Institucije RS-a u proteklih šest i po godina riješile su više od 145.000 zahtjeva za povrat imovine. Prema riječima ministra za izbjeglice i raseljena lica RS-a Omera Brankovića, procentualno implementacija imovinskih zakona u ovom entitetu je oko 99 odsto. Treba ipak napomenuti da se ovaj procenat odnosi na stanove, jer rok za povrat kuća još uvijek nije istekao. Mali procenat stanova koji još uvijek nisu vraćeni odnosi se na najproblematičnije slučajeve koji su, uglavnom, u fazi sudskih postupaka. Ministar Omer Branković:
„Sve priče koje su pratile ovaj proces povrata imovine, povrata stanova, zamjene imovine, posebno zamjene imovine na relaciji RS – Republika Hrvatska, o vojnim stanovima, opstrukcijma, deložacijama imalo je posljedicu da se Banja Luka i RS prozivaju u negativnom kontekstu. Sve opštine u RS-u dobile su zvanične potvrde, odnosno certifikate o suštinskom završetku od strane međunarodne zajednice zaključno sa septembrom 2005. godine.“
Muharem Murseilović, iz Stranke za BiH, ne osporava činjenicu da je resorno ministarstvo uradilo ogroman posao, ali napominje da tokom proteklih godina ipak nije bilo političke volje u RS-u da se ovaj problem riješi. U prilog tome, Muresilović napominje da je kod donošenja imovinskih zakona u mnogo slučajeva intervenisala međunarodna zajednica:
„Mi smo imali slučajeve, a imamo i sada, da taj mali broj neriješenih imovinskih zahtjeva sada se vuče po sudovima. Dolazi do strahovitih problema i do nezadovoljstva baš zbog tog malog broja slučajeva koji je ostao, a moram reći da je u to svoje prste umiješalo i Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica. U puno slučajeva drugostepene odluke Ministarstva su bile takve da se ukidaju prvostepene, pa se to kompliciralo itd.“
Krstan Simić, iz Stranke nezavisnih socijaldemokrata, smatra da je Aneks 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma u RS-u završen u dijelu koji je bio primaran, a koji omogućava ljudima da se vrate:
„Uvijek sam bio onaj koji je zagovarao da ljudi imaju pravo na jednaku šansu, na jednaku mogućnost, shodno svojim sposobnostima, svojim vrijednostima i da ta takve podjele ne smiju postojati - da bi se već u idućem ciklusu mogla primijeniti odredba Ustava, član 92., gdje već postoje mogućnosti da proglasimo da je i Aneks 7. u RS-u završen.“
Sadik Ahmetović, poslanik SDA u Narodnoj skupštini RS-a, naglašava da je proces povrata imovine u RS-u završen, ali nikako i Aneks 7:
„Iz razloga što porodice čije su kuće uništene na cijelom području BiH još nisu to svoje pravo ostvarile na bilo koji način koji je propisao Dejtonski mirovni ugovor i mislim da nema smisla da govorimo o završetku Aneksa 7. dok i to u nekom suštinskom smislu ne realiziramo.“
Treba ipak napomenuti da impozantan procenat primjene imovinskih zakona u RS-u od 99 odsto ne obuhvata Srbe iz Republike Hrvatske, jer se imovinski zakoni ne odnose na ovu kategoriju stanovništva. Prema riječima predsjednika Udruženja Srba izbjeglih iz Hrvatske i Krajine Petra Džodana, u RS-u živi oko 35.000 Srba izbjeglih iz Hrvatske, od čega oko 3.500 njih nema riješeno pitanje povrata stanova:
„Osim onih koji su 1990., 1991., 1992. i 1993. izvršili zamjenu stanova, ostali nisu uspjeli da riješe bilo šta što se tiče stanarskih prava. Jedino ono što pozitivno možemo ocijeniti to je povrat privatne imovine i obnove kuća.“
Ministar Omer Branković ističe da će buduća uloga Ministarstva biti fokusirana na rješavanje sistema socijalne zaštite i zbrinjavanje najugroženijih kategorija građana RS-a i BiH, bez obzira da li su to izbjeglice, raseljena ili domicilna lica.
„Sve priče koje su pratile ovaj proces povrata imovine, povrata stanova, zamjene imovine, posebno zamjene imovine na relaciji RS – Republika Hrvatska, o vojnim stanovima, opstrukcijma, deložacijama imalo je posljedicu da se Banja Luka i RS prozivaju u negativnom kontekstu. Sve opštine u RS-u dobile su zvanične potvrde, odnosno certifikate o suštinskom završetku od strane međunarodne zajednice zaključno sa septembrom 2005. godine.“
Muharem Murseilović, iz Stranke za BiH, ne osporava činjenicu da je resorno ministarstvo uradilo ogroman posao, ali napominje da tokom proteklih godina ipak nije bilo političke volje u RS-u da se ovaj problem riješi. U prilog tome, Muresilović napominje da je kod donošenja imovinskih zakona u mnogo slučajeva intervenisala međunarodna zajednica:
„Mi smo imali slučajeve, a imamo i sada, da taj mali broj neriješenih imovinskih zahtjeva sada se vuče po sudovima. Dolazi do strahovitih problema i do nezadovoljstva baš zbog tog malog broja slučajeva koji je ostao, a moram reći da je u to svoje prste umiješalo i Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica. U puno slučajeva drugostepene odluke Ministarstva su bile takve da se ukidaju prvostepene, pa se to kompliciralo itd.“
Krstan Simić, iz Stranke nezavisnih socijaldemokrata, smatra da je Aneks 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma u RS-u završen u dijelu koji je bio primaran, a koji omogućava ljudima da se vrate:
„Uvijek sam bio onaj koji je zagovarao da ljudi imaju pravo na jednaku šansu, na jednaku mogućnost, shodno svojim sposobnostima, svojim vrijednostima i da ta takve podjele ne smiju postojati - da bi se već u idućem ciklusu mogla primijeniti odredba Ustava, član 92., gdje već postoje mogućnosti da proglasimo da je i Aneks 7. u RS-u završen.“
Sadik Ahmetović, poslanik SDA u Narodnoj skupštini RS-a, naglašava da je proces povrata imovine u RS-u završen, ali nikako i Aneks 7:
„Iz razloga što porodice čije su kuće uništene na cijelom području BiH još nisu to svoje pravo ostvarile na bilo koji način koji je propisao Dejtonski mirovni ugovor i mislim da nema smisla da govorimo o završetku Aneksa 7. dok i to u nekom suštinskom smislu ne realiziramo.“
Treba ipak napomenuti da impozantan procenat primjene imovinskih zakona u RS-u od 99 odsto ne obuhvata Srbe iz Republike Hrvatske, jer se imovinski zakoni ne odnose na ovu kategoriju stanovništva. Prema riječima predsjednika Udruženja Srba izbjeglih iz Hrvatske i Krajine Petra Džodana, u RS-u živi oko 35.000 Srba izbjeglih iz Hrvatske, od čega oko 3.500 njih nema riješeno pitanje povrata stanova:
„Osim onih koji su 1990., 1991., 1992. i 1993. izvršili zamjenu stanova, ostali nisu uspjeli da riješe bilo šta što se tiče stanarskih prava. Jedino ono što pozitivno možemo ocijeniti to je povrat privatne imovine i obnove kuća.“
Ministar Omer Branković ističe da će buduća uloga Ministarstva biti fokusirana na rješavanje sistema socijalne zaštite i zbrinjavanje najugroženijih kategorija građana RS-a i BiH, bez obzira da li su to izbjeglice, raseljena ili domicilna lica.
