Dostupni linkovi

Pomračenje iskorišteno za podršku vlasti


“I onda smo mi spustili roletne u kancelariji, pa nam je to bilo malo, te smo otišli u hodnik da sedimo, samo da ne budemo blizu prozora. Sačuvaj bože. Neki su išli u sklonište.”

“Sećam se da je bilo k’o u Hirošimi, nikog nije bilo napolju. Sklanjajte decu, i onda su rekli da će da se digne strašna prašina, da će da počne da grmi, a mnogi su naslućivali da bi to mogao da bude smak sveta.”

Ovako se građani Srbije sećaju pomračenja Sunca od 11. avgusta 1999. godine, prirodnog fenomena za koji se kaže da ga čovek može videti samo jednom u životu. Tadašnja vlast i državni mediji stvorili su veliku paniku kod stanovništva, želeći građanima da skrenu pažnju od katastrofalne situacije u zemlji i straha od posledica bombardovanja i politike Slobodana Miloševića. Nenad Danilović, nekadašnji lider Otpora iz Majdanpeka, seća se da su te 1999. mediji napravili toliku lakrdiju oko pomračenja da su potpuno preplašili građane.

“Zato što ovde vlada latentni strah od predviđanja fatalističkih nostradamovskog tipa koje su mediji svim silama pružali našim građanima. Dok je ceo normalan svet gledao jednu divnu prirodnu pojavu, mi smo bili posakrivani po svojim kućama. Smešno.”

Jedan od anketiranih građana Majdanpeka danas kaže da zna zašto je oko pomračenja 1999. toliku pometnju napravio režim Slobodana Miloševića.

“To je bio neverovatan test kojliko ga narod sluša.”

Velimir Ćurguz Kazimir, analitičar medija, događanja od 11. avgusta pre sedam godina nazvao je vežbom koju je režim smišljeno priredio svojim građanima i to u trenutku posle potpisivanja Kumanovskog sporazuma i pada poverenja u neprikosnovenog Slobodana Miloševića.

“Ta vežba je u stvari pokazala kako se može skretati pažnja, vozati, kako se određeni strahovi mogu produbljivati, navike menjati.”

Milan Jeličić, sekretar Astronomskog društva “Ruđer Bošković” iz Beograda, smatra da kao ni danas, pre sedam godina nije bilo razloga za strah od pomračenja Sunca, ali misli da ipak namera vlasti nije bila da izazove paniku.

“Apsolutno je to bio nesporazum. Oni koji su nas slušali, Kalemegdan je bio prepun. Mi imamo slike iz tog vremena gde su bedemi opsednuti i opservatorija koja može da primi oko stotinu ljudi je bila krcata, tako da sam ja stvarno bio užasnut kad sam došao kući i video da se prikazuje ceo grad prazan. Čuo sam da su ljudi stavljali mokru ćebad na prozore, da su se skrivali tada po podrumima, tako da sam se stvarno užasnuo kada sam video na televiziji da je Zeleni venac prazan, a televizija je prikazala železničku stanicu i autobusku gde koji čovek promakne i tako. To je nešto što me jako čudi.”

Međutim, Velimir Ćurguz kaže da je taj događaj iz 1999. dokazao koliko je opaka kombinacija lakovernosti građana i usmerene akcije moćnih medija.

“Gde se zaista može pokazati kako je nemoguće vrlo ostvarivo ukoliko imate moć kontrole nad, pre svega, elektronskim medijima i televizijom.”

Da posledice takvog uticaja medija mogu biti zaista ozbiljne, pokazuju mišljenja građana Bora koji se i dan-danas plaše pomračenja Sunca.

“Ljudi se plaše svega.”

“Kako da ne. Ko je zainteresovan, na primer, da to vidi treba da ima opremu, specijalne naočare da bi gledao.”

“Kod mene uopšte strah ne postoji. Ni od rata, ni od pomračenja, ni od čega.”

Ipak ako mediji korektno odrade svoj posao pomračenje Sunca potpuno je bezopasna prirodna pojava koja ukoliko, kako zaključuje Milan Jeličić, građani poslušaju savete astronoma.

“Jednostavno, Sunce je sad opasnije kad ga vidim ceo kotur nego kad je bilo pomračeno. Mi dajemo odmah i uputstvo kako se to posmatra, kroz nagaravljeno staklo tako su strani astronomi stotinama godina posmatrali pomračenje Sunca.”
XS
SM
MD
LG