RSE: Ademire, evo već sutra je premijera „Karaule“ u Skopju, sljedeće nedjelje u ostalim većim gradovima, računajući i Sarajevo. Kojim redoslijedom?
KENOVIĆ: U Beogradu je 22. marta, u Zagrebu 28. marta, u Ljubljani 30. marta. Biće još u nekim gradovima, recimo u Banjaluci, u Splitu, u Novom Sadu… Između 20. i 30. marta su premijere u svim većim gradovima i distribucija počinje u cijeloj Bosni i Hercegovini 30. marta.
RSE: Dosta ljudi se čudi zašto „Karaula“ nije imala svjetsku premijeru na nekom od festivala – Kanu, Veneciji ili nekom drugom.
KENOVIĆ: Film smo završili prije nekoliko dana i mislili smo da je najbolje da još prije ljeta iskoristimo da ga naša publika, publika u cijeloj bivšoj Jugoslaviji vidi čim prije. Mi smo sretni zbog filma i hoćemo da podijelimo tu radost s ljudima. Mislim da će svi biti zadovoljni. Jedno drugo apsolutno ne isključuje. S druge strane, film je bio jako skup i svima će dobro doći taj dio finansija iz distribucije.
RSE: Zašto „Karaula“? Šta se krije iza tog simboličkog naslova?
KENOVIĆ: „Karaula“ je film o jednoj grupi vojnika, 1987. godine, na granici između Albanije i Makedonije. Komedija, da ne otkrivam sada o čemu se radi. Vidimo kakav je ambijent vladao ustvari u vremenu prije svih ovih tragičnih događaja koji su se dešavali kod nas u devedesetim godinama.
RSE: Karaula u doslovnom smislu označava mjesto događanja, ali to je i karaula kao jedno simbolično razmeđe.
KENOVIĆ: Upravo tako.
RSE: Na čelu ovog stvaralačkog tima je bio hrvatski režiser Rajko Grlić, glumci su iz svih krajeva bivše Jugoslavije…
KENOVIĆ: Ta priča je inicirana romanom Ante Tomića „Ništa nas ne smije iznenaditi“, koja je na neki način prirodno sugerisala da učesnici – glumci i autori – budu iz raznih krajeva bivše države. Onda je na neki način prirodno došlo i do toga da pokušamo uključiti sve formalne filmske fondacije svih ovih zemalja, i to je poslije tako ozbiljnog rada i uspjelo. Tako da smo na kraju završili sa jednom koprodukcijom koja je ustvari prvi zajednički rad na bilo kojem projektu, u kojem učestvuju zajedno i Slovenija i Makedonija i Hrvatska i Kosovo i Srbija i Bosna i Hercegovina i Crna Gora i Mađarska, Austrija, Francuska i Engleska. Film je, pored toga, podržan i od strane krovne evropske fondacije za film Euroimage.
RSE: Ti si zapravo glavni producent filma. Možemo li pomenuti, osim „Refresha“, još neke od producentskih kuća?
KENOVIĆ: Naši partneri iz Slovenije su „Emotion Film“ Daniela Hočevara, zatim Boris Matić iz Zagreba sa „Propeler Filmom“, Milko Josifov i Zoran Cvijanović s kućom „Yodi Movie Craftsman“ iz Beograda, Besim Hasani iz „Concordia Filma“ iz Prištine, zatim „Sektor Film“ Vladimira Anastasova iz Skoplja. Imamo još, kao što sam rekao, i Engleze, Francuze, Austrijance i Mađare. To su naši stalni partneri. Razvijali smo film u Mađarskoj. Tehniku smo imali većinom iz Austrije. Jedan dio postprodukcije smo radili sa Francuskom. U Engleskoj smo radili tonsku postprodukciju, koja je upravo završena prije par dana.
RSE: Dobili smo jedan proizvod za kojeg ne možemo reći da je hrvatski, bosanski, srpsko-crnogorski, makedonski i tako dalje. To je, zapravo, jedan zajednički proizvod svih, rekao bih, stvaralačkih potencijala s ovih prostora.
KENOVIĆ: Mi se nismo opredjeljivali prema nacionalnostima, niti prema republičkim ili državnim pripadnostima, nego prema kvalitetu. Morali smo uključiti sve najbolje ljude koji su mogli biti na ovom terenu.
RSE: Kao što je u nekadašnjim karaulama sastav bio različit, tako je i ovdje. Moramo imati glumce i iz Hrvatske i iz Bosne i iz Crne Gore i iz Makedonije…
KENOVIĆ: Apsolutno, i mislim da je to ono što je ovom filmu dalo tu jednu apsolutnu svježinu. Mislim da je vrijeme već uradilo svoje, da opadaju neke emocije animoziteta i počinju rasti neke emocije radoznalosti, da se sreće sa ljudima, da se vide svi mogući elementi s ovim živopisnim sokovima koji kod nas postoje u svim raznim krajevima, tako da je film od toga mnogo dobio. Gledao sam prije par dana završen film, gotovu kopiju na tridesetipetici, i mogu reći da je film fenomenalan i svi smo presretni što možemo reći da je to, ustvari, naš film. Mi u Bosni s pravom možemo reći da je naš film zato što je čitava produkcija naša. Imamo dva briljantna glumca unutra. Emir Hadžihafizbegović je ovdje sigurno napravio svoju životnu ulogu. U Hrvatskoj će ljudi podrazumijevati da je to hrvatski film zato što je reditelj hrvatski, kao i mladi glumac Toni Gojanović, sigurno nova zvijezda svih ovih prostora. Isto tako, film se dešava u Makedoniji gdje je sve na neki način makedonsko. Presretan sam što ću vidjeti premijeru u Skoplju, gdje će ljudi sigurno doživjeti film kao svoj. I tako dalje.
RSE: Ja sam se uplašio da bi bilo nepristojno da te kao producenta upitam šta misliš o filmu, ali mi je drago što si kao značajan filmski reditelj s ovih prostora, ipak, prije nego što sam te i pitao, rekao šta misliš o uratku Rajka Grlića.
KENOVIĆ: Pa ne mogu da odolim. Toliko su snažne reakcije svih prijatelja i novinara koji su do sada gledali film u ovih zadnjih nekoliko dana da je očigledno da film prevazilazi bilo šta što smo očekivali. Za mene je vrlo značajno da je Rajko Grlić, čovjek koji je napravio jedan od najboljih i najznačajnijih filmova uopšte na ovom prostoru, a sigurno i šire – „Samo jednom se ljubi“, ponovo napravio jedan, još bogatiji i još značajniji film.
RSE: Ovo lijepo zvuči upravo u kontekstu posljednjih zbivanja u vezi sa filmom, ne samo u Bosni i Hercegovini nego uopšte. Filmu „Karaula“ i producentskom i stvaralačkom timu želim mnogo sreće u festivalskom životu i u distribuciji.
KENOVIĆ: U Beogradu je 22. marta, u Zagrebu 28. marta, u Ljubljani 30. marta. Biće još u nekim gradovima, recimo u Banjaluci, u Splitu, u Novom Sadu… Između 20. i 30. marta su premijere u svim većim gradovima i distribucija počinje u cijeloj Bosni i Hercegovini 30. marta.
RSE: Dosta ljudi se čudi zašto „Karaula“ nije imala svjetsku premijeru na nekom od festivala – Kanu, Veneciji ili nekom drugom.
KENOVIĆ: Film smo završili prije nekoliko dana i mislili smo da je najbolje da još prije ljeta iskoristimo da ga naša publika, publika u cijeloj bivšoj Jugoslaviji vidi čim prije. Mi smo sretni zbog filma i hoćemo da podijelimo tu radost s ljudima. Mislim da će svi biti zadovoljni. Jedno drugo apsolutno ne isključuje. S druge strane, film je bio jako skup i svima će dobro doći taj dio finansija iz distribucije.
RSE: Zašto „Karaula“? Šta se krije iza tog simboličkog naslova?
KENOVIĆ: „Karaula“ je film o jednoj grupi vojnika, 1987. godine, na granici između Albanije i Makedonije. Komedija, da ne otkrivam sada o čemu se radi. Vidimo kakav je ambijent vladao ustvari u vremenu prije svih ovih tragičnih događaja koji su se dešavali kod nas u devedesetim godinama.
RSE: Karaula u doslovnom smislu označava mjesto događanja, ali to je i karaula kao jedno simbolično razmeđe.
KENOVIĆ: Upravo tako.
RSE: Na čelu ovog stvaralačkog tima je bio hrvatski režiser Rajko Grlić, glumci su iz svih krajeva bivše Jugoslavije…
KENOVIĆ: Ta priča je inicirana romanom Ante Tomića „Ništa nas ne smije iznenaditi“, koja je na neki način prirodno sugerisala da učesnici – glumci i autori – budu iz raznih krajeva bivše države. Onda je na neki način prirodno došlo i do toga da pokušamo uključiti sve formalne filmske fondacije svih ovih zemalja, i to je poslije tako ozbiljnog rada i uspjelo. Tako da smo na kraju završili sa jednom koprodukcijom koja je ustvari prvi zajednički rad na bilo kojem projektu, u kojem učestvuju zajedno i Slovenija i Makedonija i Hrvatska i Kosovo i Srbija i Bosna i Hercegovina i Crna Gora i Mađarska, Austrija, Francuska i Engleska. Film je, pored toga, podržan i od strane krovne evropske fondacije za film Euroimage.
RSE: Ti si zapravo glavni producent filma. Možemo li pomenuti, osim „Refresha“, još neke od producentskih kuća?
KENOVIĆ: Naši partneri iz Slovenije su „Emotion Film“ Daniela Hočevara, zatim Boris Matić iz Zagreba sa „Propeler Filmom“, Milko Josifov i Zoran Cvijanović s kućom „Yodi Movie Craftsman“ iz Beograda, Besim Hasani iz „Concordia Filma“ iz Prištine, zatim „Sektor Film“ Vladimira Anastasova iz Skoplja. Imamo još, kao što sam rekao, i Engleze, Francuze, Austrijance i Mađare. To su naši stalni partneri. Razvijali smo film u Mađarskoj. Tehniku smo imali većinom iz Austrije. Jedan dio postprodukcije smo radili sa Francuskom. U Engleskoj smo radili tonsku postprodukciju, koja je upravo završena prije par dana.
RSE: Dobili smo jedan proizvod za kojeg ne možemo reći da je hrvatski, bosanski, srpsko-crnogorski, makedonski i tako dalje. To je, zapravo, jedan zajednički proizvod svih, rekao bih, stvaralačkih potencijala s ovih prostora.
KENOVIĆ: Mi se nismo opredjeljivali prema nacionalnostima, niti prema republičkim ili državnim pripadnostima, nego prema kvalitetu. Morali smo uključiti sve najbolje ljude koji su mogli biti na ovom terenu.
RSE: Kao što je u nekadašnjim karaulama sastav bio različit, tako je i ovdje. Moramo imati glumce i iz Hrvatske i iz Bosne i iz Crne Gore i iz Makedonije…
KENOVIĆ: Apsolutno, i mislim da je to ono što je ovom filmu dalo tu jednu apsolutnu svježinu. Mislim da je vrijeme već uradilo svoje, da opadaju neke emocije animoziteta i počinju rasti neke emocije radoznalosti, da se sreće sa ljudima, da se vide svi mogući elementi s ovim živopisnim sokovima koji kod nas postoje u svim raznim krajevima, tako da je film od toga mnogo dobio. Gledao sam prije par dana završen film, gotovu kopiju na tridesetipetici, i mogu reći da je film fenomenalan i svi smo presretni što možemo reći da je to, ustvari, naš film. Mi u Bosni s pravom možemo reći da je naš film zato što je čitava produkcija naša. Imamo dva briljantna glumca unutra. Emir Hadžihafizbegović je ovdje sigurno napravio svoju životnu ulogu. U Hrvatskoj će ljudi podrazumijevati da je to hrvatski film zato što je reditelj hrvatski, kao i mladi glumac Toni Gojanović, sigurno nova zvijezda svih ovih prostora. Isto tako, film se dešava u Makedoniji gdje je sve na neki način makedonsko. Presretan sam što ću vidjeti premijeru u Skoplju, gdje će ljudi sigurno doživjeti film kao svoj. I tako dalje.
RSE: Ja sam se uplašio da bi bilo nepristojno da te kao producenta upitam šta misliš o filmu, ali mi je drago što si kao značajan filmski reditelj s ovih prostora, ipak, prije nego što sam te i pitao, rekao šta misliš o uratku Rajka Grlića.
KENOVIĆ: Pa ne mogu da odolim. Toliko su snažne reakcije svih prijatelja i novinara koji su do sada gledali film u ovih zadnjih nekoliko dana da je očigledno da film prevazilazi bilo šta što smo očekivali. Za mene je vrlo značajno da je Rajko Grlić, čovjek koji je napravio jedan od najboljih i najznačajnijih filmova uopšte na ovom prostoru, a sigurno i šire – „Samo jednom se ljubi“, ponovo napravio jedan, još bogatiji i još značajniji film.
RSE: Ovo lijepo zvuči upravo u kontekstu posljednjih zbivanja u vezi sa filmom, ne samo u Bosni i Hercegovini nego uopšte. Filmu „Karaula“ i producentskom i stvaralačkom timu želim mnogo sreće u festivalskom životu i u distribuciji.
