Dostupni linkovi

WikiLeaks - oprečna mišljenja oko posljedica


Internet stranica Wikileaks
Tajne u 21. stoljeću je vrlo teško sakriti. Ovo je „diplomatski 11. septembar“, diplomatska katastrofa, ključno u cijelom slučaju je pravo na slobodu govora, pitanje prava na informaciju, WikiLeaks je naštetio poštenom govoru – tek su neki od stavova koje se mogu čuti nakon što je u nedjelju WikiLeaks počeo objavljivati dokumente State Departmenta, koji su se potom našli u svim svjetskim medijima.

Mišljenja su različita u vezi sa aferom i objavljivanjem oko 250 tisuća telegrama koje su američki diplomati poslali u Washington iz gotovo cijelog svijeta.

Italijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini smatra da se radi o pravoj katastrofi koja će uništiti povjerenje koje postoji među državama i objavljivanje podataka naziva „diplomatskim 11. septembrom“.
Javnost mora znati kada je neka vlada uključena u nešto što je nelagalno ili kada se jedno govori privatno, a drugo u javnosti - kaže Kamphner.

Drugi ističu da će diplomati nastaviti sa svojim dosadašnjom tradicijom – u javnosti će biti izuzetno uljudni, a brutalno iskreni u izvještajima koji šalju State Departmentu.

Sir Christopher Meyer, bivši britanski ambasador u SAD ističe da najnovija afera neće ništa bitno promijeniti u ponašanju diplomata, ali će biti mnogo pažljiviji kada se radi o elektronskoj komunikaciji i arhiviranju, jer nemoguće je ukarsti toliko tisuća komada papira, smatra ovaj diplomat.

To je lekcija koju će vlade brzo naučiti. Britanski diplomati bili su osramoćeni više puta, a posebno velika afera je izbila kada su izgubili diskove na kojima su se nalazali podaci o tisućama građana.

Profesor Michael Cox, suradnik Chatam Housa iz Londona smatra da izuzetno povjerljivi podaci neće doći u javnost bez obzira na informatičku eru u kojoj živimo.

On međutim naglašava da su opasnije kampanje koje vlade vode protiv web portala koje objavljuju povjerljive dokumente.

O tajnim dokumentima koje je objavio WikiLeaks u eksluzivnom interjuu za RSE govorio je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki - moon.





Londonski „Independent“ objavio je tekst u kojem naglašava da je WikiLeaks pokazao koliko su zapravo britanski mediji snishodljivi prema vlastima.

„U Prvom Amandmanu u SAD koji garantira slobodu govora svaka restrikcija se smatra izuzetkom od pravila, a u Velikoj Britaniji sloboda govora je nešto o čemu se može pregovarati. Pravo vlade na tajnost, važnija je od prava javnosti da bude obavještena o svemu“
, upozorava John Kamphner, izvršni direktor Indexa cenzure u Velikoj Britaniji.

Sve vlade imaju pravo štititi nacionalnu sigurnost, to je neosporno, ali u slučaju WikiLeaksa, smatra ovaj stručnjak, pitanje slobode govora je ključno. Javnost mora znati kada je neka vlada uključena u nešto što je nelagalno ili kada se jedno govori privatno, a drugo u javnosti.

Nanijeta šteta poštenom govoru

Anne Applebaum u tekstu u Washington Postu ističe da je u potrazi za slobodom govora, WikiLeaks zapravo naštetio poštenom govoru.

Anne Applebaum, autorica i kolumnistica Washington Post, Pragu, 30. januar 2008.
Ona upozorava da će odsada samo autoritarne vođe u međusobnim razgovorima biti iskreni.

Primjerice, ruski dužnosnici svaku politički nekorektnu izjavu mogu zadržati izvan medijske pozornosti. Kineski generali ionako nikada ne razgovoraju s novinarima.

Teško je od niže rangiranih dužnosnika u Iranu očekivati da će dati WikiLeaksu informaciju jer će ih režim ubiti ili zlostavljati njihove obitelji. Niže rangirani američki dužnosnici koji su WikiLeaksu najvjeroatnije dali informacije doživjeti će duboku starost.

U stvari, smatra Applebaum, stvarne tajne režima u kojima neme slobode govora i gdje se kontroliraju sve informacije – tek trebaju biti otkrivene.

Ona navodi kako bi bilo zanimljivo pročitati kineske diplomatske dokumente ili ruske vojne telegrame ili saznati kakve rasprave vode Iranci o svom nuklearnom programu ili vidjeti planove Sjeverne Koreje oko invazije na južnog susjeda.

„Ako je osnivač WikiLeaksa, Julian Assange, iskren u poslu kojega radi – otvorenost interneta i ako mu cilj nije tek osramotiti SAD – onda je izvjesno čime bi se trebao zabaviti. No, na neki način, neću biti iznendađena ukoliko to ne uradi“, zaključuje svoj komentar Anne Applebaum u Washington Postu.

*****
Mogli bi vas interesovati i ovi tekstovi:
Banke i kompanije - nova meta WikiLeaks-a
“Curenje” neće naštetiti odnosima Zagreba i Washingtona
Grahovac: U dokumentima ništa senzacionalno o Crnoj Gori
Srpski političari složno ćute oko poverljivih telegrama
SAD će preduzeti oštre mjere zbog WikiLeaks-a

WikiLeaks i Balkan

WikiLeaks i zemlje regiona

Među 250,000 telegrama američke diplomatije koje je stranica WikiLeaks počela objavljivati u ponedjeljak, nalazi se i preko 9,000 dokumenata o zemljama bivše Jugoslavije i regiona.

Pojedinačno Hrvatska se spominje u 2.053, BiH 1.419, Kosovo 1.320, Srbija i Crna Gora (zajedno do 2006.) 1.244, Slovenija 947, Albanija 822, Makedonija 783 i Crna Gora 503 telegrama.

Za sada, na stranici WikiLeaksa dostupan je samo dokument o razgovorima pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu Phila Gordana sa francuskim zvaničnicima u Parizu u oktobru 2009. godine o, između ostalog, situaciji u BiH, Kosovu, Srbiji, Makedoniji i Hrvatskoj.

Na sastanku su francuske diplomate zagovarale ubrzanje proces zatvaranja Ureda visokog predstavnika u BiH, s čime se Gordon nije složio jer je rekao da još nisu bili stvoreni svi uslovi.

On se također nije složio sa ocjenom francuskih diplomata da su se odnosi između SAD i bošnjačkih političara pogoršali.

Francuski predsjednički savjetnik za vanjsku politiku Jean-Claud Levitte je također rekao da EULEX ima problema sa kosovskim vlastima nakon potpisivanja sporazuma sa Beogradom kao i da minister vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić "obećava puno" prilikom posjeta Parizu u vezi povratka Srba na Kosovo ili njihovog učešća u kosovskim institucijam i da se više neće susretati sa njim jer ne predstavlja lice moderne Srbije kao što tvrdi.

Pogledajte komentare (1)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG