Članovi Presjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović i Željko Komšić položili su cvijeće na mezarju Kovači i na spomen – obilježju Vječna vatra u Sarajevu povodom obilježavanja Dana nezavisnosti BiH 1. marta.
“Svi znamo koliko je tada trebalo hrabrosti, čak i mudrosti da se takva vrsta odluke donese. Prilike u životu ljudi kao što je ta i u životu jedne zemlje kao što je bila ta prilika 1. marta 1992., dešavaju se jednom u historiji. Dobijate svoju državu, nezavisnost. Trebalo je imati hrabrosti i mudrosti i krenuti tim putem. Skupo smo to platili”, rekao je Komšić tom prilikom.
Pozvao je na izgradnju države i upozorio je da se dešava napad na državu kroz institucije. Istakao je kako sada treba biti “mudar i hrabar”.
“Sada se vodi vrsta bitke, ne tenkovima, haubicama i ne plaća se ljudskim životima, ali ide teška bitka da se ova zemlja sačuva kao multietična i zemlja jednakih ljudi, da se uvede u NATO i EU. Drugog puta nema, nego čuvati zemlju i napraviti je boljom malo da ove generacije koje dolaze ne bi prošle ono što smo mi”, rekao je Komšić.
Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović istakao je da je Dan nezavisnosti povod da se prisjete onih koji su se žrtvovali za Bosnu i Hercegovinu.
Osim toga, Džaferović je poručio svima “da se manu ćorava posla i da će BiH uvijek biti nezavisna država”.
“Ovo je prilika da se poruči da se konačno manu ćorava posla, BiH će uvijek biti nezavisna država sa ljudima koji u njoj žive. Što prije to shvate svima će nam biti bolje u regionu. Reforme trebaju da budu naša preokupacija”, rekao je Džaferović.
On je podsjetio kako postoje snage koje drugačije gledaju na BiH i da se u jednom dijelu BiH ne obilježava državni praznik.
“Postoje snage koje drugačije gledaju na BiH, pa i sjede u Predsjedništvu BiH. U jednom dijelu BiH se ne obilježava 1. mart, to je protiv postojećeg zakona, 1. mart je državni važeći praznik”, rekao je Džaferović.
U Bosni i Hercegovini u ponedjeljak, 1. marta, se obilježava Dan nezavisnosti.
Tog datuma 1991. godine je održan referendum za nezavisnost, na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi raspada bivše SFRJ.
Tako je 29. februara i 1. marta 1992. godine većina građana – 64 posto njih - izašlo na referendum, a 99 posto odabralo je izlazak iz Jugoslavije. Rezultati referenduma su u Parlamentu Bosne i Hercegovine prihvaćeni 6. marta 1992. godine.
Zemlje članice Evropske zajednice priznale su Bosnu i Hercegovinu 6. aprila 1992. godine. Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu dan kasnije, 7. aprila, a Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda.
Bosna i Hercegovina nema zakon o praznicima, zbog čega svaki entitet slavi različite datume kao praznike.
Dan nezavisnosti se slavi u jednom dijelu Bosne i Hercegovine, entitetu Federacija BiH, dok je u drugom dijelu, Republici Srpskoj, radni dan.
Razlog tome je što u Republici Srpskoj smatraju kako je Bosna i Hercegovina nastala potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, 21. novembra 1995.godine, kada je u ovom bh. entitetu neradni dan.
