U Zagrebu je predstavljena knjiga sjećanja prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca „Istina mora izaći van...“ Radi se o kontroverznoj, ali poštenoj knjizi , kazao je na predstavljanu hrvatski predsjednik Stipe Mesić.
Radi se o sjećanjima čovjeka koji je cijeli život bio borac, ali nije mrzio nikoga, pa ni one protiv kojih se borio, kazao je hrvatski predsjednik Stipe Mesić na predstavljanju knjige „Istina mora izići van...“ svog – kako je kazao – starog prijatelja Josipa Boljkovca. Boljkovac je partizanski prvoborac, poslijeratni policijski funkcioner, potom nakon „hrvatskog proljeća“ u prisilnoj mirovini, prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova u neovisnoj državi, dosljedan antifašist i uvijek oštar borac protiv svakog nacionalizma i ekstremizma.
U Drugom svjetskom ratu antifašistički borci, među kojima je od prvog dana bio i Boljkovac, spasili su čast hrvatskog naroda i na kraju rata vratili mu slobodnu domovinu, a zločini na strani pobjednika ne dovode u pitanje uzvišenost ciljeva antifašističke borbe, iako se oni nisu smjeli dogoditi, niti ih itko opravdava, kazao je hrvatski predsjednik.
„Što se pak Domovinskog rata tiče, Boljkovac je i tu brutalno otvoren i jasan. Međutim, mada će i tu sigurno biti onih koji će tvrditi suprotno, Boljkovčeva istina ni na koji način ne dovodi u pitanje legitimnost Domovinskog rata, niti umanjuje zasluge onih istinskih branitelja, koji su na svojim plećima iznijeli njegov teret. Ali bez zadrške proziva one koji su ih zloupotrijebili.“
Umirovljeni general Petar Stipetić podsjetio je među ostalim na osobni Boljkovčev angažman 1991. godine kada je među ostalim osobno krenuo „urazumiti“ goropadni krizni štab u Ogulinu, koji se želio oružano obračunati sa srpskim stanovništvom u Drežnici, Gomirju i drugim mjestima ogulinskog kraja.
SMETAO EKSTREMISTIMA
Taj Boljkovčev stav prema bujajućem nacionalizmu i zanemarivanju antifašizma od strane dijela ljudi koji su mahom došli izvana, i koji je prijetio da oružani sukob bude još krvaviji posebno se dojmio Stipetića.
„No zahvaljujući ljudima kao što je bio gospodin Boljkovac, gospodin Mesić i ostali, to se nije pretvorilo u to, već je u neku ruku splasnulo, prevladale su one demokratske snage.“
Priređivač knjige, novinar i povjesničar Željko Krušelj naglasio je kako je za Boljkovca središnji termin „neželjeni mirotvorac“. Dok je nekima cilj bio stvaranje države pod svaku cijenu, Boljkovac do zadnjeg trenutka nastoji stvar riješiti razgovorima, a tek kada je izgubljena i posljednja šansa za miran sporazum, čini sve da bi se obranilo stečenu državu.
Zato je smetao ekstremistima na drugoj strani, ali i mnogima na hrvatskoj strani jer je govorio o miru u vrijeme kada su oni tvrdili da je rat jedina opcija. Akademik Dušan Bilandžić podsjetio je na jedan razgovor u Beogradu početkom jeseni 1990, kada je upitan što milsi o ministru policije Boljkovcu, , na što Bilandžić odgovara:
A Boljkovac se i sam podsjetio jednog svog posjeta Beogradu, netom prije što je postao ministar unutarnjih poslova u prvoj hrvatskoj demokratski izabranoj vladi.
„Vratio sam se navečer i obavijestio: ako bude pameti, možemo izbjeći rat! No toga je falilo, kako je rekao i predsjednik Mesić - da je bilo više sreće i pameti mogli smo moguće izbjeći veći dio ovoga zla.“
Hrvatska je strana željela mir, ali izgleda da se rat nije mogao izbjeći, kazao je u izjavi za naš radio i Boljkovčev dugogodišnji suradnik u Jugoslaviji i Hrvatskoj Josip Manolić, koji je kolovoza 90-te naslijedio Mesića na funkciji hrvatskog premijera.
„Ne. Izgleda da nije, jer za mir trebaju dvojica. Naša opcija bila je mirnim puterm razriješiti krizu bivše Jugoslavije, ali suprotna strana je hrjela rat. Samo u tome je problem.“
Boljkovac je posljednji zapaženi istup imao na suđenju Branimiru Glavašu za ubojstva osječkih Srba ujesen 1991. godine, kada je svjedočio o snažnoj Glavaševoj umiješanosti, dok se dvadeset godina mlađI Vladimir Šeks na svjedočenju nije sjećao ničega
