Knežević se u veljači prošle godine uputio u ured za prognanike i izbjeglice u Kninu kako bi se raspitao kada će mu biti vraćena kuća u vlasništvu njega i njegovog brata Radomira, a potom u Državnu agenciju za pravni promet i prodaju nekretnina s namjerom da se raspita je li ta agencija zainteresirana za otkup njegove kuće. No, ondje je doživio šok:
„Pa ja sam se najprije zaprepastio.Otišao sam u ured za prognane u Kninu, to je uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice, regionalni ured u Kninu, a oni su mi rekli da je 15. 11. zaključen kupoprodajni ugovor i da je moja kuća prodata i, normalno, da ja više nemam tu nikakvih prava. Oni su mi rekli da postoji kupoprodajni ugovor i da će mi fotokopirati dokumenta.“
Kad je u ruke dobio ugovor iz kojeg je vidio da mu je kuća prodana, Knežević je, nakon prvotnog šoka, shvatio da je riječ o krivotvorini:
„Tada mi je laknulo, jer sam vidio da je to klasični falsifikat. Prvo što su bile lažne punomoći gdje su datumi rođenja. Ja i brat smo blizanci, rođeni 1961. godine. Međutim, ovdje u punomoćima tim lažnim piše da je on rođen 1950., ja da sam rođen 1952. Zatim, ovjereno je od strane nekog suda, tobože suda u Beogradu, na kojem je pečat totalno nevidljiv. Ja sam vidio da je to klasični falsifikat, jer ja i brat nikada nismo dali nikome bilo kakvu punomoć za prodaju svoje nekretnine, pošto kuća nije bila na meni nego na pokojnom ocu.“
Kneževićev slučaj samo je jedan od mnogih u kojima su razne posredničke agencije iz Srbije, surađujući s hrvatskom državnom agencijom za pravni promet i prodaju nekretnina, temeljem falsificiranih punomoći prodavali nekretnine izbjeglih hrvatskih Srba, kaže Saša Lalić, predsjednik vukovarske Udruge za civilne alternative i etničke odnose, koja pomaže vlasnicima nelegalno prodanih kuća da ih vrate u svoj posjed:
„Prema nekim našim kalkulacijama, prema broju ljudi koji nam se javljaju, vidimo da se radi sasvim sigurno o stotinama slučajeva koji su trenutno u nekoj vrsti pokretanja sudskog postupka. Ispred našeg ureda, uz podršku američkog veleposlanstva u Hrvatskoj, OSCE-a u Hrvatskoj i američkog veleposlanstva u Srbiji, do sada smo pokrenuli 40 prijedloga za mirno rješavanje spora i nešto oko 30 tužbi protiv Republike Hrvatske.“
Lalić dodaje da je samo četvrtina kuća srpskih izbjeglica prodana temeljem ugovora koji su bivši vlasnici kuća izravno potpisali sa Agencijom, dok su u svim ostalim slučajevima u igri bili posrednici. Trenutno je na hrvatskim sudovima više od 70 slučajeva zbog nelegalne prodaje kuća. No, koliko je stvarno prevarenih, kaže Lalić, teško je utvrditi:
„Ako govorimo o zvaničnim podacima koje su izneli čelnici ABN-a, zadnji podatak govori o 8.405 sklopljenih kupoprodajnih ugovora, od kojih je 6.000 ugovora sklopljeno putem punomoćnika. Koliko mi imamo ovakve drastične primjere da su punomoćnici upravo ti koji su krivotvorenjem punomoći se predstavljali kao vlasnici, što je ABN prihvatao bez ikakve provjere, na taj način svaki od kupoprodajnih ugovora koji je sklopljen putem punomoćnika dolazi u sumnju.“
Prošlog mjeseca Općinski sud u Novoj Gradiški u slučaju nelegalno prodane kuće Dušanke Petrović iz Okučana presudio je u njenu korist. Kuća joj je vraćena, što daje nadu da će to biti učinjeno i u slučaju drugih, sličnih prijevara:
„Prvu presudu smo uspjeli dobiti, koja je upravo i pravomoćna i izvršna. Radi se o slučaju Petrović Dušanke iz Okučana, kojoj je na isti način kao i u svim drugim slučajevima bespravno oteta kuća. Kuća je vraćena odlukom suda vlasniku i to je jedan pokazatelj da je pravni put kojim smo krenuli učinkovit.“
Kako je za kuću koja je sudskom presudom vraćena vlasnici hrvatska država platila više od 300.000 kuna, taj novac ići će na štetu svih poreznih obveznika. No, kako riječ nije o usamljenom slučaju, državna će blagajna biti oštećena za ogroman iznos. Prvi direktor Agencije za pravni promet i prodaju nekretnina Ivica Vrkić objašnjava s kojim je ciljem ta agencija uopće bila i osnovana:
„Agencija je bila osnovana da država onim hrvatskim građanima, posebice građanima srpske nacionalnosti koji nisu mislili stalno ostati u Hrvatskoj nego je njihov izbor bio da konačno žive stalno u Srbiji, da se pronađe odgovarajuća mogućnost preko države i državnih sredstava da se njima otkupe kuće njihove koje su oni imali u Hrvatskoj, posebice u ovom području koje je bilo reintegrirano, i da nakon što im država isplati, oni sebi odgovarajuće objekte kupe gdje hoće, ili u Srbiji ili u nekom drugom prostoru.“
Kasnije se, međutim, rad agencije pretvorio u nešto posve drugo, pa se u Hrvatskoj sve više govori o milijunskim prijevarama koje su se odvijale pod državnim patronatom. Iako se spominju ogromni iznosi, a afera traje već godinu i pol dana, u Hrvatskoj još nitko nije pozvan na odgovornost. Za sada je kažnjen vlasnik samo jedne posredničke agencije u Srbiji nepravomoćnom presudom od devet godina zatvora.
„Pa ja sam se najprije zaprepastio.Otišao sam u ured za prognane u Kninu, to je uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice, regionalni ured u Kninu, a oni su mi rekli da je 15. 11. zaključen kupoprodajni ugovor i da je moja kuća prodata i, normalno, da ja više nemam tu nikakvih prava. Oni su mi rekli da postoji kupoprodajni ugovor i da će mi fotokopirati dokumenta.“
Kad je u ruke dobio ugovor iz kojeg je vidio da mu je kuća prodana, Knežević je, nakon prvotnog šoka, shvatio da je riječ o krivotvorini:
„Tada mi je laknulo, jer sam vidio da je to klasični falsifikat. Prvo što su bile lažne punomoći gdje su datumi rođenja. Ja i brat smo blizanci, rođeni 1961. godine. Međutim, ovdje u punomoćima tim lažnim piše da je on rođen 1950., ja da sam rođen 1952. Zatim, ovjereno je od strane nekog suda, tobože suda u Beogradu, na kojem je pečat totalno nevidljiv. Ja sam vidio da je to klasični falsifikat, jer ja i brat nikada nismo dali nikome bilo kakvu punomoć za prodaju svoje nekretnine, pošto kuća nije bila na meni nego na pokojnom ocu.“
Kneževićev slučaj samo je jedan od mnogih u kojima su razne posredničke agencije iz Srbije, surađujući s hrvatskom državnom agencijom za pravni promet i prodaju nekretnina, temeljem falsificiranih punomoći prodavali nekretnine izbjeglih hrvatskih Srba, kaže Saša Lalić, predsjednik vukovarske Udruge za civilne alternative i etničke odnose, koja pomaže vlasnicima nelegalno prodanih kuća da ih vrate u svoj posjed:
„Prema nekim našim kalkulacijama, prema broju ljudi koji nam se javljaju, vidimo da se radi sasvim sigurno o stotinama slučajeva koji su trenutno u nekoj vrsti pokretanja sudskog postupka. Ispred našeg ureda, uz podršku američkog veleposlanstva u Hrvatskoj, OSCE-a u Hrvatskoj i američkog veleposlanstva u Srbiji, do sada smo pokrenuli 40 prijedloga za mirno rješavanje spora i nešto oko 30 tužbi protiv Republike Hrvatske.“
Lalić dodaje da je samo četvrtina kuća srpskih izbjeglica prodana temeljem ugovora koji su bivši vlasnici kuća izravno potpisali sa Agencijom, dok su u svim ostalim slučajevima u igri bili posrednici. Trenutno je na hrvatskim sudovima više od 70 slučajeva zbog nelegalne prodaje kuća. No, koliko je stvarno prevarenih, kaže Lalić, teško je utvrditi:
„Ako govorimo o zvaničnim podacima koje su izneli čelnici ABN-a, zadnji podatak govori o 8.405 sklopljenih kupoprodajnih ugovora, od kojih je 6.000 ugovora sklopljeno putem punomoćnika. Koliko mi imamo ovakve drastične primjere da su punomoćnici upravo ti koji su krivotvorenjem punomoći se predstavljali kao vlasnici, što je ABN prihvatao bez ikakve provjere, na taj način svaki od kupoprodajnih ugovora koji je sklopljen putem punomoćnika dolazi u sumnju.“
Prošlog mjeseca Općinski sud u Novoj Gradiški u slučaju nelegalno prodane kuće Dušanke Petrović iz Okučana presudio je u njenu korist. Kuća joj je vraćena, što daje nadu da će to biti učinjeno i u slučaju drugih, sličnih prijevara:
„Prvu presudu smo uspjeli dobiti, koja je upravo i pravomoćna i izvršna. Radi se o slučaju Petrović Dušanke iz Okučana, kojoj je na isti način kao i u svim drugim slučajevima bespravno oteta kuća. Kuća je vraćena odlukom suda vlasniku i to je jedan pokazatelj da je pravni put kojim smo krenuli učinkovit.“
Kako je za kuću koja je sudskom presudom vraćena vlasnici hrvatska država platila više od 300.000 kuna, taj novac ići će na štetu svih poreznih obveznika. No, kako riječ nije o usamljenom slučaju, državna će blagajna biti oštećena za ogroman iznos. Prvi direktor Agencije za pravni promet i prodaju nekretnina Ivica Vrkić objašnjava s kojim je ciljem ta agencija uopće bila i osnovana:
„Agencija je bila osnovana da država onim hrvatskim građanima, posebice građanima srpske nacionalnosti koji nisu mislili stalno ostati u Hrvatskoj nego je njihov izbor bio da konačno žive stalno u Srbiji, da se pronađe odgovarajuća mogućnost preko države i državnih sredstava da se njima otkupe kuće njihove koje su oni imali u Hrvatskoj, posebice u ovom području koje je bilo reintegrirano, i da nakon što im država isplati, oni sebi odgovarajuće objekte kupe gdje hoće, ili u Srbiji ili u nekom drugom prostoru.“
Kasnije se, međutim, rad agencije pretvorio u nešto posve drugo, pa se u Hrvatskoj sve više govori o milijunskim prijevarama koje su se odvijale pod državnim patronatom. Iako se spominju ogromni iznosi, a afera traje već godinu i pol dana, u Hrvatskoj još nitko nije pozvan na odgovornost. Za sada je kažnjen vlasnik samo jedne posredničke agencije u Srbiji nepravomoćnom presudom od devet godina zatvora.
