Vrhovni sud Hrvatske je u trećem stupnju potvrdio svoju drugostupanjsku presudu čime su postale pravomoćne kazne sedmorici pripadnika srpskih paravojnih postrojbi osuđenih na 15 do 20 godina zatvora za ubojstva najmanje 75 starijih hrvatskih civila 21. listopada 1991. godine u Baćinu, nedaleko Hrvatske Dubice.
Potvrđenom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci na zatvorske kazne od 15 do 20 godina osuđeni su Milinko Janjetović, Momčilo Kovačević, Stevo i Veljko Radunović, Stevan Dodoš, Branko Dmitrović i Slobodan Borojević.
Optuženike, za koje najviši sud navodi samo inicijale, teretilo se da su zapovjedili i sudjelovali u nezakonitom odvoženju civila i njihovom zatvaranju, nakon čega su, uz sudjelovanje drugih nepoznatih osoba, iz vatrenog oružja ubili najmanje 75 civila.
Među njima je i 11 do sada neidentificiranih osoba ekshumiranih iz masovne grobnice 1997. godine, koja je druga najveća masovna grobnica u Hrvatskoj, nakon one na Ovčari pored Vukovara, gdje je ekshumirano 200 hrvatskih vojnika, policajaca, civila i ranjenika iz vukovarske bolnice ubijenih u studenom 1991. godine.
Na zatvorske kazne od 20 godina osuđeni su Milinko Janjetović i Momčilo Kovačević koji su to zapovjedili i proveli zajedno sa Stevom i Veljkom Radunovićem, ocem i sinom također osuđenima na 20 godina zatvora.
Stevan Dodoš, koji je također sudjelovao u ubojstvima, kažnjen je s 15 godina zatvora jer je bio samo pripadnik tzv. Teritorijalne obrane (TO) bez zapovjedne ovlasti.
Branko Dmitrović kao mjesni zapovjednik TO i čelnik civilne vlasti u Hrvatskoj Dubici te Slobodan Borojević, zapovjednik "krajinske" milicije osuđeni su na kazne od 15 godina jer, kako stoji u presudi, nisu ništa učinili da spriječe zločin i da se kazni počinitelje, iako su znali za odvođenja i ubojstva.
Najviši sud je istaknuo da će kazna zatvora od 20 godina za Momčila Kovačevića ispuniti svrhu kažnjavanja jer je riječ o najtežem kaznenom djelu te da blaža kazna ne bi ispunila svrhu kažnjavanja niti bi u dostatnoj mjeri izrazila adekvatnu društvenu osudu.
Vrhovni sud je dodao da je u odnosu na Momčila Kovačevića pravilno kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otegotna je činjenica da je Kovačević počinio kazneno djelo mahom prema starijem stanovništvu, nemoćnim i bolesnim ljudima koji nisu mogli pružiti bilo kakav otpor i koji zbog svoje dobi i zdravstvenog stanja nisu predstavljali nikakvu opasnost.
Vrhovni sud je prvi put potvrdio presudu riječkog Županijskog suda u ožujku 2020. godine.
Riječki sud je sudio u ovom slučaju kao jedan od četiri županijska suda u Hrvatskoj specijalizirana za postupke za ratne zločine.
Momčilo Kovačević se na tu presudu žalio, no najviši sud je odbio njegovu žalbu i potvrdio svoju drugostupanjsku presudu.
Protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u trećem stupnju nije dopuštena žalba.
