RFE: U Bosni i Hercegovini i 10 godina nakon Daytonskog sporazuma postoji zapošljavanje po etničkom principu. Može li se BiH izvući iz ovakvih situacija približavanjem eurointegracijama?
MARKO: Situacija u Bosni i Hercegovini je vrlo složena. Postoje značajne poteškoće na području političke, ekonomske i društvene rekonstrukcije zemlje. Tu su i problemi s Daytonskim ustavom i u tijeku su ozbiljni razgovori o promjeni ustava kako bi se zamijenile takozvane etničke kvote koje postoje u svim strukturama državne vlasti. Te etničke kvote vrlo česte se vide kao prepreka ekonomskom razvoju i uopće privlačenju stranih investicija u BH. S novom decenijom Daytona sigurno je da reforme moraju biti pokrenute i ostvarene.
RFE: Kakve konkretno reforme trebaju biti poduzete?
MARKO: Reforme moraju biti ostvarene na političkom, ekonomsko i kulturnom planu. Primjerice i partijski život je jednonacionalni . Jasno je da stare političke elite moraju biti zamijenjene novom generacijom političara širokih stavova i orijentiranih prema Evropi. A što se ekonomije tiče, mislim da je teritorijalna podjela BH prepreka njenom razvoju, i pitanje je kako se Bosna i Hercegovina može integrirati u Evropu bez jedne vrste regionalizacije i prilagodbe kako bi se mogla koristiti fondovima Evropske unije. Što se kulturne sfere tiče, i tu je snažna nacionalna homogenizacija koja mora biti prevladana, kako na medijskom , tako i na obrazovnom planu. Podjela po etničkom principu u školama u Federaciji BH koje su pod jednim krovom ima samo jedan cilj – segregaciju Bošnjaka od Hrvata. Upravo to je primjer negiranje evropskih vrijednosti.
RFE: Nedavno je politički direktor u Britanskom ministarstvu vanjskih poslova John Sawers je kazao da je mišljenje među članicama Kontaktne skupine kako Kosovo treba dobiti nezavisnost. Kakav je Vaše o budućem statusu Kosova?
MARKO: Mislim da će budući status Kosova biti - formalno jedna vrsta polu nezavisne države, kao što je slučaj s ostalim državama u Evropi. Ja, naime, smatram da suverenitet i puna nezavisnost nemaju mnogo smisla u procesu proširenja Evrope. Znači u budućnosti će Kosova biti formalno nezavisno, iako to neće biti puna nezavisnost, no i Kosovo će morati ispuniti ona pravila koje su utvrđeni zakonima, kao što temeljne vrijednosti Unije - demokracija, vladavina prava i zaštita ljudskih i manjinskih prava . Bit će to dakle uvjetna nezavisnost , ali će Kosovo, ako u cijelosti i bude neovisno, ove standarde morati poštovati.
RFE: Mogu li razgovori o statusu Kosova na bilo koji način utjecati na referendum o nezavisnosti Crne Gore?
MARKO: Ne mislim da razgovori o konačnom statusu Kosova na bilo koji način mogu utjecati ili imati neki učinak na crnogorski referendum . Tijekom mojih posjeta Srbiji i Crnoj Gori , stekao sam utisak da većina građana, i u Srbiji i Crnoj Gori ne mari za Kosovo i gleda na to pitanje kao na jedan strani i daleki problem, jer jednostavno trebaju preživjeti iz dana u dan zbog ekonomske situacije u zemlji, pa Kosovo ostavljaju kao problem Albancima i srpskoj manjini koja živi na Kosovu. Samo politička elita u Beogradu koristi pitanje Kosova za političke manevre.
RFE: U Vojvodini manjinske zajednice u posljednje vrijeme upozoravaju kako su izložene pritisku većine. Može li Vojvodina opstati kao multietničko društvo, ili će se tražiti jedna vrsta veće autonomije ili čak nezavisnosti, slično kao i Kosovo?
MARKO: Prema Ustavu Srbije, Vojvodina uživa status teritorijalne autonomije, no ta autonomija je bila bitno ograničena 90 tih, i tek je nedavno takozvanim omnibus zakonom, pokrajinska vlada stekla veće ovlasti. No, ja mislim da je priča o multikulturalnom društvu u Vojvodini jedan svojevrstan mit. Putujete li tim područjem, susresti ćete mnoge ljude koji pripadaju manjinskim zajednica, ali oni, manje ili više, žive u jednoj vrsti izolacije, i kulturne i zemljopisne, tako da je kao takva Vojvodina ipak daleko od idealnog tipa multi kulturalnog društva. Vrši se jedna snažna asimilacija posebnog onih najmanjih manjinskih zajednica, tako da pripadnici takvih zajednica imaju problema i sa obrazovanjem i na tržištu rada, te im je jedno od važnijih proble ma s kojim se suočavaju jest kako uopće opstati, a da ne budu asimiliranu u srpsku većinu.
RFE: U Hrvatskoj je u posljednje vrijeme bilo napada na pripadnike srpske manjine. Dijelite li mišljenja nekih da vlada premijera Sanadera olako prelazi preko takvih stvari, pogotovo nakon što je slučaj Gotovina stavljane "ad acta" i otkako su počeli pregovori s Evropskom unijom. Da li je manjinsko pitanje stavljeno po strani?
MARKO: Hrvatska ima jednu od najboljih zakonskih rješenja u pogledu zaštita manjina. No, stvarni je problem primjena tih zakona. Posljednji događaji i sam početak pregovora s Evropskom unijom stvarno pokazuju da je vlada popustila u pogledu zaštite prava manjina, a što bi trebalo predstavljati trajnu obavezu i potrebu.
RFE: I na kraju, kakvu budućnost nakon svega predviđate za zemlje regije?
MARKO: Postoji samo jedna budućnost za sve države u regiji, a to je integracija u Evropsku uniju. Ali na tom putu neophodne su reforme, kako u zemljama Zapadnog Balkana, tako i unutar Evropske unije.
MARKO: Situacija u Bosni i Hercegovini je vrlo složena. Postoje značajne poteškoće na području političke, ekonomske i društvene rekonstrukcije zemlje. Tu su i problemi s Daytonskim ustavom i u tijeku su ozbiljni razgovori o promjeni ustava kako bi se zamijenile takozvane etničke kvote koje postoje u svim strukturama državne vlasti. Te etničke kvote vrlo česte se vide kao prepreka ekonomskom razvoju i uopće privlačenju stranih investicija u BH. S novom decenijom Daytona sigurno je da reforme moraju biti pokrenute i ostvarene.
RFE: Kakve konkretno reforme trebaju biti poduzete?
MARKO: Reforme moraju biti ostvarene na političkom, ekonomsko i kulturnom planu. Primjerice i partijski život je jednonacionalni . Jasno je da stare političke elite moraju biti zamijenjene novom generacijom političara širokih stavova i orijentiranih prema Evropi. A što se ekonomije tiče, mislim da je teritorijalna podjela BH prepreka njenom razvoju, i pitanje je kako se Bosna i Hercegovina može integrirati u Evropu bez jedne vrste regionalizacije i prilagodbe kako bi se mogla koristiti fondovima Evropske unije. Što se kulturne sfere tiče, i tu je snažna nacionalna homogenizacija koja mora biti prevladana, kako na medijskom , tako i na obrazovnom planu. Podjela po etničkom principu u školama u Federaciji BH koje su pod jednim krovom ima samo jedan cilj – segregaciju Bošnjaka od Hrvata. Upravo to je primjer negiranje evropskih vrijednosti.
RFE: Nedavno je politički direktor u Britanskom ministarstvu vanjskih poslova John Sawers je kazao da je mišljenje među članicama Kontaktne skupine kako Kosovo treba dobiti nezavisnost. Kakav je Vaše o budućem statusu Kosova?
MARKO: Mislim da će budući status Kosova biti - formalno jedna vrsta polu nezavisne države, kao što je slučaj s ostalim državama u Evropi. Ja, naime, smatram da suverenitet i puna nezavisnost nemaju mnogo smisla u procesu proširenja Evrope. Znači u budućnosti će Kosova biti formalno nezavisno, iako to neće biti puna nezavisnost, no i Kosovo će morati ispuniti ona pravila koje su utvrđeni zakonima, kao što temeljne vrijednosti Unije - demokracija, vladavina prava i zaštita ljudskih i manjinskih prava . Bit će to dakle uvjetna nezavisnost , ali će Kosovo, ako u cijelosti i bude neovisno, ove standarde morati poštovati.
RFE: Mogu li razgovori o statusu Kosova na bilo koji način utjecati na referendum o nezavisnosti Crne Gore?
MARKO: Ne mislim da razgovori o konačnom statusu Kosova na bilo koji način mogu utjecati ili imati neki učinak na crnogorski referendum . Tijekom mojih posjeta Srbiji i Crnoj Gori , stekao sam utisak da većina građana, i u Srbiji i Crnoj Gori ne mari za Kosovo i gleda na to pitanje kao na jedan strani i daleki problem, jer jednostavno trebaju preživjeti iz dana u dan zbog ekonomske situacije u zemlji, pa Kosovo ostavljaju kao problem Albancima i srpskoj manjini koja živi na Kosovu. Samo politička elita u Beogradu koristi pitanje Kosova za političke manevre.
RFE: U Vojvodini manjinske zajednice u posljednje vrijeme upozoravaju kako su izložene pritisku većine. Može li Vojvodina opstati kao multietničko društvo, ili će se tražiti jedna vrsta veće autonomije ili čak nezavisnosti, slično kao i Kosovo?
MARKO: Prema Ustavu Srbije, Vojvodina uživa status teritorijalne autonomije, no ta autonomija je bila bitno ograničena 90 tih, i tek je nedavno takozvanim omnibus zakonom, pokrajinska vlada stekla veće ovlasti. No, ja mislim da je priča o multikulturalnom društvu u Vojvodini jedan svojevrstan mit. Putujete li tim područjem, susresti ćete mnoge ljude koji pripadaju manjinskim zajednica, ali oni, manje ili više, žive u jednoj vrsti izolacije, i kulturne i zemljopisne, tako da je kao takva Vojvodina ipak daleko od idealnog tipa multi kulturalnog društva. Vrši se jedna snažna asimilacija posebnog onih najmanjih manjinskih zajednica, tako da pripadnici takvih zajednica imaju problema i sa obrazovanjem i na tržištu rada, te im je jedno od važnijih proble ma s kojim se suočavaju jest kako uopće opstati, a da ne budu asimiliranu u srpsku većinu.
RFE: U Hrvatskoj je u posljednje vrijeme bilo napada na pripadnike srpske manjine. Dijelite li mišljenja nekih da vlada premijera Sanadera olako prelazi preko takvih stvari, pogotovo nakon što je slučaj Gotovina stavljane "ad acta" i otkako su počeli pregovori s Evropskom unijom. Da li je manjinsko pitanje stavljeno po strani?
MARKO: Hrvatska ima jednu od najboljih zakonskih rješenja u pogledu zaštita manjina. No, stvarni je problem primjena tih zakona. Posljednji događaji i sam početak pregovora s Evropskom unijom stvarno pokazuju da je vlada popustila u pogledu zaštite prava manjina, a što bi trebalo predstavljati trajnu obavezu i potrebu.
RFE: I na kraju, kakvu budućnost nakon svega predviđate za zemlje regije?
MARKO: Postoji samo jedna budućnost za sve države u regiji, a to je integracija u Evropsku uniju. Ali na tom putu neophodne su reforme, kako u zemljama Zapadnog Balkana, tako i unutar Evropske unije.
