Iran je imao tešku 2019. godinu, a Nova godina će vjerojatno donijeti isto toliko poteškoća pred vrata Islamske Republike, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Iran je bio pod pojačanim pritiskom u prethodnoj godini, usljed američke kampanje "maksimalnog pritiska" koja je uključivala razorne sankcije koje su sada ušle u drugu godinu.
Reagujući na pritisak, Teheran se odmaknuo od svoje proglašene politike "strateškog strpljenja" i pokrenuo niz akcija koje su uključivale narušavanje sigurnosti u strateškom moreuzu Hormuz, glavnom putu za isporuku nafte u svijetu.
Sankcije Vašingtona uvedene u novembru 2018. bile su usmjerene na ključne iranske ekonomske sektore - uključujući bankarski i naftni - i uskratile su vladi u Teheranu glavni izvor prihoda, istovremeno otežavajući njegovu međunarodnu trgovinu.
U maju 2019. Vašington je podigao ulog ukidajući izuzeća za zemlje koje su bile veliki kupci iranske nafte, što je dovelo do značajanog pada izvoza nafte iz te zemlje na manje od 500.000 barela dnevno. Ta količnina je nastavila da pada posljednjih mjeseci i dovela je ukupne prihode od nafte na kap u odnosu na ono što su nekada bili.
Sankcije su otjerale strane ulagače i pridonijele naglom padu vrijednosti iranske valute riala i značajnom padu ekonomije, za koju MMF predviđa smanjena za ogromnih 9,5 odsto u 2019. godini.
Užasno ekonomsko stanje u Iranu istakao je govor predsjednika Hasana Rohanija u januaru, kada je rekao kako se Iran suočava s najvećim ekonomskim izazovom od Islamske revolucije 1979. godine.
Iranske nevolje su u novembru bile pogoršane nasilnim protestima pokrenutim značajnim državnim poskupljenjem cijena benzina.
Demonstracije zbog poskupljenja proširile su se na najmanje 100 mjesta i gradova širom zemlje, gdje su mnogi demonstranti uzvikivali parole protiv iranskih političkih i vjerskih vođa, siromaštva i državne korupcije, dok su banke, vladine zgrade i policijska vozila bili paljeni u naletu gnjeva demonstranata.
Vlada je odgovorila punom silom: najmanje 308 ljudi je ubijeno, prema podacima organizacije Amnesti internešenel (Amnesty International), hiljade su povrijeđene, a oko 7.000 je pritvoreno, prema izvještaju zastupnika. Rojters (Reuters) je objavio izjave neimenovanih vladinih zvaničnika koji su rekli da je oko 1.500 ljudi poginulo tokom protesta, iako ta brojka nije mogla biti potvrđena.
Nadalje, vlada je ugasila internet na sedmicu dana, pokušavajući spriječiti da detalji i slike suzbijanja demonstracija dođu do vanjskog svijeta. Akcija vlasti je također zakomplikovala napore za organizovanje skupova i demonstrantima kako bi komunicirali ili dijelili informacije u zemlji.
Analitičarka Rand korporacije (Rand Corporation) Ariane Tabatabai rekla je za RSE da je taj postupak naglasio zabrinutost Teherana zbog uočenih unutrašnjih i vanjskih prijetnji.
"Sila kojom su protesti suzbijani, nasilje i brzi tempo u kojem su se dogodile mjere protiv protesta, ukazuju na razinu pritiska koji Iran osjeća u zemlji i inostranstvu i na nivoe percepcije prijetnji."
Ekonomske i socijalne poteškoće Teherana vjerovatno će se nastaviti 2020. godine uslijed neprekidne kampanje pritiska Sjedinjenih Država, koji se stalno pojačava, a nezadovoljno stanovništvo, kako upozoravaju promatrači, moglo bi opet izaći na ulice.
Hoće li rezerve održati ekonomiju 2020. godine?
Henri Rom (Henry Rome), analitičar za Iran u Evroazijskoj grupi u Vašingtonu, rekao je da će iranska privreda ostati u vrlo teškom položaju 2020. godine, napomenuvši kako potpuni ekonomski kolaps nije vjerojatan.
"Izvoz, ne računajući naftu i zaposlenost, i dalje je snažan, a vlada polako vraća kontrolu nad inflacijom i valutom", rekao je Rom. "A iranski režim ima krajnju zaštitu): sigurnosne snage su spremne i sposobne ubiti svoje sugrađane. To veoma ograničava rizik po stabilnost na kratki rok."
Kenet Kacman (Kenneth Katzman), analitičar za Iran u Kongresnoj službi za istraživanje (Congressional Research Service), rekao je za Vašington post (The Washington Post) u septembru da Iran još uvijek ima rezerve od oko 100 milijardi dolara, dodajući da će, pod sadašnjim okolnostima, Iranci imati zaliha još najmanje dvije godine.
Ali Brajan Huk (Brian Hook), specijalni predstavnik SAD-a za Iran, rekao je u decembru u intervjuu za Volstrit žurnal (Wall Street Journal) da na temelju obavještajnih agencija Iran ima pristup samo 10 odsto svojih deviznih rezervi zbog bankarskih sankcija i da će se kao rezultat mučiti da stabilizuje svoju valutu i obuzda inflaciju.
Hoće li Teheran odlučiti da razgovara s Vašingtonom?
Uprkos povećanim napetostima između Irana i administracije američkog predsjednika Donalda Trampa (Trump), dvije su strane prvi put razmijenile zarobljenike u decembru, kada je, na razmjeni u Cirihu, Iran pustio američkog studenta Sija Vanga (Xiyue Wang,) a SAD su oslobodile iranskog naučnika Masuda Sulejmanija.
Uprkos rijetkom činu saradnje, analitičari kažu da su šanse za pregovore američkih i iranskih zvaničnika oko trenutne krize i dalje male.
Rom je rekao kako su američko-iranski pregovori mogući, ali malo vjerojatni 2020. godine.
"Dok Trump i dalje želi razgovarati s Teheranom, on nije voljan platiti iransku cijenu - prvo ublažavanje sankcija i bez zajedničkog slikanja na početku. Teheran ne želi započeti razgovore s predsjednikom koji bi mogao uskoro izgubiti izbore, ali i neposredno poslije nasilnih protesta, za koje je režim djelimično okrivio SAD”, rekao je Rom za RSE.
Tabatabai predviđa veće tenzije između dviju zemalja mnogo prije nego bilo kakvih pregovora.
"Za sada, ako se ništa veliko ne dogodi, mislim da ćemo možda vidjeti još jedno razdoblje pojačane napetosti prije nego što vidimo pregovore zbog iranske percepcije prijetnji i uvjerenja da Iran mora stvoriti prednost prije nego što se vrati u razgovore", rekla je Tabatabai.
Hoće li nuklearni dogovor preživjeti 2020.?
U posljednjih nekoliko mjeseci, Iran je postepeno smanjivao svoje obveze prema istorijskom nuklearnom sporazumu iz 2015. - Zajedničkom sveobuhvatnom akcijskom planu (JCPOA) - koje je ispregovarao sa šest svjetskih sila kako bi se Teheran oslobodio međunarodnih sankcija u zamjenu za smanjenje svog kontroverznog nuklearnog programa.
SAD su prošle godine jednostrano izašle iz JCPOA-e prije nego što su vratile oštre sankcije Iranu.
Potezi Irana ka širenju svojih nuklearnih aktivnosti - usmjereni na pritisak na evropske potpisnike sporazuma kako bi pomogli Teheranu da zaobiđe američke sankcije i ima ekonomske koristi od sporazuma - doveli su do zabrinutosti za budućnost sporazuma.
Analitičari kažu da će Iran vjerojatno preduzeti ozbiljnije korake u odmicanju od svojih obaveza u okviru JCPOA, što bi moglo još više ugroziti sporazum.
"Iran je igrao s oprezom posljednjih mjeseci, ne dajući nam previše nagovještaja šta bi ove [radnje] mogle uključivati. Ali ako je [trenutni] obrazac bilo kakav pokazatelj, vjerovatno ćemo gledati još zabrinjavajućih koraka iz perspektive neširenja (nuklearnog oružja)", rekla je Tabatabai.
Rom je rekao kako će se sporazum iz 2015. vjerojatno održati 2020. godine uz poteškoće.
"Mislim da je malo vjerojatno da se sporazum potpuno raspadne, jer i Iran i Evropa smatraju da je kostur sporazuma koristan; za Evropu pruža okvir za buduće razgovore ako demokratski [kandidat] pobijedi na [američkim predsjedničkim izborima] 2020., a Iran može i dalje zahtijevati poštivanje barem nekih komponenti [JCPOA-a]. "
Parlamentarni izbori tokom duboke krize legitimiteta
Parlamentarni izbori zakazani za 21. februar bit će još jedan izazov za Iran, kojemu je potreban visok odaziv da bi se mogao pohvaliti da ima javnu podršku u vrijeme jakog unutrašnjeg i vanjskog pritiska.
Ali kriza legitimiteta - najozbiljnije nakon napada 2009. na mirne demonstrante koji su protestovali zbog spornih predsjedničkih izbora - mogla bi dovesti do nižeg odaziva birača nego što je uobičajeno, što bi još više naštetilo klerikalnom establišmentu.
Za sada nije bilo nekog većeg poziva na bojkot, ali su na društvenim medijima neki Iranci pitali ima li smisla glasati za establišment koja se ne libi ubijati svoje građane.
"Dok ljudi gube živote na protestima, ne možemo učestvovati na izborima i dati legitimitet sistemu koji je ubijao [ljude]", objavila je na Tviteru (Twitter) 6. decembra Bahareh Hedajet, istaknuta studentska aktivistkinja i borkinja za ženska prava, koja je provela nekoliko godina u zatvoru.
Abdollah Ramezanzadeh, bivši glasnogovornik vlade iranskog reformističkog predsjednika Mohamada Hatamija, napisao je u tvitu 6. decembra da je "zemlja dosegla takvu fazu da će je samo slobodni izbori vratiti na pravi put".
Kazao je da je pokušaj kandidovanja na izborima "besmislen" zbog postupka provjere od strane moćnog nadzornog tijela Vijeća čuvara, koji je na prethodnim izborima izrekao značajan broj zabrana proreformskim i nezavisnim kandidatima.