Figure u grču na reljefu kod izlaza sa stanice Bujuk Ipak Juli (Veliki put svile).
Trenutak kada se mimoilaze vozovi na stanici Kosmonavtlar (Kosmonauti). Ova stanica je poznata po svojim bajkovitim prikazima portreta kosmonauta.
Valentina Tereškova, prva žena u svemiru, ovjekovječena je na stanici Kosmonavtlar. Keramički paneli na zidu pretapaju se iz plave u crnu kako bi imitirali atmosferu plenete Zemlje.
Gužva u vagonu na stanici Paktakor (Berač pamuka).
Stanica Gafur Kulom, dobila je ime po uzbekistanskom intelektualcu. Tokom sovjetske ere planeri su zahtijevali da populacija u gradu dosegne jedan million prije nego je počela izgradnja podzemne željeznice. Taškent je dosegnuo ovaj broj stanovnika početkom 1960-tih.
Putnici na stanici Paktakor. Rad na tunelima počeo je 1971. a metro je otvoren 1977.
Svjetlucavi hodnik koji povezuje dvije stanice. Poslije zemljotresa koji je devastirao Taškent 1966. godine, novi oprezni projektanti su navodno smanjli dubinu i povećali snagu potpore metroa kopajući tunele nekoliko metara ispod gradskih ulica.
Kasnonoćni putnik na stanici Ming O’rik (Hiljadu marelica). Vozovi u podremnoj željeznici voze od pet sati ujutru do ponoći.
Keramički mural se otkriva dok vagoni odvoze sa stanice Taškent.
Kristalni lusteri na stanici Čilonzar, koja je dobila ime po jednom dijelu Taškenta. Umjetnici su dovedeni širom Sivjetskog saveza da rade na metrou u Taškentu. Ove kristalne lustere od pet po metara dizajnirao je umjetnik iz Latvije, Haim Rjksin.
Pažljivo nadgledani portret Ališera Navoija oji se smatra jednim od osnivača poetske tradicije Uzbekistana.
Arhitektura koja podsjeća na džamijsku na stanici Ališera Navoija.
Vagon metroa protutnjava kroz stanicu Novza, nazvanu po dijelu Taškenta. U ovoj podzemnoj željeznici voze vozovi slični onima iz moskovske podzemne željeznice koji su poznati po škripi kada kola ubrzavaju.
Blagajna na ulazu u metro. Jedna vožnja košta 1.200 uzbeskih soma, što je jednako 0,15 centi u američkim dolarima. To je najjeftinija vožnja metroom u cijelom bivšem Sovjetskom savezu.
Mnoge od stanica metroa bile su «dekomunizovane« i promijenjena su im imena nakon raspada SSSR-a, 1991. godine stanica Trg Amir Temur bivša je stanica Oktobarske revolucije.
Vojnik Crvene armije maše zastavom bez oznaka sa koje su navodno uklonjeni srp i čekić.
Kermamički panel prikazuje ženu koja svira lautu unutar stanice Ališera Navoija.
Mozaik sa tek propupalim loptama pamuka unutar stanice Paktakor. Uzbekistan je jedan ov vodećih svjetskih proizvođača pamuka. Još uvijek se vjeruje da se koristi prinudni rad na plantažama iako je 2018. Izdad dekret s ciljem da se zaustavi ovakva praksa.
Fotografisanje unutar dobro čuvanog metroa bilo je zabranjeno do juna 2018. Zbog velike osjetljivosti vojske na njegovu sekundarnu ulogu: nuklearno sklonište.
Ova čelična ploča su zapravo neprobijna vrata koja bi se zatvorila ispred civila i vojnika u slučaju nuklearnog napada.
Dok je prijetnja nuklearnim napadom u Uzbekistanu polako izblijedila, novi strah od pošasti terorizma se ogleda u natpisima kao što je ovaj: «Svjesnost je preduslov modernog doba!«
Još jedna upozoravajuća poruka naglašava: «Budnost – garancija naše sigurnosti!«
Dekorativni panel unutar stanice Ališer Navoi.
Portret sovjetskog kosmonauta Jurija Gagarina, prvog čovjeka u svemiru na stanici Kosmonavtlar.
Zidni reljef osvjetljen vagonima koji se kreću prema stanici Nacionalni park.
Mural koji slavi 2.200 godina od osnivanja Taškenta unutar metro stanice Taškent.
Likovi iz epske poeme Ojbek na stanici koja se zove po uzbekistanskom pjesniku.
Putnici gledaju u pravcu stvanog fotografa koji footografiše njihov metro.
Većina metro stanica ima skromne ulaze bez naznaka o zadivljujućoj arhitekturi koja se nalazi pod zemljom. Sada je fotografisanje dozvoljeno i slava o podzemnom spektaklu iz sovjetske ere brzo će se pročuti.
Fotografije: Amos Chapple (Priredila: Asja Hafner)