Ishod iranskih parlamentarnih izbora 21. februara čini se jasnim i prije nego što su glasački listići pušteni: tvrdolinijaši i konzervativci vjerovatno će preuzeti kontrolu nad budućim parlamentom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Ipak, izbori su i dalje izuzetno važni.
"Ovo je glasanje značajno jer započinje strogo preuzimanje iranskih izbornih institucija", kaže Sanam Vakil, zamjenik direktora programa za Bliski Istok i Sjevernu Afriku londonskog instituta Čatam haus (Chatham House), koji dodaje da će se taj proces završiti s konzervativcima na putu u predsjedništvo na izborima naredne godine.
Očekivana pobjeda tvrdolinijaša na ovosedmičnom glasanju - za koje predsjednik Hasan Rohani kaže da su se privatno hvalili - osigurana je strogim postupkom provjere koji sprovodi moćno Vijeće čuvara.
Taj svemoćni posrednik, čijih 12 članova direktno i indirektno imenuje vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei, diskvalifikovao je više od 9.000 od 16.000 ljudi koji su se registrovali za kandidovanje, uključujući mnoštvo reformista i umjerenih kandidata.
"Ovo je ponavljanje 2004. i 2005.: pomak iranske politike sa centra udesno, otežano velikom pobjedom tvrdolinijaških kandidata na parlamentarnim izborima s nižim odzivom, nakon čega su tvrdolinijaši preuzeli predsjedništvo", kaže Ali Vaez, direktor Iranskog projekta pri Međunarodnoj kriznoj grupi (ICG).
Zatvaranje redova
Smjena vlasti dio je plana ajatolaha Hamneija i njegovog unutrašnjeg kruga o ujedinjenju režima i bliskih redova s obzirom na uočene unutrašnje i vanjske prijetnje, naime američku kampanju "maksimalnog pritiska" koja je devastirala iransku ekonomiju, kažu analitičari.
Istaknuti iranski politički analitičar sa sjedištem u Parizu Reza Alijani kaže da Iran svjedoči "ujedinjenju vlasti".
"Tvrda jezgra establišmenta pod vodstvom Hamneija i sigurnosno-vojnih snaga [Islamskog] revolucionarnog gardijskog korpusa (IRGC) imaju za cilj da režim postane ujednačen kako bi se suprotstavio pritiscima i nesigurnostima u narednih nekoliko godina, od kojih će vjerovatno najvažnija biti sukcesija rukovodstva."
Osamdesetogodišnji Hamnei - koji ima posljednju riječ u svim državnim pitanjima u Islamskoj republici - posljednjih je godina podvrgnut operaciji usred dugogodišnjih glasina da ima rak prostate. Čini se da je politički establišment odlučan da osigura njegovog nasljednika na što bezbolniji način.
"Moguće je da ajatolah Hamnei traži popustljiv parlament da bi proveo ustavne reforme koje bi omogućile nasljedniku da ostvari njegove vizije o budućnosti Islamske republike sa manje unutrašnjeg otpora", rekao je Vaez za RSE i dodao da očekivano uvjerljiva desnica ne znači "monolitni tabor tvrdolinijaškog tabora [jer] konzervativci izgledaju podijeljeni kao i uvijek."
Iranski tvrdolinijaši zaduženi su za velike centre moći, uključujući pravosuđe i IRGC koji su aktivno uključeni u državnu represiju.
Posljednji parlamentarni izbori održani 2016. doveli su do oživljavanja umjerenih i reformističkih kandidata udruženih s Rohanijem ponukani nadom da će ključni nuklearni sporazum 2015. sa svjetskim silama rezultirati stranim ulaganjima i poboljšati veze sa Zapadom.
Ali te nade su propale kada je američki predsjednik Donald Tramp (Trump) povukao Sjedinjene Države iz sporazuma u maju 2018. i ponovno uveo stroge ekonomske sankcije koje su osakatile iransku ekonomiju i pridonijele padu nacionalne valute.
Slabljenje ekonomije dovela je do protesta širom zemlje, tako i u novembru, kada je nagli skok cijena benzina doveo do ljutitih protesta u više od 100 gradova i brutalnih obračuna u kojima je, prema podacima organizacije Amnesti internešenal (Amnesty International ) stradalo više od 300 ljudi.
Također je došlo do gnjeva javnosti zbog rukovođenja Teherana u januaru, kada je IRGC oborio ukrajinski putnički avion, u kojem je poginulo svih 176 ljudi.
Udvostručavanje?
Alijani kaže da, umjesto da se približe ljudima i pokuša da stvori jedinstvo, Hamnei pooštrava vlast.
"To samo znači da je Hamnei dostigao vrhunac svog autoritarizma i da će [njegovo djelovanje] dovesti do propadanja i sloma sistema koji on kontroliše“, kaže Alijani, koji je proveo nekoliko godina zatvoren u Iranu.
Posmatrači također krive reformiste i umjerene političare - koji nisu uspjeli donijeti značajne promjene u ublažavanju političkih i društvenih restrikcija - za očekivani porast tvrdolinijaša.
To je dovelo do toga da su mnogi Iranci postali više razočarani reformističkim taborom unutar establišmenta koji je sve više marginalizovan.
Vakil kaže da su reformisti prisiljeni da preispitaju efikasnost svog uspostavljenog programa, "dok će tvrdolinijaši, u potpunom monopolu institucija u kojima su izabrani i imenovani zvaničnici, biti u položaju da preuzmu odgovornost za ekonomske i vanjskopolitičke odluke, uključujući preduzimanje narednih koraka u trenutnom zastoju sa [Sjedinjenim Državama]. "
Parlament ima malo uticaja na donošenje glavnih odluka u Iranu. No porast tvrdolinijaša mogao bi uticati na veze s Vašingtonom, koje su posljednjih mjeseci postale sve napetije i dovele dvije strane blizu vojnog sukoba.
Vakil kaže da će, s manje unutrašnje konkurencije, tvrdolinijaši možda imati povjerenja u donošenje hrabrih odluka u odnosu na Sjedinjene Države.
"To bi moglo rezultirati udvostručenjem trenutne strategije maksimalnog otpora ili drugim ekstremnim odobrenjima koje su u prilagođavanju [sa Sjedinjenim Državama] strateški neophodne", rekao je Vakil za RSE.