Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Deportacija BiH izbjeglica: 27 godina zločina bez kazne


27. maja 1992. crnogorska policija uhapsila je 150 bosanskih izbjeglica koje su u Crnoj Gori potražile utočište od rata u BiH i zatim ih deportovala iz Crne Gore (ilustrativna fotografija)

Ni gotovo tri decenije od deportacije bosanskih izbjeglica iz Crne Gore, za taj ratni zločin još niko nije osuđen niti su porodice žrtava dobile punu istinu o onome što se njihovim najbližima dogodilo u maju 1992. u policijskoj stanici u Herceg Novom odakle su odvedeni u logore u Republici Srpskoj.

Na to podsjećaju rijetki preživjeli, porodice žrtava, pravni stručnjaci, civilni sektor kao i organizatori memorijalnog okupljanja koje se svake godine održava u Herceg Novom, ispred policijske stanice u tom gradu.

“Sa dvoje maloljetne djece od 11 i 14 godina, bio sam u Herceg Novom kada me uhapsila policija i dovela u CB Herceg Novi, a moja djeca su ostala plačući na ulici. Sa još tridesetak državljana BiH, koji su boravili od Ulicinja do Herceg Novog, smješteni smo u podrumske prostorije gdje su uslovi bili izuzetno teški i nehumani”, priča za RSE Sadik Demirović iz Trebinja, jedna od žrtava i rijetki preživjeli deportacije 1992. godine.

Sadik je proteklog vikenda prvi put nakon 27 godina došao u Herceg Novi da bi prisustvovao okupljanju u znak sjećanja na žrtve deportacije.

Podsjetimo, na današnji dan prije 27 godina crnogorska policija uhapsila je 150 bosanskih izbjeglica koje su u Crnoj Gori potražile utočište od rata u BiH i zatim ih deportovala iz Crne Gore.

Autobusima su prebačeni u logor u Foči koji su držale snage bosanskih Srba.

Osamdeset troje ljudi nikada se nije vratilo porodicama, već su ubijeni u improvizovanim logorima na području Republike Srpske.

U martu 2011. godine Viši sud u Podgorici oslobodio je devet optuženih bivših policajaca i službenika državne bezbjednosti za deportacije bosanskih izbjeglica, sud je konstatovao kako krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva nije moglo da se odnosi na pripadnike crnogorske policije koji su deportovali bosanske izbjeglice jer, kako je rečeno, oni nisu bili dio sukobljenih strana u ratu u Bosni i Hercegovini.

Za Teu Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava činjenice ipak dokazuju da je tadašanja crnogorska policija pomagala ratne napore bosanskih Srba:

“Ako vi uhvatite ratne zarobljenike kao taoce i pošaljete ih gore jednoj strani u sukobu da služe za razmjenu ratnih zarobljenika, što je potvrdio i šef kabineta tadašnjeg premijera Mila Đukanovića u pismu i koje je sud izveo kao dokaz, šta vi onda pomažete nego ratne napore bosanskih Srba. Crnogorski sud je pravosnažno utvrdio da su civili nezakonito lišeni slobode i da su uzeti kao taoci, a to su sve radnje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Da ne govorimo o radnji izručenja u koncentracioni logor. Kazneni dom u Foči je po jednoj od presuda Haškog tribunala već tada imao status koncentracionog logora”, navodi Gorjanc Prelević.

Profesor Međunarodnog prava na podgoričkom Pravnom fakultetu Nebojša Vučinić, koji je 10 godina bio sudija suda u Strazburu smatra da sudovi u Crnoj Gori u slučajevima deportacija izbjeglica 1992. nijesu primijenili standarde Međunarodnog prava, koji su u sličnim slučajevima presuđivali da se radi o ratnom zločinu:

“Suđenje za deportacije nije bilo 92 ili 93 nego 2011. godine kada već postoje presude i praksa Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Tada smo već imali presude i drugih međunarodnih sudova za ovakve slučajeve. Dakle, naši sudovi su apstrahovali te presude i međunarodnu praksu. Sjećam se kada su ti ljudi odvedeni iz Herceg Novog da su me zvali novinari i tada sam rekao da je to kršenje fundamentalnih principa međunarodnog prava, principa zabrane vraćanja i kršenje nekih zakona i običaja rata. Tada sam rekao da će za to neko nekada debelo odgovara. Očigledno je da sam bio preveliki optimista”, kaže profesor Vučinić.

Vlada Crne Gore je 25. decembra 2008. donijela odluku o sudskom poravnanju sa porodicama žrtava i preživjelim žrtvama deportacije 1992. godine.

Država je preživjelima i porodicama žrtava isplatila naknade u iznosu četiri miliona i 135 hiljada eura.

Na taj način, Crna Gora je prihvatila činjenicu da se zločin dogodio.

Profesor Pravnog fakulteta u Podgorici Milan Popović primjećuje da su odgovorni za deportacije u tadašnjim strukturama vlasti i danas na ključnim državnim funkcijama i podsjeća na tužbu koju su prije sedam godina Popović, poslanik u Skupštini Crne Gore Koča Pavlović i glavni urednik nezavisnog nedjeljnika „Monitor“ Esad Kočan podnijeli protiv tadašnjeg premijera Mila Đukanovića:

“Sve što smo tada naveli u tužbi protiv Đukanovića i tadašnje vlasti koja je i danas na istim pozicijama isto je i sedam godina poslije. U slučaju nekažnjivog zločina deportacija, ne može se govoriti o nedostatku političke volje, već sistemskom problemu. Vrh naše vlasti je u ovim stvarima visoko specijalizovan, dakle, nije riječ o nedostatku političke volje” kazao je Popović.

Iz vrha crnogorske vlasti je još 2011. godine obećano da će spomenik žrtvama deportacije biti podignut u krugu policijske stanice u Herceg Novom, kao i da će 27. maj biti proglašen Danom sjećanja na deportovane.

To se, međutim do danas nije dogodilo.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG