Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Hadžiahmetović: BiH danas nema viziju razvoja


BiH nema osmišljenu razvojnu strategiju a time nema ni predviđen način realizacije: Hadžiahmetović

Bosna i Hercegovina je prije rata imala velike privredne sisteme, poznate u cijelom svijetu. Sada je ostala samo ekonomska nostalgija za Energoinvestom, Unisom, Unioninvestom, Šipadom, Hidrogradnjom, Famosom, Tasom i mnogim drugim firmama. Profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, dr Azra Hadžiahmetović ističe, da osim toga što su nestali nekadašnji čuveni giganti, BiH danas nema viziju razvoja, što je ključna prepreka njenog značajnijeg privrednog napretka.

RSE: Prvi maj je prilika da se podsjetimo velikih privrednih kolektiva koji su postojali u BiH do devedesetih godina, odnosno do predratnog i ratnog vremena. Da li je to samo sjećanje na gigante ili se mogu izvući i neke pouke za novo vrijeme?

Hadžiahmetović: U bivšim jugoslovenskim razmjerama najpoznatije su bile firme upravo iz BiH - najvećim dijelom su ostvarivale dobre proizvodne rezultate u različitim dijelovima svijeta, kao što je to bio slučaj sa Energoinvestom, Unisom, Hidrogradnjom, Unioninvestom, Vranicom, Šipadom, tvornicama namjenske industrije, građevinarske i brojne druge firme.

Raspad Jugoslavije, zatim rat u BiH je uništio ekonomsku supstancu i uspješne fabrike i preduzeća. Za četiri godine BiH je izgubila tržište, posebno svjetsko. Čak da je došlo do mirne disolucije Jugoslavije, pitanje je koliko bi ove firme opstale s obzirom na novu političku i ekonomsku geografiju, posebno ako se dodaju ratne štete u firmama. BiH je izašla iz rata sa dvije trećine ekonomskog potencijala manje nego što je to bilo na početku rata, uključujući devastacije koje su pretrpjeli veliki, uspješni kolektivi. Uz to, migracije ljudi osiromašile su i onu kritičnu supstancu u tim ključnim sektorima, posebno Energoinvesta koji je imao izuzetno uspješan Istraživačko - Razvojni centar. Tako je postalo upitno šta se može u ovim kolektivima obnoviti.

RSE: Privatizacija je provedena u teškoj ekonomskoj situaciji za BiH. Šta je ona trebala biti i u šta se pretvorila?

Hadžiahmetović: Nažalost privatizacija je, ne samo u BiH, doživjela neekonomski ishod. Nakon rata, i u teškoj ekonomskoj situaciji, u BiH je počeo taj proces koji je podrazumijevao transformaciju vlasničke strukture prema modelima koje su dobrim dijelom zastupale međunarodne organizacije. U BiH nije bilo sluha za mišljenje struke da se proces privatizacije u postratnoj BiH ne može odvijati na način na koji se odvijao u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Poljskoj i drugim zemljama, što je donekle polučilo upravo ono što je privatizacija trebala da poluči. A to je da transformacija vlasničke strukture ne bude krajnji cilj nego da bude sredstvo za transformaciju ukupne privredne strukture, da se od planske odnosno od bivše socijalističke ekonomije pređe na tržišni način privređivanja.

To se nije ostvarilo. Privatizacija u BiH je bila sve ne samo ono što je ona trebala da bude a to je da transformacija vlasničke strukture doprinese stvaranju novog ekonomskog ambijenta a time donese stimulans za ekonomski rast. Nažalost, mi možemo danas govoriti sa sjetom kad govorimo o bivšim uspješnim firmama, po kojim je BiH bila poznata širom svijeta. Ostala je ekonomska nostalgija za velikim firmama kao što su bili Energoinvest, Unis, Unioninvest, Šipad, Hidrogradnja, Famos, Tas i mnoge druge

Zgrada Energoinvesta u Sarajevu (arhiva, mart 2009)
Zgrada Energoinvesta u Sarajevu (arhiva, mart 2009)

RSE: Šta je najveća mana ili kočnica za brži razvoj bh. privrede danas?

Hadžiahmetović: To je odustvo vizije razvoja, odnosno perspektive za jednu malu ekonomiju kakva je bosanskohercegovačka. BiH nema osmišljenu razvojnu strategiju a time nema ni predviđen način realizacije. Njena dva entiteta su u potpuno zasebne ekonomsko-političke cjeline tako da bez obzira što imamo jedinstven ekonomski prostor i dalje su velike barijere između Federacije i Republike Srpske. Postoji različit nivo nadležnosti pogotovo kad je u pitanju ekonomija na različitim nivoima organizacione strukture države - od opštinskog, gradskog, kantonalnog, entitetskog, distriktnog nivoa s minimumom koordinacije kao što je mehanizam koordinacije u procesu EU integrisanja koji se pokazao kao neefikasan. Jednostavno, postoji odsustvo strateško-razvojnog pristupa, kako bi se iskoristile svemogućnosti male ekonomije.

BiH je neatraktivna za strane investitore, domaćeg potencijala nema dovoljno da podstakne ekonomski razvoj. Ono što se radi u BiH u smislu reformi i tarnsformacija, radi se površno i dobrim dijelom pod presijom ili EU ili ukupno međunarodne zajednice, često se dešava da se zloputrebljava ekonomija u političke svrhe.

RSE: Svjetska banka je objavila predviđanje o privrednom rastu BiH do 2020. uz rast od 3,4 do 3,9 posto. Da li je to dovoljno da se pokrene bh. ekonomija?

Hadžiahmetović: Ja bih se prvo zaustavila na ovim podacima jer mislim da će oni biti revidirani na niže ne samo za BiH, nego i za regiju, Evropu pa čak i svjetsku ekonomiju. Želim podsjetiti da je BiH imala visoke stope rasta u prvim poslijeratnim godinama, koje su proizilazile iz obnove ratom razrušene ekonomije ali i iz niske startne osnove. Te stope su se mjerile dvocifrenim brojevima. Može se reći da je BiH imala visoke stope rasta i vrlo brzu dinamiku pada stopa ekonomskog rasta. Početak dvijehiljaditih godina je dočekan sa stabilnom stopom rasta između 5-6 posto i to je trajalo sve do perioda kad smo na neki način bili obuhvaćeni efektima ekonomske krize. Od tada BiH nije dosegla stope stabilnog rasta između 5 i 6 posto, iz različitih razloga. Isto to nisu dosegle ni ekonomije drugih zemalja regije što nije opravdanje. Međutim, to govori o osjetljivosti bh. ekonomije na bilo kakve udare iz međunarodnog okruženja. U tom smislu posljednja kriza 2008. je pokazala visoku osjetljivost bh. ekonomije od pada tražnje za izvoznim proizvodima što je dovelo do drastičnog pada prihoda po osnovu izvoza iz BiH.

To su veliki rizici ali nije izvučena pouka iz 2008 da se smanje rizici takve vrste.

Podsjetiću na jedan vrlo važan detalj koji povećava rizik na bh. ekonomiju jer dobar dio ekonomske aktivnosti, odnosno spoljno trgovinskog deficita, na primjer se pokriva doznakama ljudi iz inostranstva. Bilo kakvo usporavanje u ekonomijama drugih zemalaja značilo bi drastičan pad priliva novca što je vrlo važan faktor. BiH je uz Kazahstan i još neke manje ekonomije apstrofirana kao visoko ovisna od dotoka kapitala po ovom osnovu. To podstiče potražnju odnosno potrošnju u BiH, što je jedan od ključnih stimulansa ekonomskog rasta.

  • 16x9 Image

    Gordana Sandić-Hadžihasanović

    Saradnik Radija Slobodna Evropa od 1996. godine. Uređivala emisije posvećene izbjeglim i raseljenim osobama. Među osnivačima prve mreže bosanskohercegovačkih radio stanica i Jutarnjeg programa "Radio 27", što je jedan od zapaženijih projekata RSE. Trenutno uređuje emisiju "Na vratima Evrope", posvećenu evropskim integracijama i obavezama BiH na evropskom putu.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG