Za manje od dvije godine Hrvatska će biti članica EU, zemlja koja ka Evropi vuče i ostale zemlje Balkana, pa ipak, medijske crne kronike preplavljene su vijestima o pljačkama i nasilništvu. I zvanični podaci to podupiru.
U prvih osam mjeseci 2011. godine, hrvatska je policija evidentirala znatan porast krađa i razbojstava. U usporedbi s 2010., broj krađa u Hrvatskoj porastao je čak za 17 posto, a razbojstva za 5,5 posto. Psiholozi i građani uzroke vide u sve većoj gospodarskoj krizi i generalno poremećenom sistemu vrijednosti u hrvatskom društvu.
Jutro pred jednom od brojnih novozagrebačkih trafika. Slučajno se zaustavljamo i ne sluteći da je baš protekle noći, po ko zna koji put, opljačkana:
„Sinoć je bila provala, ali ne smijemo Vam o tome ništa reći zbog firme.“
„Zar opet?! Sinoć tu pljačku nismo čuli, ali smo je čuli prošli tjedan. Dobro je da niko nije nastradao.“
Prošli je četvrtak, nastavlja šokirana Zagrepčanka, mlađi čovjek, uoči zatvaranja, provalio u isti trafiku. Prodavačicu je snažno lupio šakom u glavu i odnio dnevni utržak, više od 1.100 eura:
„Još nije išla na bolovanje, ali se žalila da je boli glava.“
Trafike su česta meta lopovima i provalnicima, kao i pošte, mjenjačnice, dućani.
Helena Biočić iz Ministarstva unutarnjih poslova, navodi da je broj teških krađa u Hrvatskoj u prvih osam mjeseci 2011. godine, u odnosu na 2010., također u porastu.
„Kaznenih djela teških krađa zabilježeno je 3,2% posto više nego u istom razdoblju prošle godine, krađa za 17% više a razbojstava za 5,5%“, navodi Helena Biočić.
Najviše krađa i razbojstava zabilježeno je na području Zagreba, zatim Splitsko-dalmatinske, Osječke i Istarske županije. Istodobno, broj ubojstava i silovanja je u padu:
„Tijekom osam mjeseci 2011. godine na području naše zemlje zabilježena su 34 kaznena djela ubojstva, što je za 12% manje nego u istom razdoblju prošle godine. Kaznenih djela s teškim ozljedama zabilježeno je manje za 10,5%, a silovanja je manje za 27%“, kaže Helena Biočić.
Nove generacije kriminalaca
Predstavnica Ministarstva unutarnjih poslova naglašava da je Hrvatska policija pokrenula više preventivnih projekata kako bi se pljačke, razbojstva i nasilje smanjili. Tako, recimo, Policijska uprava Splitsko dalmatinska upravo provodi akciju namijenjenu mladima pod motom „Alkohol? Ne hvala!“, u sklopu koje se u mnogim kafićima nude jeftiniji sokovi:
„Ima i jedan projekt gdje su uključene starije osobe. Daju im upute kako se zaštiti, čak i od razbojništava i teških krađa.“
Nasilni prosvjedi u Zagrebu, veljača 2011.
No, mnogi anketirani, stariji Zagrepčani, su nam rekli da su najsigurniji ako ne izlaze kasno iz kuće, iako, ističu, danas „nije baš nigdje sigurno“:
„Danas na tržnici sam kupovala kore. Vadila sam novce iz novčanika a prodavačica mi reče da sakrijem novce jer je gledala kako otimaju novčanik ženi.“
Gospođu Barbaru smo susreli s prijateljicom dok je pred školom čekala unuku:
„Nasilje je u porastu i to je očito. Čovjek se boji za djecu, pa idem pred školu, iako je ona već velika. Bilo je nekada sve sigurnije. Sada čovjek ni doma nije siguran.“
„Nekada sam se vraćala iz kazališta ili kina oko ponoći, pa i sama. Lovila sam zadnji tramvaj i nikada me nije bilo strah. Nekada smo znali svoje radno vrijeme, a sada se mora ostati do navečer, ako treba i do ponoći.“
„Mislim da je ekonomska situacija tu prva i puca obitelj na svim poljima, ali i društvo u cjelini.“
Ovih dana Jutarnji list piše o „novoj generaciji splitskih kriminalaca“. Oni su: „Opaki, brutalni i zli, čovjeku pucaju u glavu iz zabave“.
Mediji su prepuni takvih vijesti. Činjenica je da to prodaje novine i ostavlja dojam o sveprisutnom kriminalu, ali i činjenica je da je kriminal doista u porastu.
„Atmosfera u društvu je takva da tek s nasiljem postaješ netko i nešto“, upozorava splitska psihologinja Mirjana Nazor.
„Možda bi smo trebali odgovore tražiti u nekoliko uzroka. S jedne strane mi se čini da su ljudi u velikoj mjeri deprimirani, obeshrabreni, očajni jer ne vide nikakvu budućnost koja bi bila malo svjetlija od sadašnjosti. U toj situaciji, kada čovjek ništa dobro ne vidi pred sobom, onda mu se čini da možda ne treba poštivati nikakva pravila jer je svejedno kako se ponašaš kada je pitanje hoćeš li sutra i živjeti. Čini mi se da to opće ozračje, koje je vrlo loše i negativno, na neki način potiče ljude da zaboravljaju moralna pravila koja su naučili i sa kojima su možda odrastali. Činjenica da ima jako mnogo korupcije i pljačke na visokoj razini, na neki način nekim ljudima daje svojevrstan alibi - Kada mogu oni na veliko, mogu onda i ja malo, na sitno. Odrasli nasilnici su češće iz populacije koja ima nižu obrazovnu razinu i čija su primanja vrlo niska. Kod mladih, te razlike nestaju. Mislim da se nasilnici i svojevrsni budući kriminalci regrutiraju iz svih slojeva društva. Na žalost ih ima i iz takozvanih dobrih obitelji“, kaže Mirjana Nazor.
Većina anketiranih Zagrepčana je uvjerena da je „povećani lopovluk“ rezultat „općeg lopovluka“ u najvišim vrhovima vlasti, zbog kojeg su mnogi već u zatvoru, uključujući i bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera:
„Svi vide šta se radi i kako se radi, pa si misli zašto ne bih i ja. Zašto bi se mučio za kunu, kada mogu i ovako – bar malo.“
„Izgleda da su se ugledali na naše političare. Više ne drže ruku na srcu, nego u lisicama.“
U prvih osam mjeseci 2011. godine, hrvatska je policija evidentirala znatan porast krađa i razbojstava. U usporedbi s 2010., broj krađa u Hrvatskoj porastao je čak za 17 posto, a razbojstva za 5,5 posto. Psiholozi i građani uzroke vide u sve većoj gospodarskoj krizi i generalno poremećenom sistemu vrijednosti u hrvatskom društvu.
Jutro pred jednom od brojnih novozagrebačkih trafika. Slučajno se zaustavljamo i ne sluteći da je baš protekle noći, po ko zna koji put, opljačkana:
„Sinoć je bila provala, ali ne smijemo Vam o tome ništa reći zbog firme.“
„Zar opet?! Sinoć tu pljačku nismo čuli, ali smo je čuli prošli tjedan. Dobro je da niko nije nastradao.“
Prošli je četvrtak, nastavlja šokirana Zagrepčanka, mlađi čovjek, uoči zatvaranja, provalio u isti trafiku. Prodavačicu je snažno lupio šakom u glavu i odnio dnevni utržak, više od 1.100 eura:
„Još nije išla na bolovanje, ali se žalila da je boli glava.“
Trafike su česta meta lopovima i provalnicima, kao i pošte, mjenjačnice, dućani.
Helena Biočić iz Ministarstva unutarnjih poslova, navodi da je broj teških krađa u Hrvatskoj u prvih osam mjeseci 2011. godine, u odnosu na 2010., također u porastu.
„Kaznenih djela teških krađa zabilježeno je 3,2% posto više nego u istom razdoblju prošle godine, krađa za 17% više a razbojstava za 5,5%“, navodi Helena Biočić.
Najviše krađa i razbojstava zabilježeno je na području Zagreba, zatim Splitsko-dalmatinske, Osječke i Istarske županije. Istodobno, broj ubojstava i silovanja je u padu:
„Tijekom osam mjeseci 2011. godine na području naše zemlje zabilježena su 34 kaznena djela ubojstva, što je za 12% manje nego u istom razdoblju prošle godine. Kaznenih djela s teškim ozljedama zabilježeno je manje za 10,5%, a silovanja je manje za 27%“, kaže Helena Biočić.
Nove generacije kriminalaca
Predstavnica Ministarstva unutarnjih poslova naglašava da je Hrvatska policija pokrenula više preventivnih projekata kako bi se pljačke, razbojstva i nasilje smanjili. Tako, recimo, Policijska uprava Splitsko dalmatinska upravo provodi akciju namijenjenu mladima pod motom „Alkohol? Ne hvala!“, u sklopu koje se u mnogim kafićima nude jeftiniji sokovi:
„Ima i jedan projekt gdje su uključene starije osobe. Daju im upute kako se zaštiti, čak i od razbojništava i teških krađa.“
No, mnogi anketirani, stariji Zagrepčani, su nam rekli da su najsigurniji ako ne izlaze kasno iz kuće, iako, ističu, danas „nije baš nigdje sigurno“:
„Danas na tržnici sam kupovala kore. Vadila sam novce iz novčanika a prodavačica mi reče da sakrijem novce jer je gledala kako otimaju novčanik ženi.“
Gospođu Barbaru smo susreli s prijateljicom dok je pred školom čekala unuku:
„Nasilje je u porastu i to je očito. Čovjek se boji za djecu, pa idem pred školu, iako je ona već velika. Bilo je nekada sve sigurnije. Sada čovjek ni doma nije siguran.“
„Nekada sam se vraćala iz kazališta ili kina oko ponoći, pa i sama. Lovila sam zadnji tramvaj i nikada me nije bilo strah. Nekada smo znali svoje radno vrijeme, a sada se mora ostati do navečer, ako treba i do ponoći.“
„Mislim da je ekonomska situacija tu prva i puca obitelj na svim poljima, ali i društvo u cjelini.“
Ovih dana Jutarnji list piše o „novoj generaciji splitskih kriminalaca“. Oni su: „Opaki, brutalni i zli, čovjeku pucaju u glavu iz zabave“.
Mediji su prepuni takvih vijesti. Činjenica je da to prodaje novine i ostavlja dojam o sveprisutnom kriminalu, ali i činjenica je da je kriminal doista u porastu.
„Atmosfera u društvu je takva da tek s nasiljem postaješ netko i nešto“, upozorava splitska psihologinja Mirjana Nazor.
„Možda bi smo trebali odgovore tražiti u nekoliko uzroka. S jedne strane mi se čini da su ljudi u velikoj mjeri deprimirani, obeshrabreni, očajni jer ne vide nikakvu budućnost koja bi bila malo svjetlija od sadašnjosti. U toj situaciji, kada čovjek ništa dobro ne vidi pred sobom, onda mu se čini da možda ne treba poštivati nikakva pravila jer je svejedno kako se ponašaš kada je pitanje hoćeš li sutra i živjeti. Čini mi se da to opće ozračje, koje je vrlo loše i negativno, na neki način potiče ljude da zaboravljaju moralna pravila koja su naučili i sa kojima su možda odrastali. Činjenica da ima jako mnogo korupcije i pljačke na visokoj razini, na neki način nekim ljudima daje svojevrstan alibi - Kada mogu oni na veliko, mogu onda i ja malo, na sitno. Odrasli nasilnici su češće iz populacije koja ima nižu obrazovnu razinu i čija su primanja vrlo niska. Kod mladih, te razlike nestaju. Mislim da se nasilnici i svojevrsni budući kriminalci regrutiraju iz svih slojeva društva. Na žalost ih ima i iz takozvanih dobrih obitelji“, kaže Mirjana Nazor.
Većina anketiranih Zagrepčana je uvjerena da je „povećani lopovluk“ rezultat „općeg lopovluka“ u najvišim vrhovima vlasti, zbog kojeg su mnogi već u zatvoru, uključujući i bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera:
„Svi vide šta se radi i kako se radi, pa si misli zašto ne bih i ja. Zašto bi se mučio za kunu, kada mogu i ovako – bar malo.“
„Izgleda da su se ugledali na naše političare. Više ne drže ruku na srcu, nego u lisicama.“