Prvo se oglasio beogradski imam Muhamed Jusufspahić, tvrdeći da muslimanima u Crnoj Gori najviše odgovara - zajednička država. Istog dana, opet u Srbiji, zabrinuli su se za ovdašnje Bošnjake. Bajram Omeragić, poslanik srpske Skupštine i član Ugljaninove Liste za Sandžak, poručio je crnogorskim Bošnjacima da im je najbolje da na predstojećem referendumu glasaju za očuvanje Državne zajednice.
O budućim potezima manjinskih naroda pričalo se i samoj Crnoj Gori. Veliki broj građana Malesije razmišlja o neizlasku na referendum - tvrde iz Građanske inicijative, nevladine organizacije koja je tražila da podgoričko naselje Tuzi, sa većinskim albanskim stanovništvom, dobije status opštine. Pošto zahtjev nije uslišen, sada iz Građanske inicijative prijete da će podgorički Albanci, iz revolta, odbiti da galasaju nezavisnu Crnu Goru.
Tako sazrijevaju prvi, gorki, plodovi referendumske kampanje: svojatanje i prebrojavanje glasova manjinskih naroda, ali i prijetnje da će - iz različitih razloga - pripadnici manjina okrenuti leđa projektu suverene Crne Gore.
Nije dobro počelo. I da paradoks bude veći: za sadašnje nacionalno prebrojavanje krivicu u velikoj mjeri snosi - Evropska unija. Licitiranje glasovima manjina prvi je, konkretni, rezultat nakaradnog Lajčakovog modela 55:45. Tim referendumskim modelom u suštini su favorizovani građani koji se zalažu za zajedničku opciju. Prevedeno na jezik nacija: Srbi u Crnoj Gori - koji čine ogromnu većinu pristalica zajedničke države - dobili su kroz Lajčakov model višak glasačkog prava. Deset njihovih glasova vrijedi kao dvanaest drugih, suverenističkih, duša.
Referendumska matematika je postala jasna: da bi Crna Gora postigla nezavisnost, potrebno je da za to glasaju, - pored Crnogoraca nešto drugih pravoslavaca - pripadnici svih ostalih manjinskih naroda. I obrnuto: borba za opstanak zajedničke države pretvorila se i u borbu za uticaj na manjinske grupe.
Zato se sada mnogo toga čini da bi manjine okrenule leđa Crnoj Gori: Albanci se guraju u radikalizam, a Bošnjacima se sugeriše da bi za jedinstvo njihovog naroda bilo važno da ostane Sandažak u jednoj državi. Ko zna da li su - kada su mjerili cijenu crnogorske nezavisnosti - analitičari u Evropskoj uniji znali kakve će sve „pandorine kutije“ otvoriti u Crnoj Gori?
Samo, i država Crna Gora nosi svoj teret odgovornosti. Radna verzija Zakona o zaštiti manjinskih prava ni nakon pet godina nije dospjela do skupštinskih klupa. Đukanovićeva vlast - koja je stalno računala na glasove iz manjinskih zajednica i redovno dobijala njihovu naklonost - svjesno ili nesvjesno odlagale je priliku da stvori politički i zakonski ambijent u kojem će se pripadnici manjinskih naroda osjećati kao kod svoje kuće.
Ne može se dovijeka politički trgovati: referendum je rasčistio put do istine. Da bi opstala kao suverena i moderna država, Crna Gora se mora izboriti za međutenički sklad. Da bi bilo etničkog sklada Crna Gora se mora osloboiditi dušebrižničkih uticaja sa strane i mora postati suvrena i samostalna država.
Tokom mučne decenije raspada SFRJ Crna Gora je očuvala kakav-takav unutrašnji mir upravo zahvaljujući saradnji i suživotu različitih nacionalnih grupa. Taj multietnički sklad napravio je Crnu Goru boljom državom i, što je važnije, državom svih njenih građana, bez obzira na vjeru ili naciju.
Zato bi, kao znak dobre volje, bilo važno da se u Skupštini Crne Gore, sada prije referenduma, usvoji zakon o zaštiti manjinskih prava. Ne samo zbog uspjeha referenduma i dosezanja fmozne granice od 55 odsto za suverenost, već da bi Cna Gora pokazala da zna svoju istoriju i brine za svoje mirne buduće dane.
O budućim potezima manjinskih naroda pričalo se i samoj Crnoj Gori. Veliki broj građana Malesije razmišlja o neizlasku na referendum - tvrde iz Građanske inicijative, nevladine organizacije koja je tražila da podgoričko naselje Tuzi, sa većinskim albanskim stanovništvom, dobije status opštine. Pošto zahtjev nije uslišen, sada iz Građanske inicijative prijete da će podgorički Albanci, iz revolta, odbiti da galasaju nezavisnu Crnu Goru.
Tako sazrijevaju prvi, gorki, plodovi referendumske kampanje: svojatanje i prebrojavanje glasova manjinskih naroda, ali i prijetnje da će - iz različitih razloga - pripadnici manjina okrenuti leđa projektu suverene Crne Gore.
Nije dobro počelo. I da paradoks bude veći: za sadašnje nacionalno prebrojavanje krivicu u velikoj mjeri snosi - Evropska unija. Licitiranje glasovima manjina prvi je, konkretni, rezultat nakaradnog Lajčakovog modela 55:45. Tim referendumskim modelom u suštini su favorizovani građani koji se zalažu za zajedničku opciju. Prevedeno na jezik nacija: Srbi u Crnoj Gori - koji čine ogromnu većinu pristalica zajedničke države - dobili su kroz Lajčakov model višak glasačkog prava. Deset njihovih glasova vrijedi kao dvanaest drugih, suverenističkih, duša.
Referendumska matematika je postala jasna: da bi Crna Gora postigla nezavisnost, potrebno je da za to glasaju, - pored Crnogoraca nešto drugih pravoslavaca - pripadnici svih ostalih manjinskih naroda. I obrnuto: borba za opstanak zajedničke države pretvorila se i u borbu za uticaj na manjinske grupe.
Zato se sada mnogo toga čini da bi manjine okrenule leđa Crnoj Gori: Albanci se guraju u radikalizam, a Bošnjacima se sugeriše da bi za jedinstvo njihovog naroda bilo važno da ostane Sandažak u jednoj državi. Ko zna da li su - kada su mjerili cijenu crnogorske nezavisnosti - analitičari u Evropskoj uniji znali kakve će sve „pandorine kutije“ otvoriti u Crnoj Gori?
Samo, i država Crna Gora nosi svoj teret odgovornosti. Radna verzija Zakona o zaštiti manjinskih prava ni nakon pet godina nije dospjela do skupštinskih klupa. Đukanovićeva vlast - koja je stalno računala na glasove iz manjinskih zajednica i redovno dobijala njihovu naklonost - svjesno ili nesvjesno odlagale je priliku da stvori politički i zakonski ambijent u kojem će se pripadnici manjinskih naroda osjećati kao kod svoje kuće.
Ne može se dovijeka politički trgovati: referendum je rasčistio put do istine. Da bi opstala kao suverena i moderna država, Crna Gora se mora izboriti za međutenički sklad. Da bi bilo etničkog sklada Crna Gora se mora osloboiditi dušebrižničkih uticaja sa strane i mora postati suvrena i samostalna država.
Tokom mučne decenije raspada SFRJ Crna Gora je očuvala kakav-takav unutrašnji mir upravo zahvaljujući saradnji i suživotu različitih nacionalnih grupa. Taj multietnički sklad napravio je Crnu Goru boljom državom i, što je važnije, državom svih njenih građana, bez obzira na vjeru ili naciju.
Zato bi, kao znak dobre volje, bilo važno da se u Skupštini Crne Gore, sada prije referenduma, usvoji zakon o zaštiti manjinskih prava. Ne samo zbog uspjeha referenduma i dosezanja fmozne granice od 55 odsto za suverenost, već da bi Cna Gora pokazala da zna svoju istoriju i brine za svoje mirne buduće dane.
