Desničari iza kojih stoji Ivić Pašalić pokušavaju preuzeti medije. „Meni za to ne trebaju dokazi. Pogledajte kako se formiraju uredništva. To je kao šah. Figure se postavljaju i rade svoj posao. Ide se na sve medije, a neki su već osvojeni, kao Večernji list i Nova TV“. Tako je hrvatski predsjednik Stipe Mesić objasnio uzroke najnovijeg skandala što ga je pokrenuo nekadašnji odgovorni urednik informativnog programa HTV- a, Tomislav Marčinko.
Je li Mesić u pravu? Jesu li u pravu oni koji govore da je to borba za direktorsku fotelju na javnoj televiziji, ili je posrijedi nešto treće? „Ne vjerujem da ćemo zasada otkriti što je od svega toga istina“, kazao nam je profesor etike u novinarstvu na zagrebačkom Sveučilištu, Stjepan Malović:
„Kada bi smo to uspjeli, dobili bi smo Pulicerovu nagradu. Ne mogu tako decidirano tvrditi kao predsjednik Mesić ko stoji iza čega, međutim, ono što je evidentno je to da jedan dio hrvatskih medija skreće u desno iz čiste tabloidizacije koja je bila komercijalna. Sada se suočavamo sa jednim novim, za mene, daleko ozbiljnijim trendom, a to je da se vraćamo na neke metode za koje se pretpostavlja da su već davno iza nas. Tu će se vrlo brzo pojaviti govor mržnje i sve ono što je išlo prije 10-15 godina.“
Malović je podsjetio i na nedavnu ocjenu misije OESS-a u Hrvatskoj kako je „Večernji list“ otišao jasno udesno, dok „Vjesnik“ nema dovoljno kritički odnos prema Vladi. On podsjeća da prema „agenda setting“ teoriji i mediji
mogu stavljati neke opcije na dnevni red cijeloga društva:
„Ova Marčinkova izjava je pala neuvjetovana nikakvim događajem. On je to izjavio i nakon toga je to postao politički događaj. Mediji mogu nešto staviti na dnevni red. To može biti dobro, ali i loše. Ovakav razvoj događaja ne cijenim dobrim. Mislim da ide u lošem pravcu.“
U svakom slučaju, tko god stajao iza intervjua sa Marčinkom objavljenog u „Večernjem listu“, stoji vrlo desno:
„To su metode koje su karakteristične za desne opcije. Da li on ima tu snagu, ili ne, u ovom času ne mogu tvrditi. Htio bih upozoriti da su to mediji koji su u stranom vlasništvu. Večernji list je gotovo 100 posto u vlasništvu austrijske Stirije, a Stirija nema takvu ulogu u Austriji. Ona je desno do centra, ali nije ultra-desno. Stirija se smatra nekom vrstom katoličkog usmjerenja. Na taj način konotacija postaje vrlo nezgodna.“
Jedini komentar profesora političkih znanosti na zagrebačkom Sveučilištu, Ivana Grdešića, je razočaranje i gađenje:
„Mislio sam već 15 godina, praktički pred Evropom, da bivši medijski komesari ne mogu izazvati takvu reakciju predsjednika. Mislim da je to potpuno neprimjereno našoj političkoj sadašnjosti, našoj političkoj i društvenoj budućnosti. Za mene je to mizeran način oživljavanja političkog života, tema koje su prošle, koje više nikog ne zanimaju i koje su već ogađene svima.“
Cijela priča sa „Večernjim listom“ i Marčinkom dokaz je nepostojanja profesionalnih kriterija u hrvatskom novinarstvu, kaže rezignirao Grdešić.
Je li Mesić u pravu? Jesu li u pravu oni koji govore da je to borba za direktorsku fotelju na javnoj televiziji, ili je posrijedi nešto treće? „Ne vjerujem da ćemo zasada otkriti što je od svega toga istina“, kazao nam je profesor etike u novinarstvu na zagrebačkom Sveučilištu, Stjepan Malović:
„Kada bi smo to uspjeli, dobili bi smo Pulicerovu nagradu. Ne mogu tako decidirano tvrditi kao predsjednik Mesić ko stoji iza čega, međutim, ono što je evidentno je to da jedan dio hrvatskih medija skreće u desno iz čiste tabloidizacije koja je bila komercijalna. Sada se suočavamo sa jednim novim, za mene, daleko ozbiljnijim trendom, a to je da se vraćamo na neke metode za koje se pretpostavlja da su već davno iza nas. Tu će se vrlo brzo pojaviti govor mržnje i sve ono što je išlo prije 10-15 godina.“
Malović je podsjetio i na nedavnu ocjenu misije OESS-a u Hrvatskoj kako je „Večernji list“ otišao jasno udesno, dok „Vjesnik“ nema dovoljno kritički odnos prema Vladi. On podsjeća da prema „agenda setting“ teoriji i mediji
mogu stavljati neke opcije na dnevni red cijeloga društva:
„Ova Marčinkova izjava je pala neuvjetovana nikakvim događajem. On je to izjavio i nakon toga je to postao politički događaj. Mediji mogu nešto staviti na dnevni red. To može biti dobro, ali i loše. Ovakav razvoj događaja ne cijenim dobrim. Mislim da ide u lošem pravcu.“
U svakom slučaju, tko god stajao iza intervjua sa Marčinkom objavljenog u „Večernjem listu“, stoji vrlo desno:
„To su metode koje su karakteristične za desne opcije. Da li on ima tu snagu, ili ne, u ovom času ne mogu tvrditi. Htio bih upozoriti da su to mediji koji su u stranom vlasništvu. Večernji list je gotovo 100 posto u vlasništvu austrijske Stirije, a Stirija nema takvu ulogu u Austriji. Ona je desno do centra, ali nije ultra-desno. Stirija se smatra nekom vrstom katoličkog usmjerenja. Na taj način konotacija postaje vrlo nezgodna.“
Jedini komentar profesora političkih znanosti na zagrebačkom Sveučilištu, Ivana Grdešića, je razočaranje i gađenje:
„Mislio sam već 15 godina, praktički pred Evropom, da bivši medijski komesari ne mogu izazvati takvu reakciju predsjednika. Mislim da je to potpuno neprimjereno našoj političkoj sadašnjosti, našoj političkoj i društvenoj budućnosti. Za mene je to mizeran način oživljavanja političkog života, tema koje su prošle, koje više nikog ne zanimaju i koje su već ogađene svima.“
Cijela priča sa „Večernjim listom“ i Marčinkom dokaz je nepostojanja profesionalnih kriterija u hrvatskom novinarstvu, kaže rezignirao Grdešić.
