Prvi čovjek Pokreta za nezavisnu Crnu Goru Branko Lukovac, početkom prošle godine podnio je ostavku na, za mnoge više nego poželjno, mjesto ambasadora SiCG u Rimu. Vratio se u Podgoricu i neposredno angažovao u kampanji za crnogorsku samostalnost. Prvi put se udobne diplomatske fotelje odrekao 1992. godine, kada je, pošto nije prihvaćen njegov predlog da se momentalno prekine rat u BiH, podnio ostavku i otišao iz diplomatije, sa pozicije pomoćnika saveznog sekretara (ministra) SFRJ u kojoj je bio šef sektora za Aziju, Afriku i Latinsku Ameriku, UN i multilateralu. Bezuspješan je bio i pokušaj tadašnjeg premijera SRJ Milana Panića da ga vrati u diplomatiju na mjesto ministra inostranih poslova - ostao je van diplomatske profesije sedam godina. Tek kada se zvanična Podgorica definitivno razišla sa Miloševićevom politikom, angažovao se prvo kao diplomatski predstavnik CG u Sloveniji, potom u dva mandata kao šef crnogorske diplomatije. Kako je Lukovac kao nestranačka ličnost na mjesto ministra ino-poslova došao na prijedlog Socijaldemokrata, nakon njihovog povlačenja iz Vlade zbog potpisivanja Beogradskog sporazuma i on podnosi ostavku. Godinu dana proveo je i na funkciji ministra za međunarodne ekonomske odnose Državne zajednice. Iako rođen u Kolašinu, varošici na sjeveru Crne Gore, najveći dio života proveo je u Srbiji, gdje je završio srednju školu, Ekonomski fakultet i postdiplomske studije u Beogradu. Za njegovo ime nijesu vezane afere, ni statusni simboli karakteristični za crnogorsku vladajuću elitu.