BiH je jedno od najvećih skladišta oružja i municije u regiji. Ovo su potvrdili i najviši zvaničnici EUFOR-a , NATO-a i Misije OSCE-a u BiH, koji su izrazili zabrinutost zbog nastojanja entitetskih subjekata da zadrže pravo raspolaganja naoruženjem, s namjerom da ga prodaju ili izvezu, umjesto da njime raspolaže Ministarstvo odbrane BiH.
Zamjenik ministra odbrane BiH, Enes Bećirbašić, ne dijeli njihovu zabrinutost. Bećirbašić vjeruje u dogovore postignute s entitetskim premijerima, da svo naoružanje, municija i eksplozivna sredstva prelaze u vlasništvo Oružanih snaga BiH na dalje postupanje:
„Ono što nam je potrebno je ugraditi u formacije i dodijeliti jedinicama koje formiramo, a sredstva koja budu viška ćemo zaštiti maksimalno od eventualno bilo kakvih malverzacija i krađa - i rješavati na način da ćemo pokušati dio toga prodati, možda ćemo dio toga donirati, kao što smo već radili za neke naše partnere, prijatelje koji su u nastajanju i kojima je trebala ta pomoć, i dio toga će najvjerovatnije biti podvrgnut uništenju.“
Kako se oružje ne može prodati bez procedure u koju su, pored Ministarstva odbrane, uključeni i Ministarstvo vanjske trgovine BiH i EUFOR, te mnoge druge državne strukture, nema razloga za zabrinutost te vrste, vjeruje Mladen Ivanić, lider Partije demokratskog progresa:
„Ovdje je više u pitanju čuvanje objekata koji se bave proizvodnjom eksplozivnih i proizvodnjom naoružanja.“
Da priča o prodaji naoružanja nije samo farsa, potvrđuju i afere u koje su bili uključeni visoki entitetski zvaničnici. Tako je Sjedinjenim Američkim Državama federalno Ministarstvo odbrane prodalo 50.000 pušaka, a Izraelu 41 transporter. Također, i afera sa Vazduhoplovnim zavodom Orao iz Bijeljine, koji je proizvodio i prodavao naoružanje Iraku kršeći embargo, ukazuje na to da su se oružje i municija prodavali pod kapom legalnih organa. Vojni analitičar Đuro Kozar smatra da pljačka imovine Ministarstva odbrane BiH nije završena:
„Svi vojni objekti, riječ je o nekretninama u RS-u, su ili predati ili rasprodati, a stavljen je embargo na prodaju i raspolaganje vojnom imovinom u Federaciji. S druge strane, mi smo imali i u Remontnom zavodu ORAO nelegalni izvoz oružja Iraku. Bilo je još pokušaja da se vojna imovina krčmi i da se nelegalno prebacuje u privatne ruke. Sad izgleda da se taj trend nastavlja.“
Prošle sedmice, policija Republike Hrvatske u Sisku je zaplijenila velike količine oružja, municije, eksploziva i vojnih radiouređaja porijeklom iz BiH, namijenjenih ilegalnom tržištu u Hrvatskoj i Sloveniji. Ukradeno i skriveno vojno naoružanje koje se nalazi u ilegalnim skladištima, na šta je nedavno upozorio i zapovjednik EUFOR-a Đanmarko Kjarini, jedan je od najvećih problema. Za uništenje ovakvog naoružanja u BiH je, prema procjenama, potrebno oko 11,5 miliona dolara. Vojni analitičar Đuro Kozar:
„Mi smo svjedoci da su u posljednje dvije godine magacini letjeli u nebo. Bilo je krađa oružja u skladištima. A najveći dio pljački i razbojništava izvršen je upravo nelegalnim oružjem, za koje se pretpostavlja da je vojnog porijekla, iz vojnih skladišta.“
Loše obezbjeđenje objekata i niski standardi skladištenja naoružanja još su jedan u nizu problema. Prošle godine su eksplodirala dva vojna skladišta municije u Bihaću i Goraždu, a 2004. godine eksplodiralo je skladište u Derventi. Slučaj mostarske granate, koji je nedavno dobio i sudski epilog, možda je i najstrašniji primjer kako se može manipulisati naoružanjem iz rezervi i fabrika za namjensku proizvodnju. Naime, pripadnici tadašnjeg SFOR-a u tajnim skladištima u i oko Mostara našli su oko 9 hiljada granata. No, nikad nije otkriveno gdje je preostalih 4 hiljade, koliko ih nedostaje po serijskim brojevima.
U svjetlu nezakonite trgovine oružjem i opasnosti od terorizma, za BiH je iznimno važna kontrola nad naoružanjem, na šta su podsjetili i američki ambasador u BiH Daglas Meklhejni i visoki predstavnik Kristijan Švarc Šiling.
Zamjenik ministra odbrane BiH, Enes Bećirbašić, ne dijeli njihovu zabrinutost. Bećirbašić vjeruje u dogovore postignute s entitetskim premijerima, da svo naoružanje, municija i eksplozivna sredstva prelaze u vlasništvo Oružanih snaga BiH na dalje postupanje:
„Ono što nam je potrebno je ugraditi u formacije i dodijeliti jedinicama koje formiramo, a sredstva koja budu viška ćemo zaštiti maksimalno od eventualno bilo kakvih malverzacija i krađa - i rješavati na način da ćemo pokušati dio toga prodati, možda ćemo dio toga donirati, kao što smo već radili za neke naše partnere, prijatelje koji su u nastajanju i kojima je trebala ta pomoć, i dio toga će najvjerovatnije biti podvrgnut uništenju.“
Kako se oružje ne može prodati bez procedure u koju su, pored Ministarstva odbrane, uključeni i Ministarstvo vanjske trgovine BiH i EUFOR, te mnoge druge državne strukture, nema razloga za zabrinutost te vrste, vjeruje Mladen Ivanić, lider Partije demokratskog progresa:
„Ovdje je više u pitanju čuvanje objekata koji se bave proizvodnjom eksplozivnih i proizvodnjom naoružanja.“
Da priča o prodaji naoružanja nije samo farsa, potvrđuju i afere u koje su bili uključeni visoki entitetski zvaničnici. Tako je Sjedinjenim Američkim Državama federalno Ministarstvo odbrane prodalo 50.000 pušaka, a Izraelu 41 transporter. Također, i afera sa Vazduhoplovnim zavodom Orao iz Bijeljine, koji je proizvodio i prodavao naoružanje Iraku kršeći embargo, ukazuje na to da su se oružje i municija prodavali pod kapom legalnih organa. Vojni analitičar Đuro Kozar smatra da pljačka imovine Ministarstva odbrane BiH nije završena:
„Svi vojni objekti, riječ je o nekretninama u RS-u, su ili predati ili rasprodati, a stavljen je embargo na prodaju i raspolaganje vojnom imovinom u Federaciji. S druge strane, mi smo imali i u Remontnom zavodu ORAO nelegalni izvoz oružja Iraku. Bilo je još pokušaja da se vojna imovina krčmi i da se nelegalno prebacuje u privatne ruke. Sad izgleda da se taj trend nastavlja.“
Prošle sedmice, policija Republike Hrvatske u Sisku je zaplijenila velike količine oružja, municije, eksploziva i vojnih radiouređaja porijeklom iz BiH, namijenjenih ilegalnom tržištu u Hrvatskoj i Sloveniji. Ukradeno i skriveno vojno naoružanje koje se nalazi u ilegalnim skladištima, na šta je nedavno upozorio i zapovjednik EUFOR-a Đanmarko Kjarini, jedan je od najvećih problema. Za uništenje ovakvog naoružanja u BiH je, prema procjenama, potrebno oko 11,5 miliona dolara. Vojni analitičar Đuro Kozar:
„Mi smo svjedoci da su u posljednje dvije godine magacini letjeli u nebo. Bilo je krađa oružja u skladištima. A najveći dio pljački i razbojništava izvršen je upravo nelegalnim oružjem, za koje se pretpostavlja da je vojnog porijekla, iz vojnih skladišta.“
Loše obezbjeđenje objekata i niski standardi skladištenja naoružanja još su jedan u nizu problema. Prošle godine su eksplodirala dva vojna skladišta municije u Bihaću i Goraždu, a 2004. godine eksplodiralo je skladište u Derventi. Slučaj mostarske granate, koji je nedavno dobio i sudski epilog, možda je i najstrašniji primjer kako se može manipulisati naoružanjem iz rezervi i fabrika za namjensku proizvodnju. Naime, pripadnici tadašnjeg SFOR-a u tajnim skladištima u i oko Mostara našli su oko 9 hiljada granata. No, nikad nije otkriveno gdje je preostalih 4 hiljade, koliko ih nedostaje po serijskim brojevima.
U svjetlu nezakonite trgovine oružjem i opasnosti od terorizma, za BiH je iznimno važna kontrola nad naoružanjem, na šta su podsjetili i američki ambasador u BiH Daglas Meklhejni i visoki predstavnik Kristijan Švarc Šiling.
