Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću svjedočilo je još nekoliko bivših mirovnih promatrača koji su opisali vlastito iskustvo potkraj svibnja 1995.godine kada su ih pripadnici Vojske Republike Srpske uzeli za taoce.
Prema njihovim iskazima taoci su razmješteni diljem vojnih instalacija VRS-a kako bi odvratili zračne udare NATO saveza.
"Bila je to jako stresna situacija", ispričao je nizozemski major zrakoplovstva Marcus Helgers o svom zarobljeništvu od dvadesetak dana, najviše na Jahorini gdje su se nalazili radari VRS-a.
Tek poslije puštanja u lipnju 1995.godine je osjetio posljedice zatočeništva koje
je proteklo uz stalne verbalne prijetnje smrću, ukoliko NATO snage ne prestanu s napadima.
"Tek 19. (06.) u Zagrebu, mislim tada sam tek osjetio posljedice. Počeo sam se tresti i to je trajalo oko 2 minute. Svi moji mišići su bili napeti i to je trajalo negdje tjedan dana. A nakon toga sam imao problema sa spavanjem. Onda nisam imao problema do 2001.godine. Onda sam opet počeo imati probleme, nisam mogao spavati. I kasnije sam dobio dijagnozu da patim od post traumatskog poremećaja (PTSP-a). Liječen sam, mislim vrlo uspješno. Ponekad mi se dogodi i sada da imam neke probleme. Ali to je malo", opisao je svoje zdravstveno stanje svjedok Helgers.
Kad su ih pripadnici snaga bosanskih Srba zarobili 26.svibnja 1995.godine u okolici Sarajeva, gdje su nadzirali poštivanje mirovnog sporazuma o isključenju teškog naoružanja, pripadnici mirovnih promatrača UNMO-a bili su izloženi lakšem fizičkom i psihičkom zlostavljanju.
Marcus Helgers, kapetan u holandskom vazduhoplovstva, kao svedok na suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem lideru bosanskih Srba za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, Hag, 26. januar 2011.Vezani su okolo mogućih meta napada NATO-vog zrakoplovstva, odnosno korišteni su kao živi štitovi.
Karadžić je tijekom unakrsnog ispitivanja ustvrdio kako su pripadnici UN-a zarobljeni, a ne uzeti kao taoci, budući da su ih vojnici Vojske Republike Srpske smatrali za špijune NATO snaga jer su im promatrači navodno dostavljali podatke o ciljevima.
"Je li Vaše pripadništvo zrakoplovnim snagama nizozemske vojske poduprlo tu sumnju", upitao je optuženi.
"Pa ne moja konkretno. Na primer u mojoj grupi je također bio i Poljak koji je bio pilot borbenih aviona. Ja mogu samo spomenuti da nikad nisam bio obučavan da budem oficir za navođenje. Niti sam imao opremu takvu. Niti sam ikada vidio da se netko od mojih kolega s tim bavi", odgovorio je Helgers.
Pripadnici UN-a korišćeni kao živi štitovi
Kao sljedeći svjedok haške optužbe vezane uz uzimanje međunarodnih promatrača za taoce, što je suprotno Ženevskim konvencijama, iskaz je dao general Jonathon Riley koji je u sporno vrijeme zapovijedao britanskim snagama UNPROFOR-a u Goraždu nadzirujći spomenuto isključenje teškog naouružanja iz zaštićene enklave.
Nakon puštanja 33 zarobljena britanska promatrača, Riley je nakon razgovora s njima napravio analizu te izvještaj o mjestima gdje su ih držali kao taoce.
Nakon prikaza od strane optužbe nekoliko zapovjedi Vojske Republike
Srpske kao i njegove analize svjedok Riley je potvrdio tužiteljstvu kako je uzimanje pripadnika UN-a i njihovo korištenje kao živih štitova naređeno s najvišeg nivoa Vojske Republike Srpske.
Karadžić je tijekom unakrsnog ispitivanja pokušavao prikazati kao brojne zapovjedi kao i ponašanja brojnih vojnika VRS-a nije bilo uvjetovano zapovjedima centralnih vlasti.
Uz to pokušao je prikazati pristranost UN-ovih mirovnih promatrača zbog i dalje važeće aktivne vojne službe u redovima nacionalnih vojski iz kojih su dolazili, a čije su zemlje bile članice NATO snaga.
"Gospodine generale hvala, nadam se da se nećemo vidjeti u sljedećem ratu", zaključio je unakrsno ispitivanje Karadžić oprostivši se od svjedoka Rileya.
Suđenje se nastavlja u petak iskazom novog svjedoka optužbe za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.).
Prema njihovim iskazima taoci su razmješteni diljem vojnih instalacija VRS-a kako bi odvratili zračne udare NATO saveza.
"Bila je to jako stresna situacija", ispričao je nizozemski major zrakoplovstva Marcus Helgers o svom zarobljeništvu od dvadesetak dana, najviše na Jahorini gdje su se nalazili radari VRS-a.
Tek poslije puštanja u lipnju 1995.godine je osjetio posljedice zatočeništva koje
je proteklo uz stalne verbalne prijetnje smrću, ukoliko NATO snage ne prestanu s napadima.
"Tek 19. (06.) u Zagrebu, mislim tada sam tek osjetio posljedice. Počeo sam se tresti i to je trajalo oko 2 minute. Svi moji mišići su bili napeti i to je trajalo negdje tjedan dana. A nakon toga sam imao problema sa spavanjem. Onda nisam imao problema do 2001.godine. Onda sam opet počeo imati probleme, nisam mogao spavati. I kasnije sam dobio dijagnozu da patim od post traumatskog poremećaja (PTSP-a). Liječen sam, mislim vrlo uspješno. Ponekad mi se dogodi i sada da imam neke probleme. Ali to je malo", opisao je svoje zdravstveno stanje svjedok Helgers.
Kad su ih pripadnici snaga bosanskih Srba zarobili 26.svibnja 1995.godine u okolici Sarajeva, gdje su nadzirali poštivanje mirovnog sporazuma o isključenju teškog naoružanja, pripadnici mirovnih promatrača UNMO-a bili su izloženi lakšem fizičkom i psihičkom zlostavljanju.
Karadžić je tijekom unakrsnog ispitivanja ustvrdio kako su pripadnici UN-a zarobljeni, a ne uzeti kao taoci, budući da su ih vojnici Vojske Republike Srpske smatrali za špijune NATO snaga jer su im promatrači navodno dostavljali podatke o ciljevima.
"Je li Vaše pripadništvo zrakoplovnim snagama nizozemske vojske poduprlo tu sumnju", upitao je optuženi.
"Pa ne moja konkretno. Na primer u mojoj grupi je također bio i Poljak koji je bio pilot borbenih aviona. Ja mogu samo spomenuti da nikad nisam bio obučavan da budem oficir za navođenje. Niti sam imao opremu takvu. Niti sam ikada vidio da se netko od mojih kolega s tim bavi", odgovorio je Helgers.
Pripadnici UN-a korišćeni kao živi štitovi
Kao sljedeći svjedok haške optužbe vezane uz uzimanje međunarodnih promatrača za taoce, što je suprotno Ženevskim konvencijama, iskaz je dao general Jonathon Riley koji je u sporno vrijeme zapovijedao britanskim snagama UNPROFOR-a u Goraždu nadzirujći spomenuto isključenje teškog naouružanja iz zaštićene enklave.
Nakon puštanja 33 zarobljena britanska promatrača, Riley je nakon razgovora s njima napravio analizu te izvještaj o mjestima gdje su ih držali kao taoce.
Nakon prikaza od strane optužbe nekoliko zapovjedi Vojske Republike
Srpske kao i njegove analize svjedok Riley je potvrdio tužiteljstvu kako je uzimanje pripadnika UN-a i njihovo korištenje kao živih štitova naređeno s najvišeg nivoa Vojske Republike Srpske.
Karadžić je tijekom unakrsnog ispitivanja pokušavao prikazati kao brojne zapovjedi kao i ponašanja brojnih vojnika VRS-a nije bilo uvjetovano zapovjedima centralnih vlasti.
Uz to pokušao je prikazati pristranost UN-ovih mirovnih promatrača zbog i dalje važeće aktivne vojne službe u redovima nacionalnih vojski iz kojih su dolazili, a čije su zemlje bile članice NATO snaga.
"Gospodine generale hvala, nadam se da se nećemo vidjeti u sljedećem ratu", zaključio je unakrsno ispitivanje Karadžić oprostivši se od svjedoka Rileya.
Suđenje se nastavlja u petak iskazom novog svjedoka optužbe za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.).
