Uhićen Boljkovac zbog partizanskih zločina iz 1945.

Partizanski šef karlovačke policije 1945. godine i prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac uhićen je u srijedu zbog sumnje za ratne zločine nad civilima 1945. godine. Ovo uhićenje prve reakcije gotovo jednoglasno dovode u vezu sa skorim izborima i pokušajem HDZ-a da na taj način zaradi glasove.

Osamdesetdevetogodišnji Boljkovac uhićen je zbog sumnje da je 1945. godine kao šef karlovačke OZN-e počinio ratni zločin nad civilnim stanovništvom, i određen mu je jednomjesečni pritvor. Boljkovac je jedan od osnivača HDZ-a i prvi ministar unutarnjih poslova u samostalnoj Hrvatskoj.

Policijski glasnogovornik Krunoslav Borovec kazao je kako je osumnjičen da je zapovijedio da se bez stvarnog razloga, a pod optužbom da su surađivali sa ustašama, uhiti više desetaka osobe iz Duge Rese nedaleko Karlovca i okolnih mjesta.

“Nakon toga pripadnici Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) hicima su iz vatrenog oružja usmrtili 7 osoba čiji identitet je tijekom kriminalističkog istraživanja utvrđen, kao i 14 drugih osoba čiji identitet je za sada nepoznat”, kazao je Borovec.

Boljkovac je negirao krivicu. Medji navode kako se uz njega kriminalistički obrađuje i partizanskog zapovjednika Radu Bulata i dužnosnika OZN-e Josipa Manolića.

Za političkog analitičara Žarka Puhovskog u izjavi za RSE dvije su stvari jasne.

“Moralo se kad tad učiniti nešto za rješenje tog problema ratnih zločina ili zločina odmah nakon Drugog svjetskog rata -, pri čemu ima čitav niz teškoća oko toga kad je rat završio - i s druge strane očito da je tajming vezan uz stvari koje su jako daleko od Drugog svjetskog rata, ali jako blizu izborima za mjesec dana. I to dovodi u sumnju smisao kažnjavanja! Smisao kažnjavanja je – kako kaže teorija – generalna prevencija. Ovo neće postići taj cilj, jer će to ljudi shvatiti kao prijeizbornu igru, a ne kao kažnjavanje ljudi za zločine za koje ih je trebalo kazniti“, kaže Puhovski.

Asimetričan stav prema antifašizmu i fašizmu

Politički analitičar Marinko Čulić za RSE upozorava na nekonzistentno postupanje hrvatskih vlasti.

“Nitko naravno ne može imati ništa protiv progona ratnih zločina ako za to postoje utemeljeni dokazi, u što – iz onoga što je do sada objavljeno – nisam u ovom slučaju siguran, ali usporedio bih dvije stvari: ako su pustili onog nesretnog Aschnera da ode u Austriju i tamo na miru umre, pa što ne puste i ova tri stara partizana da bez gnjavaže naprosto umru, jer svi su blizu devedeset ili preko devedeset godina? To samo po sebi govori da je tu ugrađen jedan asimetričan stav prema antifašizmu i fašizmu”, ocjenjuje Čulić.

Na pitanje koji bi mogao biti motiv, Čulić odgovara:

“Toliko očito asimetričan stav može biti samo u funkciji nekog očajničkog pokušaja da se iskobeljaju mjesec dana prije izbora koje će po svemu sudeći izgubiti, ali barem se nadaju da to neće biti jako dramatično.”

On je kazao kako se slaže sa ocjenama da bi ovo uhićenje moglo biti u kontekstu borbe za vlast u HDZ-u nakon gubitka izbora, gdje se kao takmac Jadranki Kosor spominje upravo ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko.

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić javno je proteklih mjeseci davao potporu Boljkovcu, a u srijedu se obratio priopćenjem u kojem je prozvao ministra Karamarka, a ovo uhićenje nazvao “obračunom s ljudima koji su po bilo kojem kriteriju nepoćudni aktualnoj vlasti” i izrazio bojazan kako je “ovdje na djelu manje država, a više vladajuća stranka koja gotovo očajničkim potezima nastoji skrenuti pozornost javnosti sa kriminalnih afera što je potresaju”.

Odmah mu je odgovorila premijerka Jadranka Kosor podsjećajući da je Karamarko bio najbliži Mesićev suradnik na početku njegove karijere kao predsjednika, a i prije u predizbornoj kampanji, pa je onda čudi da bivši predsjednik želi diskvalificirati ministra unutrašnjih poslova i rad policije i Državnog odvjetništva.

“Dugo se, evo već 20 godina, u Hrvatskoj istražuje o svim zločinima i to na tragu temeljnih ustavnih vrednota – da ratni zločini ne zastarijevaju! Tako smo se pred 20 godina odredili, i to je na tragu svih međunarodnih dokumenata i odluka.”

Za ubijanje ratnih zarobljenika i civila 1944 - 1946 još nije odgovarao nitko u Hrvatskoj, niti u drugim državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije. Ovisno o izvoru, govori se o brojkama od par tisuća do dvjesto tisuća ubijenih – Nijemaca, Hrvata, Srba, Slovenaca, Talijana i drugih.