Bosna i Hercegovina je imala najveći broj transplantacija u 2015. godini, nakon usvajanja Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja u FBiH. Međutim, u posljednje vrijeme broj transplantacija je smanjen.
Zemlje regiona, osim Hrvatske i Slovenije, također prate negativne trendove kada je u pitanju broj izvršenih transplantacija i onih koji su na listama čekanja.
Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH, za Zašto? Radija Slobodna Evropa (RSE) kaže da su problem ugovori o liječenju i transplantaciji organa u inostranstvu, za šta građani izdvajaju veliki novac.
"Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod zdravstvenog osiguranja imaju ugovore sa sedam inozemnih bolnica, to je jedna u Sloveniji, dvije u Hrvatskoj i čak četiri u Turskoj. I pitamo se šta te bolnice rade, a mi ne možemo ovdje da radimo. Osnovano sumnjamo da su u pitanju i nekakve nečasne radnje, gdje se pacijenti šalju na transplantacije u druge države, a mogu se ovdje raditi. Dakle, ide odljev novca, građani plaćaju te transplantacije preko Fonda solidarnosti", tvrdi Žuljević.
U Republici Srpskoj je veoma dobar sistem dijalize, ali priče o transplantaciji u ovom bh. entitetu nema. Pored činjenice da je u toku godine bilo tek sedam transplantacija, jedan od problema je, tvrdi Žuljević, slabija praksa transplantacija organa od preminulih osoba. "Mi već više od godinu dana nismo imali nijednu transplantaciju sa preminule osobe, što je zabrinjavajuće i za pacijente, i za građane, jer danas-sutra svi možemo doći u situaciju da nam treba transplantacija bubrega, jetre, srca ili nekog drugog organa".
Udruženja transplantiranih i dijaliznih pacijenata u regionu su u stalnoj komunikaciji, ali i saradnji. Njihovo djelovanje, kaže Žuljević, uglavnom se zasniva na entuzijazmu, jer adekvatna podrška države izostaje. U zemljama Zapadnog Balkana svijest građana o potrebi doniranja organa nije na zavidnom nivou.
"Crna Gora je zaista isto tako na jako lošoj poziciji, slično kao i BiH, međutim, u Srbiji se radi na tome. Ne znam pratite li u zadnje vrijeme njihovu kampanju, gdje su uključili sve poznate osobe koje promoviraju doniranje organa pod krilaticom – I ja sam donor, jer volim Srbiju. Znači, oni rade na tome nešto", kaže Žuljević.
On dodaje da je svijest građana znatno bolja u Sloveniji i Hrvatskoj, koje su članice organizacije Eurotransplant i gdje donorske mreže direktno podržavaju državne institucije.
"To im je zaista omogućilo da podignu broj transplantacija i da smanje liste čekanja, za razliku od Bosne i Hercegovine i Srbije, koje su daleko od te priče. Kada je u pitanju Hrvatska, dakle, Hrvatska donorska mreža je dio Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, za razliku, recimo ovdje, gdje imamo Donorsku mrežu u Bosni i Hercegovinu koja je nevladina organizacija i koja ustvari radi na entuzijazmu i snalazi se kako zna i umije", smatra Žuljević.
