatskoj, što se posla tiče, lako biti ni mlad, pričaju nam dvije dvadesetogodišnjakinje i tvrde da su „zlatne godine“ samo one između 25 i 30, a i izgled, prema njihovom iskustvu, gadno konkurira znanju:
„Imamo problema sa izgledom.“
„Meni je 20. Kako od nas mogu tražiti radno iskustvo kada smo tek završile školu? Možda bi smo se i probile da dođemo u minicama i dekoltiranim majicama.“
„Bolje prođe ona žena koja je dobro obučena, nego ona koja nema za što kupiti odjeću.“
„Tražit ćemo posao u minicama i dudama van, pa ga možda i dobijemo.“
