Dostupni linkovi

Slab interes za ogromne prostore besplatne zemlje na Ruskom dalekom istoku


Sergej Surovcev ima 100 košnica u svom domaćinstvu na ruskom Dalekom istoku. "Kad dođem ovdje, uđem u meditativno stanje", kaže.

Provlačeći se kroz blato duboko do gležnjeva, Mihail Utrobin je uz pomoć farmera okupljao svoje krave. Životinje, letargične pod kasnim ljetnim suncem, odbijale su da se pomaknu. Utrobin je gurkao i tapšao po njihovim masivnim tijelima sve dok to nisu učinile, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

"Prvi mjeseci bili su najgori", rekao je nedavno, premjeravajući zemljište na kojem je razvio posao i na kojem sada gradi novi dom. “Moji su zaposlenici pili, krave su umirale, a komšije krale. Ali sada sve funkcioniše glatko."

Prije četiri godine Utrobin je bio komercijalista ruskog lanca sportske odjeće, te je zbog čestih putovanja “živio u koferima”. Danas je poznati preduzetnik o kojem se govorilo na držanoj televiziji i koji je predstavljen najvišim vladinim zvaničnicima; ponosni je vlasnik novonastale firme za proizvodnju mlijeka pokrenute na zemljištu koje je besplatno dobio od ruske države.

Muškarac star 33 godine postao je lice s plakata za projekat koji je pokrenuo predsjednik Vladimir Putin 2016. a prema kojem je država davala zemlju na Ruskom dalekom istoku svim građanima koji su je bili voljni uzeti. Bio je to pokušaj da se preokrene demografski pad u regiji bogatoj resursima ali slabo naseljenoj, koja zauzima trećinu ruske kopnene mase.

"Razvoj Dalekog istoka je ruski nacionalni prioritet za 21. vijek", napisao je Putin u članku objavljenom nakon pokretanja programa.

Mihail Utrobin na svojoj farmi na Dalekom istoku, izgrađenoj na pet hektara zemlje koju je stekao besplatno od ruske države. Iako još nije profitirao, njegova farma dnevno proizvodi 200 litara mlijeka i proizvodi vlastiti organski sladoled.
Mihail Utrobin na svojoj farmi na Dalekom istoku, izgrađenoj na pet hektara zemlje koju je stekao besplatno od ruske države. Iako još nije profitirao, njegova farma dnevno proizvodi 200 litara mlijeka i proizvodi vlastiti organski sladoled.

No, program “Dalekoistočni hektar”, koji je sada u četvrtoj godini, nije ispunio očekivanja. Ako je nada bila potaknuti migraciju na istok kao što je izgledao odlazak na zapad pokrenut američkim Zakonom o domaćinstvu iz 1862. godine, to je zapravo potaklo ljude poput Utrobina, rodom iz regije, da napuste gradsku vrevu i sagrade drugi dom.

Od vladavine Ivana Groznog u 16. vijeku, ruski su vladari nastojali naseliti Daleki istok, neumoljivom ekspanzijom koja se ubrzala sistematskim širenjem radnih logora gulaga za vrijeme vladavine Josifa Staljina. No, od raspada Sovjetskog saveza 1991. godine, stanovništvo regije neprestano je opadalo usred egzodusa u gostoljubivije dijelove evropske Rusije.

Desetine naseljenih domaćinstava nalaze se oko sela Kruglikovo na Dalekom istoku, ali većina zemljišnih parcela je neiskorištena.
Desetine naseljenih domaćinstava nalaze se oko sela Kruglikovo na Dalekom istoku, ali većina zemljišnih parcela je neiskorištena.

“Daleki istok nije lako mjesto za život. Mokro je, malo je kiseonika u vazduhu, a klima se dramatično mijenja tokom godišnjih doba”, rekao je Sergej Surovcev (47), još jedan lokalni domaćin. "Ali kada dođem ovdje, ulazim u meditativno stanje."

Iako malo Rusa migrira na istok, Kinezi se kreću prema sjeveru. Ruski Dalekoistočni savezni okrug veličine je dvije trećine Kine, ali ima samo šest miliona stanovnika; dok u kineskim provincijama preko granice živi više od 100 miliona ljudi. Kineski radnici iznajmljuju zemlju od ruskih zemljoposjednika, pretvarajući dijelove nekoć neobrađenog zemljišta u polja soje. Prema određenim procjenama, 300.000 kineskih državljana naselilo se na Ruskom dalekom istoku.

Rusija je u okviru državnog projekta stavila na raspolaganje 220 miliona hektara zemlje , dvostruko više od ukupnog iznosa dodijeljenog Zakonom o okućnici. No, program je iskoristilo samo oko 80 000 Rusa. U regiji Habarovsk, udaljenoj sedam vremenskih zona od Moskve, domaćini poput Utrobina i Surovceva predstavljaju izdržljivu klasu koja je lokalno nazvana "jektaršiki" ili hektari - ljudi koji sebe doživljavaju kao moderne pionire koji slijede stope onih koji su prije došli.

"Sam Habarov je u osnovi bio prvi jektaršik", rekao je Surovcev, misleći na Jerofeja Habarova, istraživača koji je 1651. godine sagradio zimski kamp na području na kojem je sada smješten Habarovsk, glavni grad s 600.000 stanovnika. "Želio se obogatiti i pobjeći od vlade."

Habarov je putovao širim današnje Rusije od svog doma na sjeverozapadu; Surovcev do svog doma dolazi putem autoceste od Habarovska dugim 50 kilometara. A ako je plan bio pobjeći od vlade, ponuđene pogodnosti pokazale su se veoma dobrim. Uz državnu podršku od 1,5 miliona rubalja (20.000 američkih dolara), namijenjenu domaćinima s djelotvornim planom za razvoj njihove zemlje, bivši vojnik kupio je 100 košnica i počeo se baviti proizvodnjom meda.

Mihail Utrobin u kući koju gradi za svoju porodicu, s pogledom na planine Heksir. "Ljudi u našoj zemlji ne žele raditi", kaže.
Mihail Utrobin u kući koju gradi za svoju porodicu, s pogledom na planine Heksir. "Ljudi u našoj zemlji ne žele raditi", kaže.

"Pitao sam se isplati li se to jer sam znao da će me vlada sada nadgledati i postavljati pitanja", rekao je. Pravno, država može vratiti zemlju ako prekrši pravila ili se previše udalji od svoje izvorne strategije razvoja.

Dok je govorio, pčela mu je snažnim zujanjem udarila u sljepoočnicu, a on ju je zgrabio palcem i kažiprstom i bacio u stranu, dodajući: "Ako žele oduzeti zemlju, to će i uraditi."

Iako program nije uspio namamiti Ruse iz zapadnog dijela zemlje, pojedinim mještanima raspoloženim za preduzetništvo to je bio kao Božiji dar. Kada je 2016. saznao za pokretanje programa, 33-godišnji Utrobin skočio je na bicikl i krenuo iz Habarovska kako bi pretražio regiju i pronašao savršeno mjesto. Želio je nešto slikovito, rekao je, s pristupom cesti. I pronašao ga je u podnožju planina Heksir, preko puta Transsibirske željeznice, koja putnike prevozi od Moskve do Vladivostoka, južno od Habarovska na pacifičkoj obali.

Podnio je zahtjev za vlasništvo nad pet hektara - po jednu na svoje ime i po jednu za svoju suprugu, majku i svoje dvije kćeri, tada u dobi od jedne i tri godine. Šest mjeseci kasnije, s aktima za zemljište i milion rubalja (13 250 USD) u početnom kapitalu, počeo se premišljati.

Bilo je to vatreno krštenje.

Firma koju je dogovorio za izgradnju seoske kuće pobjegla je s njegovim novcem. U plamenu zapaljene štale izgorjela je i oprema vrijedna 850.000 rubalja (11.200 dolara). A bračni par kojeg je angažovao da mu pomogne, tražio je, pod dejstvom alkohola i uz prijetnju motornom pilom, povećanje plate.

"Alkohol je ruska pošast", rekao je.

Učio je na svojim greškama, a iako još nije došao do zarade, njegova firma - kroz mali pogon za preradu u Habarovsku - proizvodi 200 litara mlijeka dnevno i vlastiti organski sladoled. A na svom prostranom zemljištu, koje je djelomično prekriveno drvećem i šikarom, Utrobin gradi kuću za svoju porodicu - i odbrojava dane kada će napustiti gradski stan koji unajmljuje od svekrve.

Utrobinova transformacija iz kancelarijskog službenika u farmera zabilježena je kroz mnogobrojne pohvalne izvještaje na državnoj televiziji, koja koristi njegovu priču za promociju vladinog programa.

Prošle godine je, na događaju s premijerom Mihailom Mišustinom, Utrobin predložio proširenje programa. "Ako Bog da, zemlju će zauzeti preduzetnici poput vas", rekao mu je Mišustin, podržavajući tu ideju.

Utrobin zaokuplja pažnju i koristi je za popularizaciju svog poslovanja putem društvenih mreža na kojima bilježi svoje uspone i padove. "Ovaj program daje publicitet državi", rekao je o projektu Dalekoistočni hektar. "Ali ja koristim vladu za publicitet također.”

Utrobin sa svojim radnicima na farmi. Ovaj 33-godišnjak postao je lice sa plakata za Putinov projekat naseljavanja.
Utrobin sa svojim radnicima na farmi. Ovaj 33-godišnjak postao je lice sa plakata za Putinov projekat naseljavanja.

Uz njegovih pet hektara nalaze se zemljišta u vlasništvu drugog domaćina koji se doselio - nijedan od njih nije stranac na Dalekom istoku. Ali većina zemljišta je napuštena i samo klimava drvena šupa razbija monotoniju prizora. Utrobin priznaje da Rusi radije odlaze na zapad u Evropu nego što pokušavaju savladati močvarna tla širom istoka.

"Ljudi u našoj zemlji ne žele raditi", kaže.

Za Surovceva, pukovnika ruskih oružanih snaga koji je proveo 18 godina obučavajući kadete, ruska država imala je dobru ideju s programom naseljavanja domaćinstava, ali odabrala je pogrešan način izvođenja.

"Vlada nije potaknula preduzetništvo", rekao je. Smatra da Rusi nakon viševjekovne izgradnje carstva čine premalo da bi postali gospodari ogromnog prostranstva koje im stoji na raspolaganju.

"Imamo svu ovu zemlju", rekao je, mašući rukom u širokom luku. "Trebali bismo stvoriti novu klasu zemljoposjednika."

XS
SM
MD
LG