Ruski predsjednik Vladimir Putin je zatražio da se NATO savez ne širi u Ukrajinu niti bilo koju drugu bivšu sovjetsku republiku izrazivši zabrinutost zbog vojnog i političkog savezništva koje je formirano kao protuteža bivšem SSSR-u. Zašto?
Pitanje članstva Ukrajine u NATO savezu mnogi vide kao suštinsko za tenzije i krizu koja je kulminirala invazijom Rusije tokom noći 24. februara.
Međutim, postoje i drugačija objašnjenja zašto je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu.
Rusija traži da NATO nikada ne ponudi članstvo Ukrajini. Ukrajina, koja je stekla nezavisnost nakon što se Sovjetski Savez raspao 1991. godine, dugo je težila da se pridruži Alijansi, ali nije dobila poziv.
Odluka NATO saveza da Ukrajinu ne pozove u članstvo jednim dijelom je zbog ukrajinske zvanične korupcije, nedostataka u njenom odbrambenom establišmentu i slabe kontrole nad svojim međunarodnim granicama, pojašnjava se u tekstu "Ruska invazija Ukrajine u osnovi ne tiče se NATO-a", na portalu Just Security.
Ovakvo mišljenje podržavaju time što Rusija zna da je dalja ekspanzija NATO saveza na istok vrlo malo vjerovatna, jer su neke članice saveza dugo odbacivale tu prespektivu, što onemogućava postizanje potrebnog konsenzusa. Rusija takođe ima autoritarnog saveznika unutar NATO-a, mađarskog premijera Viktora Orbana, koji može pomoći da se spriječi svaki budući konsenzus, a druge članice NATO-a poput Njemačke i Francuske ne podržavaju članstvo Ukrajine, Gruzije ili drugih postsovjetskih država.
Sigurnosne garancije koje Rusija sada traži idu mnogo dalje od pitanja članstva. Putinov govor od 21. februara pokazuje da on svaku sigurnosnu saradnju između Ukrajine i NATO-a, od modernizacije aerodroma do treninga, doživljava kao "nož pod grlo (Rusije)".
Reakcija NATO-a nakon početka invazije
NATO je istog dana, 24. februara, nekoliko sati nakon proglašenja ratnog stanja u Ukrajini počeo sa razmještanjem dodatnih odbrambenih kopnenih i vazdušnih snaga. Takođe se razmještaju i dodatna pomorska sredstva na istočno krilo Alijanse, kako je saopšteno iz sjedišta Sjevernoatlantskog saveza.
Odluka je donesena nakon vanrednog sastanka Sjevernotatlantskog saveza gdje je povećanje spremnosti obrazloženo "odgovorom na sve nepredvidive situacije".
Nakon sastanka, Jens Stotenberg, generalni sekretar saveza je rekao: "Mir na našem kontinentu je narušen. Sada imamo rat u Evropi u razmjerama i tipa za koji smo mislili da pripadaju istoriji."
Stoltenberg je u svom govoru istakao da je NATO pomogao Ukrajini i 2014. godine kada je Rusija izvršila aneksiju poluostrva Krim, te da će pomoći i sada, ali da Ukrajinci, trenutno, ne mogu da računaju na vojnu podršku Alijanse.
U saopštenju se ocjenjuje da akcije Rusije predstavljaju ozbiljnu prijetnju evroatlantskoj bezbednosti i da mogu da imaju ozbiljne geostrateške posljedice.
Kada je osnovan NATO?
Ugovor o osnivanju Sjevernoatlantskog saveza potpisalo je 1949. godine 12 država. Bio je to savez koji je trebao da se suprotstavi tadašnjem Sovjetskom Savezu.
Posljednja je u Alijansu ušla Sjeverna Makedonija 2020. godine.
NATO broji 4.200 osoblja i ambasade država članica imaju svoje sjedište u Briselu. Alijansa sarađuje sa Ujedinjenim nacijama (UN).
NATO i UN imaju dodirne tačke u strukturi organizacije kao internacionalne organizacije koje finansijski podržavaju države članice. U obje organizacije dominira politički uticaj zapadnih sila među kojima su Sjedinjene Američke Države, napominje magazin The Conversation.
Ipak, treba istaći razlike između NATO-a i UN-a. NATO je vojni savez, spreman da se bori u ratu ako se za to javi potreba. Ujedinjene nacije djeluju u prevenciji i spriječavanju rata putem mirovnih misija, političkih pregovora i drugih sredstava.
Kratki ugovor obavezuje države članice NATO-a da štite jedna drugu u slučaju prijetnje.
"Vojni napad protiv jedne članice će se smatrati napadom na sve", stoji u Članu 5 ugovora.
Taj Član je potegnut nakon terorističkog napada 11. septembra 2001. u New Yorku, protiv Sjedinjenih Američkih Država i sa iniciranjem invazije Afganistana.
NATO je takođe koristio politička i pravna stredstva za angažovanje u ratu na Kosovu i prostoru bivše Jugoslavije krajem 1990-ih i kampanje u Iraku 2003.
Kako se postaje član NATO-a?
NATO se proširio, od početnih 12 na 30 država članica tokom porteklih 70 godina. Sjedinjene Američke Države i Kanada su jedine dvije države izvan Evrope koje su u članstvu NATO saveza. Države članice mogu da pozovu druge evropske države da se pridruže organizaciji.
Potencijalni članovi moraju da prate demokratske vrijednosti i da doprinesu evro-atlantskoj sigurnosti kako bi bili uzeti u razmatranje.
Oni koji su pozvani primiće plan akcije za članstvo (MAP) koji ih savjetuje kako da postanu član, korak nakon kojeg slijede pristupni pregovori.
Članice NATO-a tada moraju jednoglasno da potpišu protokol o pristupanju sporazumu kako bi zemlja postala dio organizacije.
Koliko blizu je Ukrajina članstvu u NATO?
Na samitu NATO saveza 2008. Godine u Bukureštu, Alijansa je poželjela dobrodošlicu za težnje Ukrajine i Gruzije ka članstvu. Alijansa se složila da će "ove države postati članice NATO saveza". Datum ulaska u NATO za Ukrajinu i Gruziju tada nije određen.
Ali Ukrajini i Gruziji nije ponuđen plan akcije za članstvo. Države članice NATO saveza su izjavile da će se angažovati "kako bi ukazale na pitanja koja su još otvorena" u vezi aplikacije.
U danima neposredno pred invaziju Rusije na Ukrajinu neki zapadni lideri kao što je njemački kancelar Olaf Scholz umanjili su ukrajinsku perspektivu članstva Alijansi, jasno navodeći da to pitanje nije na agendi u doglednoj budućnosti.
Scholz je 14. februara bio u Kijevu gdje se sastao sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Dan nakon, otišao je u Moskvu.
Ruski predsjednik, Vladimir Putin je tokom sastanka rekao kako im je tokom zadnjih 30 godina rečeno da neće biti širenja NATO-a, a da danas "pred vratima" vide infrastrukturu.
"Nije bilo pomaka (za članstvo Ukrajine) ni u proteklih 14 godina", rekao je Samuel Charap, viši politolog u RAND Corporation o akcijskim planovima, kako prenosi Euronews.
Tadašnji ukrajinski predsjednik, naklonjen Moskvi, Viktor Janukovič, rekao je da nema potrebe da se zemlja pridruži NATO-u, a parlament je 2010. izglasao da zemlja ima neutralan status.
Nakon svrgavanja Janukoviča i Putinove aneksije Krima, premijer Arsenij Jatsenjuk rekao je da se stav zemlje o članstvu u NATO-u promijenio. Ukrajinski parlament usvojio je zakon 2017. kojim se ponovo uspostavlja članstvo u NATO-u kao cilj zemlje, a kasnije su doneseni amandmani na ustav.
Ukrajina, koja broji nešto više od 44 miliona stanovnik, 2020. godine postala je partner NATO-a s poboljšanim mogućnostima, što je omogućilo više razmjene informacija i pristup vježbama s organizacijom.
"Taj status ima i Finska i vjerovatno je najsposobniji i najznačajniji partner NATO saveza koji nije član", rekao je Charap.
Za ukrajinski proces otvaranja aplikacije ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba je u septembru 2021. rekao da se "povlači nepristojno dugo vremena".
Predsjednik Ukrajine, Volodimir Zelenski u obraćanju 24. februara kasno uveče pitao je da li će Ukrajina biti članica NATO saveza – "Kakve ćemo garancije dobiti? I što je najvažnije, koje zemlje će nam dati te garancije?", rekao je Zelenski.
"Danas sam pitao 27 evropskih lidera da li će Ukrajina biti u NATO-u. Pitao sam direktno - svi se boje, niko ne odgovara. Ali mi se ne plašimo, ne plašimo se ničega. Ne plašimo se da branimo svoju zemlju, ne plašimo se Rusije, ne plašimo se da razgovaramo sa Rusijom, ne plašimo se da pričamo ni o čemu, o sigurnosnim garancijama za našu zemlju, ne plašimo se razgovora o neutralnosti, mi trenutno nismo članica NATO-a. Ali kakve ćemo garancije dobiti? I što je najvažnije, koje zemlje će nam dati te garancije?"
Finska preispituje svoju neutralnu poziciju
U svjetlu dešavanja sa invazijom Rusije na Ukrajinu neke evropske države preispituju svoju neutralnu poziciju u odnosu na NATO savez. Finska sada glasno razmišlja o tome da li treba da se pridruži Alijansi, što stavlja na stranu ultimatum Moskve da vojni savez ograniči svoje širenje u Evropi.
Ranije su finski predsjednik Sauli Niinisto i premijerka Sanna Marin naglasili da je ta zemlja zadržala mogućnost traženja članstva u NATO-u u bilo kojem trenutku.
"Neka se još jednom naglasi: manevarski prostor i sloboda izbora Finske takođe uključuje mogućnost vojnog usklađivanja i prijave za članstvo u NATO-u, ako mi sami tako odlučimo", rekao je Niinisto 25. fabruara u Helsinkiju.
"Finska je spremna da se prijavi za NATO članstvo, ako pitanja nacionalne sigurnosti postanu akutna", naglasila je premijerka Marin.
Rusija i NATO
Usred intenzivnih političkih i ekonomskih nestabilnosti u Rusiji tokom 1990-ih, protivljenje Sjevernoatlantskom savezu bilo je jedno od rijetkih pitanja koja su ujedinjavala zemlju i njen rascjepkani politički spektar, kako navode povjerljivi dokumenti iz Nacionalnog sigurnosnog arhiva sa Univerziteta Georg Washington u Washingtonu, piše njemački portal DW.
"Vjerujemo da je širenje NATO-a na istok greška, i to ozbiljna", rekao je Boris Jeljcin, prvi postsovjetski predsjednik Rusije 1997. novinarima na konferenciji za medije kada je sa američkim predsjednikom Billom Clintonom potpisao izjavu o kontroli naoružanja.
Odnosi Rusije i NATO saveza uspostavljeni su 1991. Rusija se 1994. godine pridružila Partnerstvu za mir.
Godine 1997. NATO i Rusija potpisali su dokument o međusobnim odnosima, saradnji i sigurnosti, a Savjet NATO-Rusija (NRC) osnovan je 2002. Moskva je dobila pristup i stalno prisustvo u sjedištu NATO-a u Briselu. Međutim, ovi odnosi su duboko promijenjeni nagore od 2014.
Nakon ruske aneksije ukrajinskog poluostrva Krim 2014. NATO je jednoglasno odlučio da suspenduje svu praktičnu saradnju sa Ruskom Federacijom. Savjet NATO-Rusija koji je formiran kao mehanizam za konsultacije, izgradnju konsenzusa, saradnju, zajedničke odluke i zajedničke akcije ostao je na snazi. U okviru NRC-a pojedinačne države članice NATO saveza i Rusija sarađivali su kao jednaki partneri na širokom spektru sigurnosnih pitanja i zajedničkih interesa.
Facebook Forum