Dostupni linkovi

Možda za Srbiju još uvek ima nade...


Milan SIMIC, savetnik ministra Srbije i Crne Gore za ljudska i manjinska prava

Subota 11-03-2006
VEST O SMRTI SLOBODANA MILOŠEVIĆA
Sve je izgledalo kao običan početak još jednog vikenda. Samo što sam se vratio iz duže jutarnje šetnje sa svojim psom, dobio sam informaciju iz kabineta ministra Ljajića. Javljeno je da je Slobodan Milošević nadjen mrtav u svojoj ćeliji u Ševeningenu. Prvo neverica a potom šok. Pomislih, sada nikad nećemo izručiti Mladića. To nije bila dobra vest. Već su se nazirale izjave čelnika SRS-a i SPS-a i raznih drugih ”patrijota” koji već godinama sluđuju ovaj narod ne dajući nam da se izvučemo iz košmara nerešenih zločina koje su nam u nasledstvo ostavili gospodin ”predsednik” i njegova ”patrijotska” bratija. Već počinju prve nezvaničen informacije u medijima, jedino RTS, u starom dobrom maniru, javlja da prema dobro obaveštenim izvorima saznaju da se zdravstveno stanje Slobodana Miloševića naglo pogoršalo tokom prethodne noći, to se zove blagovremeno i istinito informisanje. U nastavku dana odlazim na sastanak u kabinet ministra Ljajića. Ministar insistira da moramo hitno reagovati. Stupamo u kontakt sa predstavnicima MKTJ i počinjemo pregovore o dolasku ministra Ljajića i naših patologa u Hag. Stvari se, sa obzirom da je subota popodne, rešavaju neverovatnom brzinom. U 18h već imamo odobrenje Haškog tribunala za prisustvo naših patologa obdukciji tela Slobodana Miloševića i dogovorene sastanke ministra Ljajića sa glavnim tužiocem Karlom del Ponte, sekretarom MKTJ Hansom Holthausom i predsednikom MKTJ Faustom Pokarom. U 20h, zajedno sa svojom koleginicom Antonelom, odlazim u Holandsku ambasadu u Beogradu da pokupimo vize za članove delegacije koja sutra ide u Hag.

Nedelja 12-03-2006
DEN HAAG
U 8h sati svi smo već bili u avionu Saveta ministara i poleteli smo put Holandije. Tokom leta smo čitali prva izdanja novina. Jedino je u dnevnom listu Blic, kako priliči datumu, glavna vest bila trogodišnjica od ubistva premijera Zorana Djindjića. U avionu smo razgovarali sa lekarima sa VMA , koji su krenuli da prisustvuju obdukciji tela Slobodana Miloševića. Interesovalo nas je koliko će obdukcija trajati, kakva je procedura i sa koliko sigurnosti će se već posle obdukcije moći znati šta je bio neposredni uzrok smrti. Na aerodromu u Roterdamu nas je sačekao naš kolega Sveta, koji je u timu koji zastupa SCG pred Medjunarodnim sudom pravde u Hagu po tužbi BIH. Za njih vest o smrti Miloševića ima poseban značaj, bez presude u predmetu Milošević, posao tima koji brani SCG je u mnogome lakši. Stižemo u Haški tribunal gde je potpuna ludnica. Ispred tribunala je ogroman broj novinara, dok su zvaničnici u tribunalu vidno šokirani zbog svega što ima se dešava. Ostavljamo patologe sa sekretarom MKTJ da se dogovore oko svih detalja i pravila u vezi sa obdukcijom i žurimo na sastanak sa Karlom del Ponte. Ministar Ljajić joj prenosi prve reakcije domaće javnosti na vest o smrti Miloševića i objašnjava joj moguće političke konsekvence tog slučaja na odnos prema MKTJ i saradnji sa MKTJ. Ministar Ljajić insistira da se istraga oko Miloševićeve smrti vodi efikasno i da rezultati moraju biti poznati javnosti u najkraćem roku. Glavna tužiteljka se slaže sa zahtevima ali nas podseća da njen zahtev za izručenje Mladića sada još više dobija na značaju i objašnjava nam da u ovim okolnostima se od tog zahteva neće odstupati. Svima nam je jasno da se nalazimo u veoma teškoj situaciji. Na sledećem sastanku sa sekretarom MKTJ, Hansom Holthausom, ministar Ljajić biva upoznat sa svim okolnostima Miloševićevog tretmana u Ševeningenu. Neko iznosi opasku, da ministar Ljajić ispituje sekretara MKTJ u maniru istražnog sudije. Na kraju se srećemo i sa predsednikom MKTJ, sudijom Faustom Pokarom koji nas obaveštava o svojim postupcima u vezi sa istragom Miloševićeve smrti. Saznajemo da je potpredsednik Tribunala, sudija Parker zadužen za ovu istragu. U toku razgovora ministar Ljajić traži od predsednika Tribunala da, između ostalog, što pre započne postupak protiv Šešelja. Sudija Pokar nas uverava da sada postoje realni uslovi da se postupak započne u najkraćem roku, pošto sada imaju slobodno sudsko veće koje je postupalo u Miloševićevom predmetu.
Ostatak dana provodimo u iščekivanju kraja obdukcije i prvih preliminarnih rezultata. Oko 20h časova, javljaju mi se patolzi. Obdukcija je završena i oni su na putu ka Ambasadi SCG u Hagu. Po dolasku u ambasadu, lekari nam saopštavaju da je neposredni uzrok smrti Slobodana Miloševića infarkt miokarda i objašnjavaju nam ceo tok obdukcije i sve nalaze koji su u tom trenutku poznati. Ministar Ljajić obaveštava zastupnika porodice Milošević, advokata Zdenka Tomanovića o preliminarnim rezultatima istrage. Lekari naglašavaju visok stepen profesionalnosti holandskih patologa koji su vršili obdukciju. Krećemo nazad na aerodrom. U avionu delimo informacije iz Beograda. Svi smo zadovoljni, jer vesti ukazuju da je i pored lošeg vremena godišnjicu ubistva premijera Zorana Djindjića obeležio veliki broj ljudi koji su položili cveće na grob i mesto gde je premijer ubijen. Možda za Srbiju još uvek ima nade.

Ponedeljak 13-03-2006
GDE ĆE GA SAHRANITI
Ceo dan pratim vesti o mestu sahrane Slobodana Miloševića i sudbini njegove porodice. Besan sam. Ponovo se bavimo čovekom i njegovom porodicom koji su nas za života uklopali tako duboko da je pitanje da li ćemo iz te jame ikada izaći. Traže da se sahrani u Aleji velikana i uz državne počasti. Vrhunac drskosti. Tužilaštvo, očigledno pod pritiskom, se saglasilo sa zahtevom za ukidanje poternice protiv Mirjane Marković, sudsko veće će, sada je već izgledno, uvažiti taj zahtev.

Utorak 14-03-2006
OGLASIO SE I PATRIJARH PAVLE
Patrijarh Pavle je u svom saopštenju rekao ”da je smrt svetinja i svako ima neotuđivo pravo na grob i dostojnu sahranu, pogotovu ljudi koji su kao Slobodan Milošević obeležili sobom vreme i sudbinska događanja u životu, kako srpskog tako i drugih naroda ove mutne epohe." Zbog ovakvih političkih stavova sam prestao da odlazim u hramove SPC. Potpuno sam konsterniran, pa oni bi od svih nas najbolje trebali da znaju koji je stepen stradanja ovaj naroda preživeo tokom vladavine čoveka za koga sada kažu da je ”obeležio sobom vreme”. Mada ovo se i moglo očekivati od institucije koja ne nalazi za shodno da reaguje na ozbiljne optužbe za pedofiliju i na dokumentovano blagosiljanje ratnih zločinaca, još uvek mi odzvanja pop sa snimka Škorpiona: ”...braćo, turci su se opet povampirili...”. Očigledno da su visoki zvaničnici SPC zaboravili na Strašni sud, jer se ovako sigurno ne bi ponašali.

Sreda 15-03-2006
ONI SU PONOVO SA NAMA
”Predsednik” nas je udostojio. Sahraniće ga na našem tlu, ispod lipe u dvorištu njegove kuće u Požarevcu. Javnost je obaveštena da ta lipa za njega i njegovu suprugu ima posebnu sentimentalnu vrednost. Kakva drskost. Da li su on i njegova supruga razmišljali o sentimentima Slavka Ćuruvije i njegove porodice, Ivana Stambolića i njegove porodice, žrtava sa Ibarske magistrale i njihovih porodica. Da li su razmišljali o hiljadama poginulih, ranjenih, osakaćenih, izbeglih, osiromašenih i njihovim porodicama. Parada likova, pristalica Miloševića, nam se ponovo sa ekrana televizora rugaju, objašnjavajući da smo ”drogirani”, da je ”realna kupovna moć” za vreme Miloševića bila mnogo veća, da su oni mnogo bolje živeli dok je on vladao, da su redovi bili mnogo bolji jer su oni redovno čekali pa su imali ”50 litara zejtina” kući u rezervi. Ko je ovde drogiran? Ko ovde treba da se leči?

Četvrtak 16-03-2006
MIMOHOD
Telo je tu, a oni su u mimohodu, mi ostali smo drogirani, tako se lakše podnosi stvarnost.

Petak 17-03-2006
JOŠ SU TU
Mimohod i dalje traje, a nama ponestaje droge.
XS
SM
MD
LG