Podgorica je jedan od rijetkih glavnih gradova koji nemaju ono što je za Sarajevo Baščaršija ili Skadarlija za Beograd. Podgorička Stara Varoš, čini se, postoji još samo u obećanjima političara i narodnim pjesmama.
Stara pjesma o Staroj Varoši će, ako se uskoro nešto ne uradi, ostati jedini spomenik tom dijelu Podgorice u samom centru grada koje predstavlja staro jezgro ali u nestajanju.
Stara varoš, koju čine stare kamene, još uvijek u tragovima prepoznatljive prizemljuše, u medjuvremenu su dobile spratove od cigle i omalterisane fasade.
Iako se, s vremena na vrijeme, čuju žalopojke zbog činjenice da Stara varoš nestaje, ovaj proces njenog nestajanja traje decenijama i čini se u nepovrat.
Političari obećavaju i planiraju, ali od djela ništa.
Prije neku godinu, gradonačelnik Podgorice, Miomir Mugoša je rekao da je rekao da je u nekoliko navrata pokušavao da dodje do plana za taj dio grada i priznao da je Stara varoš kakvu pamte starije generacije Podgoričana najvećim dijelom nestala.
"Na tom prostoru ima sedam spomenika kulture koje treba zaštititi, ali mislim da ćemo nacrt dokumenta o Staroj varoši imati na javnoj raspravi do juna", rekao je Mugoša prije tri godine. Rasprave je možda bilo, ali na obnovi nije uradjeno ništa.
To nije prvi put.
Profesorica Jelisava Kalezić koja kaže da je plan uradjen još sedamdesetih godina podsjeća da se čak krajem devetnaestog vijeka govorilo na tu temu:
“Doktor Miljanić, vjerodostojni svjedok toga vremena, učen čovjek napisao je – sada se svečano otvara nova Podgorica, Mirkova varoš sagrađena na desnoj obali Ribnice i lijevoj obali Morače. Koliko se naša vlada mučila oko Stare Varoši, planirala da stvori nešto evropsko. Ali uzalud jer su ulice nepravilne, izrešetane, dućani izvijeni, niski i mračni. Prema tome valjalo je svu varoš, i kuće i butike srušiti pa nanaovo po planu graditi ili ne činiti dva troška već ostaviti starudiju na miru pa dizati novu naseobinu. Vlada je naravno izabrala ovo drugo.”
Italijanski arhitekta, Antonio Aćito kaže da je njegovo mjesto, mali gradić Matera kod Barija prethodnih decenija bio poznat pod nadimkom "sramota Italije", a da će, zahvaljujući obnovi koja se u međuvremenu desila, 2019. biti svjetska prijestonica kulture.
Aćito kaže da glavni grad ne može biti glavni grad, ako je nestalo njegovo srce.
“Kako možemo da dobijemo jedan dobar rezultat kada govorimo o uključivanju mještana. Nije samo urbanistički plan taj koji rješava probleme. To je samo jedan od aspekata koji rješeva probleme. Treba preduzeti mnogobrojne aktivnosti koje ciljaju ne samo na tome koliko je znanje o našem gradu, o istorijatu grada i o društvu u kojem se trenutno živi. Potrebna je jedna multidisciplinarna grupa koja bi se bavila ovom temom, koja bi trebalo da stvori direktne odnose sa lokalnim stanovništvom. Ne postoji nikakav čarobnjak, političar ili arhitekta koji bi mogao iz daljine da riješi ove probleme.”
Iako bi mnogi gradjani Podgorice željeli obnovu Stare varoši, iskustvo govori da će sve ostati na obećanjima političara i da će staro jezgro glavnog grada ostati da postoji još samo u pjesmi.
Stara pjesma o Staroj Varoši će, ako se uskoro nešto ne uradi, ostati jedini spomenik tom dijelu Podgorice u samom centru grada koje predstavlja staro jezgro ali u nestajanju.
Stara varoš, koju čine stare kamene, još uvijek u tragovima prepoznatljive prizemljuše, u medjuvremenu su dobile spratove od cigle i omalterisane fasade.
Iako se, s vremena na vrijeme, čuju žalopojke zbog činjenice da Stara varoš nestaje, ovaj proces njenog nestajanja traje decenijama i čini se u nepovrat.
Političari obećavaju i planiraju, ali od djela ništa.
Prije neku godinu, gradonačelnik Podgorice, Miomir Mugoša je rekao da je rekao da je u nekoliko navrata pokušavao da dodje do plana za taj dio grada i priznao da je Stara varoš kakvu pamte starije generacije Podgoričana najvećim dijelom nestala.
"Na tom prostoru ima sedam spomenika kulture koje treba zaštititi, ali mislim da ćemo nacrt dokumenta o Staroj varoši imati na javnoj raspravi do juna", rekao je Mugoša prije tri godine. Rasprave je možda bilo, ali na obnovi nije uradjeno ništa.
To nije prvi put.
Profesorica Jelisava Kalezić koja kaže da je plan uradjen još sedamdesetih godina podsjeća da se čak krajem devetnaestog vijeka govorilo na tu temu:
“Doktor Miljanić, vjerodostojni svjedok toga vremena, učen čovjek napisao je – sada se svečano otvara nova Podgorica, Mirkova varoš sagrađena na desnoj obali Ribnice i lijevoj obali Morače. Koliko se naša vlada mučila oko Stare Varoši, planirala da stvori nešto evropsko. Ali uzalud jer su ulice nepravilne, izrešetane, dućani izvijeni, niski i mračni. Prema tome valjalo je svu varoš, i kuće i butike srušiti pa nanaovo po planu graditi ili ne činiti dva troška već ostaviti starudiju na miru pa dizati novu naseobinu. Vlada je naravno izabrala ovo drugo.”
Italijanski arhitekta, Antonio Aćito kaže da je njegovo mjesto, mali gradić Matera kod Barija prethodnih decenija bio poznat pod nadimkom "sramota Italije", a da će, zahvaljujući obnovi koja se u međuvremenu desila, 2019. biti svjetska prijestonica kulture.
Aćito kaže da glavni grad ne može biti glavni grad, ako je nestalo njegovo srce.
“Kako možemo da dobijemo jedan dobar rezultat kada govorimo o uključivanju mještana. Nije samo urbanistički plan taj koji rješava probleme. To je samo jedan od aspekata koji rješeva probleme. Treba preduzeti mnogobrojne aktivnosti koje ciljaju ne samo na tome koliko je znanje o našem gradu, o istorijatu grada i o društvu u kojem se trenutno živi. Potrebna je jedna multidisciplinarna grupa koja bi se bavila ovom temom, koja bi trebalo da stvori direktne odnose sa lokalnim stanovništvom. Ne postoji nikakav čarobnjak, političar ili arhitekta koji bi mogao iz daljine da riješi ove probleme.”
Iako bi mnogi gradjani Podgorice željeli obnovu Stare varoši, iskustvo govori da će sve ostati na obećanjima političara i da će staro jezgro glavnog grada ostati da postoji još samo u pjesmi.
