Dostupni linkovi

Mišković osuđen na pet godina zatvora


Miroslav Mišković
Miroslav Mišković

Vlasnik "Delta holdinga", nekada najbogatiji srpski tajkun, Miroslav Mišković osuđen je na pet godina zatvora zbog pomaganja sinu u utaji poreza a oslobođen za finansijske malverzacije sa putarskim preduzećima.

Ubrzo po izricanju presude, Miškovićeva kompanija je najavila da će njen osnivač zvanično zatražiti vraćanje pasoša. Međutim, usledilo je saopštenje Apelacionog suda u Beogradu da mu je mera zabrane napuštanja boravišta uz privremeno oduzimanje pasoša produžena za još tri meseca.

Specijalni sud u Beogradu prvostepeno je osudio na pet godina zatvora i novčanu kaznu od osam miliona dinara Miškovića, jer je pomogao sinu Marku da utaji porez po odbitku od oko 320,3 miliona dinara, odnosno oko tri miliona evra.

Odbrana tvrdi da presuda nije zasnovana na dokazima i najavljuje žalbu. Vlasnik Delte nije prisustvovao izricanju presude, na šta i nije obavezan.

Istom odlukom Mišković je oslobođen od optužbi da je oštetio putarska preduzeća odnosno da je finansijskim poslovanjem izvlačio novac iz njih.

Saveti Miroslava Miškovića su, prema oceni sudskog veća, bili takozvano psihičko pomaganje, ključno da se akcije putarskih preduzeća unesu kao osnivački ulog "Mera investa", a onda prodaju "Nibens grupi".

Sudija Maja Ilić rekla je u obrazloženju presude da je nesumnjivio utvrđeno da je Miroslav Mišković pomagao sinu u donošenju strateških odluka.

"On mu je rekao da kupi akcije po jednoj, a proda po drugoj ceni", navela je sudija.

Kompanija "Delta holding" saopštila je da je presuda doneta bez ijednog dokaza.

“Posebno veće Višeg suda odbilo je da sasluša sve svedoke i da izvede dokaze koje je predložila odbrana. Nijedan dokaz i nijedan svedok tužilaštva nisu potvrdili navode optužbe. Osuđeni Miroslav Mišković nije bio na funkciji koja je odgovorna za zakonitost poslovanja“, navodi se u saopštenju "Delta holdinga".

Branilac Miroslava Miškovića advokat Zdenko Tomanović najavljujući žalbu rekao je da presuda nije zasnovana na dokazima.

“Nije ova presuda rezultat dokaza već nažalost nedostatka hrabrosti suda da se suprostavi više puta u proteklih nekoliko godina javno izrečenim najavama i obećanjima političke elite da će se ovakva presuda i doneti”, rekao je Tomanović novinarima.

Advokat je naveo da je Mišković oslobođen za centralno delo iz optužnice zbog kojeg je uhapšen i zbog kojeg je proveo više od pola godine u pritvoru.

“A sa druge strane je našao izgovor da ipak političke želje dobiju odoru pravde, odnosno određenu formu i osudio ga da je davao savet sinu da utaji porez u preduzeću koje nije njegovo”, kaže Tomanović.

On tvrdi da sud takav stav nije bazirao na dokazu već na podrazumevanju da taj odnos, ta bliskost između sina i oca u sebi sigurno sadži i savete kako da izvrši krivično delo.

“I osudio pomagača na kaznu zatvora mnogo veću od kazne koju je dobio izvršilac kome pomagač navodno pomaže”, ukazuje Tomanović.

Marko Mišković je 25. februara osuđen zbog utaje poreza na tri i po godine zatvora i novčanu kaznu od osam miliona dinara, uz obavezu da njegovo preduzeće "Merainvest" plati porez od oko 320,3 miliona dinara, ali je kao i otac oslobođen od optužbi za izvlačenje para iz putarskih preduzeća.

Suđenje Miškoviću nekada najbogatijem srpskom tajkunu, koje je trajalo tri i po godine, označavano je kao proces decenije a ljudi iz vlasti su njegovo hapšenje, pre svega Aleksandar Vučić koji je u to vreme bio prvi potpredsednik Vlade Srbije, prikazivali kao poruku da nema nedodirljivih.

Nikola Selaković
Nikola Selaković

Ministar pravde Nikola Selaković ne želi da komentariše prvostepenu presudu Miroslavu Miškoviću, kojom je osuđen na pet godina zatvora.

“Znate za moj stav da ne komentarišem sudske odluke, ni pravosnažne ni nepravosnažne. Izrečena je kazna kakva je izrečena, sud je stao iza toga i čitava javnost to treba da prihvati”, naveo je Selaković.

Teža kazna pomagaču nego počiniocu

Neobično je što je Mišković za navodno pomaganje sinu u izvršenju krivičnog dela dobio veću kaznu od samog izvršioca, kaže profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić, ali dodaje da budući da nije videla presudu ne može da tvrdi da nema nekih razloga za to.

“Oslobođen je za ono za šta su ga najviše teretili u javnosti i političari i mediji. I mogu da kažem da je to neki mali dokaz da pravosuđe, makar sud, ide svojim tokom. E sad, da li ova dosta visoka kazna za pomaganje treba da bude neka kompenzacija za to što nije osuđen to je sve u sferi nekih spekulacija i ja ne bih da spekulišem”, kaže Rakić Vodinelić.

„Krajnje je neobično da neko ko je pomagao drugo punoletno lice dobije više kazne, nego to samo lice koje je učinilo neko delo“, prokomentarisao je za RSE konsultat za ulaganja Milan Kovačević, ukazujući na činjenicu da je Mišković stariji dobio težu kaznu u prvom stepenu od Miškovića mlađeg.

„U Srbiji se zaista događaju neobične stvari, koje su posledica toga što je izvršna vlast previše pomešana sa sudskom vlašću, a naročito sa tužilaštvom. Znamo u poslednje vreme puno događaja koji ukazuju da je neophodno ubrzati reforme i napraviti koliko, toliko demokratsku državu u kojoj će izvršna vlast takođe biti podložna suđnju pravosudne vlasti, a ne obratno, da drugim vlastima naređuje kako će funkcionisati“, navodi Kovačević.

Naš sagovornik ukazuje da je suđenje Miškoviću nemoguće posmatrati izvan pokušaja aktuelne vlasti da upravo na primeru nekada najbogatijeg srpskog tajkuna pokaže spremnost da se odlučnije bori protiv krivičnih dela u privredi.

„Međutim to kod nas inače stvar pogrešnu sliku da su svi ljudi koji stvore bogatstvo, zaposle ljude, koji su uspešni u poslovnom svetu, da su tajkuni i loši ljudi. To je velika šteta za ukupni privredni razvoj u Srbiji. Morali bi što pre napraviti normalni sistem koji funkcioniše i koji će kažnjavati samo one koje treba kažnjavati, dok će sa druge strane potsticati i pohvaljivati one koji su u poslovanju uspešni. Što se Miškovića tiče, u javnosti je rečeno da ga terete za kapitalni dobitak, kupovinu i prodaju akcija, a to je svakome laiku bilo jasno da ispod toga nema ničega. Tako da je od samog početka to poslužilo samo u neke druge svrhe a ne zarad pravog, normalnog suđenja“, navodi Kovačević.

Ekonomski novinar Mijat Lakićević kaže da bez obzira što je vlasnik “Delta holdinga”, oslobođen za glavno delo iz optužnice nema sumnje da će presuda Miškoviću dobro doći Vučiću mada je u ovom trenutku neće puno eksploatisati.

“Ona će u svakom slučaju biti potvrda onih optužbi koje je on i ranije iznosio. Nije se moglo zamisliti da dođe situacije u kojoj Mišković ne bi bio osuđen”, kaže Lakićević.

“Na kraju, mi smo kroz čitav taj proces bili svedoci velikih pritisaka na sud i sudije, i da sudije koje nisu bile po volji izvršne vlasti smenjivane, isključivane iz tog procesa. Tako da je ovo jedna očekivana odluka”, smatra Lakićević.

"Delta holding", kompanija Miroslava Miškovića, saopštila je nakon izricanja presude da će Mišković "braniti svoje prava", što podrazumeva, kako je navedeno, vraćanje putne isprave i omogućavanje poslovanja u inostranstvu. Mišković takođe očekuje oslobađanje njegove zamrznute imovine vredne više od 40 miliona evra i vraćanje položenog jemstva od 12 miliona evra, kao i, kako je navedeno, donošenje drugostepene i pravosnažne odluke, koja će potvrditi neistinitost prvostepenih optužbi.

Presuda posle tri i po godine

Suđenje Miškoviću, koje je trajalo tri i po godine, s pravom je označeno kao proces decenije. Za vlasnika “Delta holdinga” je to svakako “dan D”, ali je to još više za srpsko pravosuđe. Ono bi se o proces Miškoviću moglo definitivno kompromitovati, ali i rehabilitovati.

Optužnica, dugačka više od 120 strana, Miroslava Miškovića, sina Marka, kao i vlasnika Nibens-grupe Mila Đuraškovića sa još osmoricom saučesnika, teretila je za nezakonito izvlačenje novca iz putarskih preduzeća i utaju poreza. Konkretno se navodi da su od 2005. do 2010. godine ta preduzeća oštetili za 16,95 milijardi dinara, a budžet Srbije za 472 miliona dinara. Za oba dela zakonom je zaprećena kazna do 10 godina zatvora. U međuvemenu su Marko Mišković i Milo Đurašković osuđeni samo za utaju poreza, ali ne i za glavnu tačku optužbe.

Početak tog procesa pratio je ogroman publicitet, uz prisustvo domaćih i stranih medija, ali i posmatrača-eksperata.

Miroslav Mišković i njegov sin Marko bili su uhapšeni u decembru 2012. godine. Na tom spektakularnom hapšenju popularnost Aleksandra Vučića, tada prvog potpredsednika Vlade, enormno je porasla.

"Ikona korupcije"

Vlasnik "Delta holdinga" je pre godinu dana na suđenju rekao da nema dokaza da je prekršio zakon u poslu s putarskim preduzećima i ocenio da je to bio "školski primer kako se posluje".

Precizirao je da je 2005. godine doneo odluku da investira u putarska preduzeća, kako bi zaradio, što je način poslovanja, a da je potom odlučio da iz tog posla izađe 2008. godine, pošto je "osetio" da se uspeh iz prethodne godine ne može ponoviti. Otuda, kazao je, ne razume optužnicu po kojoj se se dovodi u vezu sa propašću putarskih preduzeća tri godine kasnije.

"Inspektori koji su me ispitivali, njih 14 ili 15, nisu znali šta je eurobor, a hoće da kontrolišu Miškovića, to je bruka! Mogli ste da nađete stručnije ljude", rekao je u sudnici Specijalnog suda i najavio da će dovesti svedoke koje će potvrditi koliki je pritisak na njih vršen da se Miškovići optuže za bilo koje krivično delo.

Za samo petnaest godina Miroslav Mišković prešao je trasu od jednog od „najuspešnijih socijalističkih direktora“, kako ga je svojevremeno opisao njegov tvorac Slobodan Milošević, do jednog od najbogatijih ljudi sveta na famoznoj Forbsovoj listi.

Verica Barać, čelnica Saveta za borbu protiv korupcije, još 2007. osumnjičila ga je da je jedna od „ikona korupcije“.

Iste godine je, svedoči Vikiliks, američki ambasador u Srbiji, o Miškoviću odaslao depešu da se obogatio u vreme hiperinflacije na grbači srpskog naroda i da postoje solidni dokazi da je učestvovao u nečuvenoj političkoj korupciji. Navešće i da Ambasada SAD poseduje kopiju pisma iz 1996. godine, u kome se navodi da Miloševićev direktor Carine Mihalj Kertes omogućava privilegovan tretman za Miškovićevu kompaniju Delta i preporučiti da Miškoviću ne treba da se omogući da uđe u SAD “posle njegove pljačke Srbije”.

Ipak, Miroslav Mišković je ubrzo skinut sa američke crne liste i otada se pojavljuje na proslavama u američkoj i drugim zapadnim ambasadama.

Neosuđen za "prvi milion"

Mahmut Bušatlija
Mahmut Bušatlija

Ekonomista Mahmut Bušatlija za naš radio pre dve i po godine potvrđuje navode o prvim Miškovićevim milionima iz Miloševićevog vremena, ali upozorava na jednu činjenicu na koju se nije obraćala dovoljna pažnja:

“Negde 2001. godine prvi put su kod nas mereni tranzicioni dobitnici. U tom dokumentu koji je rađen za Evropsku komisiju navodi se da je Miškovićev kapital na kraju 2000. godine procenjen na 50 do 60 miliona evra, a već 2003. godine on iznosi gotovo milijardu evra. Dakle, koliko god da je imao beneficija u Miloševićevo doba, on je morao da zarađuje i za državu. To je, naime, bio jedan razrađeni sistem kontrole, gde su Narodna banka i policija nadzirali raspolaganje državnim kapitalom u inostranstvu. Tek kad je ovde došla demokratija, Miškoviću je raspamećujuće dobro krenulo, ne samo njemu, naravno, nego i većini tajkuna, zato što su uništavanjem tog Miloševićevog sistema nadzora praktično ostali bez kontrole i, po svemu sudeći, privatizovali kiparske pare, dakle, prisvojili državne pare kojima su imali samo pravo raspolaganja”, podseća Bušatlija.

Problem je, međutim, u tome što se Miškoviću nije sudilo za poreklo imovine, odnosno, za poreklo njegovih prvih miliona – sudilo mu se za izvlačenje novca iz putarskih preduzeća i utaju poreza.

Tužilaštvo za organizovani kriminal zatražilo je da se Mišković osudi na 12 godina zatvora i novčanu kaznu.

To je, dakle, tužilačka istina. Ali, poslednju reč ima sudska istina. Profesor prava Vladimir Vodinelić pre dve i po godine za naš program lapidarno je rekao kakva treba da bude ta sudska istina:

“Najbolje će biti ako ona bude podržana onim što pravni poredak traži od suda da u ovakvom slučaju učini.”

Mišković je osam meseci proveo u pritvoru, a pušten je da se brani sa slobode uz jemstvo od 12 miliona evra.

Krajem prošle godine postupci ocu i sinu razdvojeni su zbog zdravstvenih problema Miroslava Miškovića.

Njegov sin Marko je 25. marta prvostepeno osuđen na tri i po godine zatvora i novčanu kaznu od osam miliona dinara, odnosno, 64.000 evra, za utaju poreza.

I on i saoptuženi Milo Đurašković, vlasnik putarskog preduzeća “Nibens grupa”, osuđen na sedam godina iza rešetaka, oslobođeni su optužbi za zloupotrebe sa putarskim preduzećima, što je bila glavna tačka optužnice.

Miškovićev advokat Zdenko Tomanović rekao je po iznošenju završne reči da sud mora doneti oslobađajuću presudu jer bi se time poslala poruka “da se presude donose u sudu, a ne u kabinetima pojedinih predstavnika vlasti.”

Kršenje pretpostavke nevinosti

Izjave nosilaca vlasti u Srbiji, a dominirale su one koje je davao premijer Aleksandar Vučić, nametale su često utisak o krivici Miškovića i pre sudskog epiloga, poništavajući tako pretpostavku nevinosti, što ne bi smelo da se događa u pravnoj državi.

Aleksandar Vučić
Aleksandar Vučić

Miškovića je Vučić često prozivao kao tajkuna koji je pre njegovog dolaska na vlast faktički vladao Srbijom. Pre tri godine mu je poručio:

“Moja poruka svima njima – i Miškoviću i njegovim medijskim i političkim slugama, onima kojima je njegov zet nosio pare u međuvremenu da se rugaju Vučiću, Srpskoj naprednoj stranci i da hvale njega i sve njih – jeste da mogu oni da misle da će da pobede nas, ne mogu da pobede ni Srbiju ni nas. I nikada neće moći.”

Premijer je Miškovića optuživao i tokom sudskog procesa, što je činio i ministar pravde Nikola Selaković, da stoji iza četvoromesečnog štrajka advokata zbog lošeg zakona o notarima, kome je kumovao Selaković.

“Ja da smenim Nikolu Selakovića neću... Zašto bih ga smenio? Zato što traži Miroslav Mišković? Je l’ zato?”

Pre nešto više od godinu dana Vučić je ponovio da će pobediti “sve one kojima je uspeh da stvari vrate u prošlost, da Srbijom upravljaju takunsko-mafijaški klanovi, kao što su upravljali – od Zemunskog do Miškovićevog klana.” Dodao je da "uticaj biznismena Miroslava Miškovića u Srbiji, i finansijski i medijski, mnogo ozbiljniji nego što je mislio" i najavio “da će vrlo brzo biti dokazani na sudu veliki finansijski zločini.”

U nastavku donosimo i druge komentare na prvostepenu presudu Miroslavu Miškoviću.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG