Piše: Aleksander Palikot
Dvije ikone oslikane na kutijama za municiju stoje na sredini crkve Spasa i preobraženja, moderne crkve koja je obično osvijetljena, ali sada je mračna i hladna zbog ruskih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu.
Iscrtane ikone su radovi ukrajinskih umjetnika Oleksandra Klimenka i Sofije Atlantove, objašnjava Andrij Dudčenko, sveštenik u srednjim četrdesetim godinama koji služi u katedrali, dok pokušava da osvijetli ikone halogenom lampom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Prema navodima njihovih kreatora, ikone nisu samo svjedoci rata koji je počeo u Donbasu još 2014. i dramatično eskalirao s invazijom Rusije na Ukrajinu u februaru, već su i simbol pobjede života nad smrću i dio napora da se podrži nova bolnica i centar za rehabilitaciju.
Ovakva izložba se ne bi se mogla postaviti u bilo kojoj crkvi u Ukrajini.
Crkva Spasenja i preobraženja pripada Pravoslavnoj crkvi Ukrajine koja je 2019. dobila autokefalnost, ili crkvenu nezavisnost, što je ključni razlog konflikta s dugo godina dominantnom Ukrajinskom pravoslavnom crkvom koja pripada Moskovskoj patrijaršiji.
Uprkos sličnosti njihovih imena, crkve se razlikuju po fundamentalnom pitanju, njihovom odnosu i stavu prema Rusiji.
Potraga za 'duhovnom nezavisnošću'
Godinama viđena kao produžena ruka Ruske pravoslavne crkve, Ukrajinska pravoslavna crkva dugo je bila optuživana da promoviše represivnu ideologiju kontrole takozvanog "ruskog svijeta" u Ukrajini i da joj nedostaje jasan stav po pitanju gotovo devetogodišnjeg konflikta koji je započela Moskva, rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Anatolij Babinski, istoričar pravoslavne crkve na ukrajinskom Katoličkom univerzitetu u Lvivu.
Međutim, tek nedavno se crkva odana Moskvi našla u stvarnoj nevolji.
Sredinom novembra, na internetu se pojavio video koji pokazuje vjernike u Pečarskoj lavri, pećinskom manastiru iz 11. vijeka, svjetskoj baštini UNESCO-a i sjedištu Ukrajinske pravoslavne crkve, kako pjevaju prorusku pjesmi sa stihovima "Majka Rusija se budi".
Ubrzo nakon toga Služba bezbjednostu Ukrajine (SBU) pokrenula je kriminalističku istragu o incidentu i izvela racije u manastiru.
Od tada, SBU je izvela slične pretrage u brojnim manastirima Ukrajinske pravoslavne crkve i drugim lokacijama sprovodeći, kako je nazvala, "kontraobavještajnu" operaciju s ciljem borbe protiv proruske propagande i prikupljanja informacija.
Takođe je objavila fotografije pronađenih dokaza koje pokazuju, rublje, ruske pasoše i brošure s porukama poglavara Ruske pravoslavne crkve, patrijarha Kirila, koji je glasni podržavalac predsjednika Vladimira Putina i rata protiv Ukrajine.
Međutim, kako kaže Babinski, pored samo nekoliko izolovanih značajnih slučajeva, "ozbiljni prekršaj još nije dokazan".
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, koji se do sada držao po strani u vezi pitanja religije za razliku od njegovog prethodnika Petra Porošenka, proglasio je da mjere imaju cilj da garantuju "duhovnu nezavisnost" Ukrajine, te da će se nastaviti.
Zelenski je potpisao ukaz koja na snagu stavlja odluku da se nametnu sankcije vikaru kijevske Pečerske lavre, drugim poglavarima Ukrajinske pravoslavne crkve te bivšem poslaniku Vadimu Novinskom koji je poznat kao najuticajniji podržavalac ove crkve u Ukrajini.
Jedan od poglavara Pečerske lavre, metropolit Pavel je 26. decembra objavio videozapis apela u kojem je naveo da je Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi rečeno da njen najam ključnih dijelova kompleksa, uključujući katedralu, neće biti obnovljen i da će pristup biti obustavljen od 31. decembra.
Ustavni sud je 27. decembra potvrdio zakon iz 2018. godine koji bi mogao zahtijevati da Ukrajinska pravoslavna crkva u svoje ime uključi "Ruska pravoslavna crkva" ili "Moskovska patrijaršija", što ona ne želi da učini tvrdeći da je ukrajinska institucija sa sjedištem u Kijevu.
U međuvremenu, Ukrajinski savjet za nacionalnu bezbjednost i odbranu dao je instrukcije vladi da priredi nacrt zakona kojim bi se zabranilo "vjerskim organizacijama sa vezama s centrima uticaja u Ruskoj Federaciji da djeluju u Ukrajini".
Nije jasno da li će se donijeti ovakav zakon, rekao je Babinski. Napomenuo je da ukrajinski ustav garantuje vjerske slobode i rekao da bi bilo kakav napor da se nametne potencijalna legislativa bio komplikovan zbog činjenice da Ukrajinska pravoslavna crkva nije pravno lice, za razliku od hiljada parohija koje je čine.
Ukrajinska pravoslavna crkva je protestovala zbog racija i ukaza vlasti, nazvavši optužbe svojih sveštenika i monaha "nedokazanim i neosnovanim" i upozorila na "poticanje unutrašnjeg rata".
Bablinski je upozorio i na druge rizike. "Istorija Pravoslavne crkve pokazuje da kada god sebe prikaže kao progonjenu, ojača", rekao je.
Narativ Ukrajinske pravoslavne crkve mogao bi da stekne međunarodnu popularnost, tvrdi on, ako vlasti ne uspiju da objasne pristalicama Kijeva na Zapadu da se "oni bave pitanjima nacionalne sigurnosti, a ne vjerskim slobodama".
Težak put
Nazad u crkvi Spasenja i preobraženja, Dudčenko, koji je početkom invazije proveo više od dvije sedmice pod ruskom okupacijom u svom selu pored Hostomela izvan Kijeva, kaže da "ne shvata kako iko može da podržava Ukrajinsku pravoslavnu crkvu nakon što je patrijarh Kiril blagoslovio rat", djelom se referišući na napomene u kojima je Ruska pravoslavna crkva rekla da su ruskim vojnicima koji ginu u Ukrajini "oprani svi grijesi".
Rodom iz regije Lugansk u Donbasu, Dudčenko je govorio uglavnom ruski jezik prije invazije u februaru i godinama bio član crkve odane Moskovskoj patrijaršiji.
"Ne znam da li možete to da shvatite", rekao je odgovarajući na pitanje o njegovoj prošlosti i putu, objašnjavajući kako je "kršten i odgajan u Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi".
Mnogo godina, rekao je, bio je suočen sa narativom u kojem su druge Pravoslavne crkve u Ukrajini bile "šizmatične" i "nisu imale milost", što je sakramente koje daju, poput krštenja, sahrane i pričešća, činilo "uzaludnim".
"Ove ideje su se duboko urezuju u nečiji um", rekao je Dudčenko. Rekao je da je bio vrlo sretan kada je Pravoslavna crkva Ukrajine dobila autokefalnost preko dekreta vaseljenskog patrijarha Vartolomeja u Konstantinopolju, pošto je to stvorilo "kanonsku alternativu Moskovskoj patrijaršiji".
Paradoksalno, nije bila njegova lična odluka da napusti Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, godinu dana prije.
Umjesto toga, za razliku od većine poglavara parohija i bogomolja u crkvi povezanoj s Moskvom, njegovi nadređeni odlučili su da se pridruže Pravoslavnoj crkvi Ukrajine tokom Savjeta koji je imao za cilj da ujedini postojeće pravoslavne zajednice 2018. godine.
- Ukrajinska pravoslavna crkva lojalna Rusiji prekida veze zbog rata
- Ruski patrijarh Kiril kaže da razume odluku ukrajinskog ogranka o prekidu odnosa
Dudčenko podržava mjere koje je preduzela vlada i kaže da su one trebale da se dese 2014. Ali, on takođe vjeruje da Ukrajinska pravoslavna crkva ima dosta "pobožnih i sveštenika patriota" koji ne žele da je napuste iz različitih "institucionalnih i ličnih razloga".
Brod koji tone
Dok su se kovitlale kontroverze i gomilale loše vijesti za Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, sredinom decembra stotine ljudi je prisustvovalo nedjeljnoj misi i kijevskoj Pečerskoj lavri, čiju službu je vodio njen lider, patrijarh Onufrije.
Od početka invazije, Ukrajinska pravoslavna crkva tone ili se bori da se prilagodi na nove okolnosti. Rusija je bombardovala Ukrajinu 24. februara i njene snage marširale su prema Kijevu i drugim gradovima u najvećoj vojnoj invaziji na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata.
Onufrije je podržao "suverenitet i integritet" Ukrajine i apelovao na Putina da "odmah zaustavi bratoubilački rat", koji je povezao sa biblijskim Kainovim ubistvom brata Abela.
U maju se Ukrajinska pravoslavna crkva javno razišla sa Ruskom pravoslavnom crkvom, prilagođavajući promjene svom statusu koji joj daje "potpunu autonomiju i nezavisnost".
Međutim, Babinski i brojni kritičari, kažu da ove promjene nisu promijenile kanonski status i da su zbog toga isprazne.
Ali neki članovi Ukrajinske pravoslavne crkve, naravno da su zadovoljni promjenama. Heorhij Huljajev, sveštenik koji služi u Pečerskoj lavri kaže da on smatra da je crkva napravila ispravnu odluku.
"Rat je pokazao slabosti moje crkve koje su i ranije bile prisutne", rekao je on za Radio Slobodna Evropa dok se u Kijevu oglašavao alarm za vazdušnu uzbunu.
Uzbuna je završila s tri eksplozije nakon što je ukrajinska protivvazdušna odbrana oborila 37 od 40 ispaljenih raketa.
Po obrazovanju biolog, ovaj 45-godišnji sveštenik rekao je da iako je Ukrajinska pravoslavna crkva "vrlo konzervativna, feudalna struktura, čak i takvi entiteti se prilagođavaju novim uslovima".
Huljajev, koji je bio sveštenik u Donjecku početkom rata 2014. godine, nedavno je izgubio oca u granatiranju južnog grada Hersona odakle je, kaže da mu je rat "dao hrabrosti da slobodno govori".
Rekao je da vjeruje kako su proruski sveštenici "stvorili sistem kontrole i vrše potpunu vlast nad Pravoslavnom crkvom Ukrajine, ali njihov stisak vlasti može da se slomi ako sankcije i istrage budu pravedne i potkrijepljene dokazima".
A, zašto ne napušta Ukrajinsku pravoslavnu crkvu?
"Ne skačete sa broda koji tone kada su vaši prijatelji i bližnji na njemu", rekao je on, dodajući da njegova crkva nije jedina institucija u Ukrajini koja se bori da se oslobodi od "zavisnosti od Moskve".
"Ovaj proces je kao psihoterapija za nas, a Moskovska patrijaršija je kao zlostavljač koji nas je koristio za svoje geopolitičke interese", rekao je Huljajev.
Facebook Forum