WikiLeaks - oprečna mišljenja oko posljedica

Internet stranica Wikileaks
Internet stranica Wikileaks
Tajne u 21. stoljeću je vrlo teško sakriti. Ovo je „diplomatski 11. septembar“, diplomatska katastrofa, ključno u cijelom slučaju je pravo na slobodu govora, pitanje prava na informaciju, WikiLeaks je naštetio poštenom govoru – tek su neki od stavova koje se mogu čuti nakon što je u nedjelju WikiLeaks počeo objavljivati dokumente State Departmenta, koji su se potom našli u svim svjetskim medijima.

Mišljenja su različita u vezi sa aferom i objavljivanjem oko 250 tisuća telegrama koje su američki diplomati poslali u Washington iz gotovo cijelog svijeta.

Italijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini smatra da se radi o pravoj katastrofi koja će uništiti povjerenje koje postoji među državama i objavljivanje podataka naziva „diplomatskim 11. septembrom“.
Javnost mora znati kada je neka vlada uključena u nešto što je nelagalno ili kada se jedno govori privatno, a drugo u javnosti - kaže Kamphner.

Drugi ističu da će diplomati nastaviti sa svojim dosadašnjom tradicijom – u javnosti će biti izuzetno uljudni, a brutalno iskreni u izvještajima koji šalju State Departmentu.

Sir Christopher Meyer, bivši britanski ambasador u SAD ističe da najnovija afera neće ništa bitno promijeniti u ponašanju diplomata, ali će biti mnogo pažljiviji kada se radi o elektronskoj komunikaciji i arhiviranju, jer nemoguće je ukarsti toliko tisuća komada papira, smatra ovaj diplomat.

To je lekcija koju će vlade brzo naučiti. Britanski diplomati bili su osramoćeni više puta, a posebno velika afera je izbila kada su izgubili diskove na kojima su se nalazali podaci o tisućama građana.

Profesor Michael Cox, suradnik Chatam Housa iz Londona smatra da izuzetno povjerljivi podaci neće doći u javnost bez obzira na informatičku eru u kojoj živimo.

On međutim naglašava da su opasnije kampanje koje vlade vode protiv web portala koje objavljuju povjerljive dokumente.

O tajnim dokumentima koje je objavio WikiLeaks u eksluzivnom interjuu za RSE govorio je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki - moon.





Londonski „Independent“ objavio je tekst u kojem naglašava da je WikiLeaks pokazao koliko su zapravo britanski mediji snishodljivi prema vlastima.

„U Prvom Amandmanu u SAD koji garantira slobodu govora svaka restrikcija se smatra izuzetkom od pravila, a u Velikoj Britaniji sloboda govora je nešto o čemu se može pregovarati. Pravo vlade na tajnost, važnija je od prava javnosti da bude obavještena o svemu“
, upozorava John Kamphner, izvršni direktor Indexa cenzure u Velikoj Britaniji.

Sve vlade imaju pravo štititi nacionalnu sigurnost, to je neosporno, ali u slučaju WikiLeaksa, smatra ovaj stručnjak, pitanje slobode govora je ključno. Javnost mora znati kada je neka vlada uključena u nešto što je nelagalno ili kada se jedno govori privatno, a drugo u javnosti.

Nanijeta šteta poštenom govoru

Anne Applebaum u tekstu u Washington Postu ističe da je u potrazi za slobodom govora, WikiLeaks zapravo naštetio poštenom govoru.

Anne Applebaum, autorica i kolumnistica Washington Post, Pragu, 30. januar 2008.
Ona upozorava da će odsada samo autoritarne vođe u međusobnim razgovorima biti iskreni.

Primjerice, ruski dužnosnici svaku politički nekorektnu izjavu mogu zadržati izvan medijske pozornosti. Kineski generali ionako nikada ne razgovoraju s novinarima.

Teško je od niže rangiranih dužnosnika u Iranu očekivati da će dati WikiLeaksu informaciju jer će ih režim ubiti ili zlostavljati njihove obitelji. Niže rangirani američki dužnosnici koji su WikiLeaksu najvjeroatnije dali informacije doživjeti će duboku starost.

U stvari, smatra Applebaum, stvarne tajne režima u kojima neme slobode govora i gdje se kontroliraju sve informacije – tek trebaju biti otkrivene.

Ona navodi kako bi bilo zanimljivo pročitati kineske diplomatske dokumente ili ruske vojne telegrame ili saznati kakve rasprave vode Iranci o svom nuklearnom programu ili vidjeti planove Sjeverne Koreje oko invazije na južnog susjeda.

„Ako je osnivač WikiLeaksa, Julian Assange, iskren u poslu kojega radi – otvorenost interneta i ako mu cilj nije tek osramotiti SAD – onda je izvjesno čime bi se trebao zabaviti. No, na neki način, neću biti iznendađena ukoliko to ne uradi“, zaključuje svoj komentar Anne Applebaum u Washington Postu.

*****
Mogli bi vas interesovati i ovi tekstovi:
Banke i kompanije - nova meta WikiLeaks-a
“Curenje” neće naštetiti odnosima Zagreba i Washingtona
Grahovac: U dokumentima ništa senzacionalno o Crnoj Gori
Srpski političari složno ćute oko poverljivih telegrama
SAD će preduzeti oštre mjere zbog WikiLeaks-a
​
XS
SM
MD
LG