Nikole Krastev, dopisnik RSE iz Vašingtona (Prevela Biljana Jovićević)
U izvještaju o stanju svjetske populacije Fonda Ujedinjenih nacija [UNFPA] za populaciju objavljenom u srijedu, 20. oktobra, uspostavlja se veza između ravnopravnosti polova i obnove napora u društvima opustošenim ratom ili prirodnim katastrofama.
U izvještaju o stanju svjetske populacije za 2010 navodi se da je teško izmjeriti uticaj ratova na društva posebno na najranjivije kategorije - djecu, omladinu, starije i žene.
Ako se sagleda situcija u stvarnom životu, na primjer u Bosni i Hercegovini, Iraku, Pakistanu i drugim zemljama pogođenim vojnim sukobima, u izveštaju se tvrdi da žene imaju pristup istim pravima i mogućnostima kao i muškarci, one su više tolerantne i mogu predvoditi napore urekonstrukciji njihovih društava.
Objavljivanje izvještaja koincidira sa 10. godišnjicom Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN 1325 koja ima za cilj da zaustavi seksualno nasilje nad ženama i djevojkama u oružanim sukobima i da se podstakne njihovo veće učešće u naporima za izgradnju mira.
Pedesetogodišnja Hrvatica iz Mostara u Bosni i Hercegovini, pristala je da razgovara sa zvaničnikom UN, 18-godina nakon što je brutalno silovana od strane tri srpska vojnika u zenitu balkanskog rata iz 1990., koji su doveli do raspada bivše Jugoslavije. Njen muž je ubijen zato što je odbio da nosi uniformu srpskih snaga, a ona je o tome uspjela da dobije potvrdu tek prije pet godina na osnovu DNK dokaza.
Barbara Kroset (Crosette), koji je autor izveštaja, priča RSE da socijalni tabui i izopštavanja primoravaju većinu bosanskih žena koje su bile žrtve silovanja tokom rata, da ćute.
"Ima žena koje nijesu imale hrabrosti ljudima u porodici reći da su silovane ili seksualno zlostavljane. One su bile prezrene kada se vrate iz tih strašnih iskustava, a često su bile optuživane za obeščašćivanje porodice i slične stvari. Tako da sam u Bosni saznala dvije stvari: koliko dugo je vremena potrebno kako bi se olakšao život žena koje su bile tako divljački silovane", kaže Kroset.
U poglavlju Bosna i Hercegovina izvještaj se bavi iskustvima nekoliko neimenovanih žena koje su bile žrtve silovanja. Izveštaj razmatra situaciju u nekoliko ratnih katastrofa u regionima - Liberija, Irak i Haiti, ali je u Bosni i Hercegovini, kaže Kroset, mjesto gdje je osjećala najviši stepen prezira i odbacivanja prema žrtvama silovanja.
"Zajednica nije saosećajana i ne pruža im ruke i ne pomože im, a Bosna je bila najjasniji slučaj koji sam vidjela, iako se svuda dešava, ali mnoge od ovih žena osećaju se izolovano i prezrene su i sada više od 15 godina kasnije.Većina njih nijesu u mogućnosti da imaju posao, one su pod psihoterapijom, i to je jedna vanredna situacija za evropske zemlje", kaže Kroset.
Rezolucija 1325
Ričard Kolodž (Kollodge), koji je urednik izveštaja, priča RSE da je nemoguće utvrditi broj seksualno zlostavljanih žena u Bosni i Hercegovini tokom rata - većina procjena govori da je riječ o desetini hiljada. Takođe se ne zna koliko je djece rođeno kao posljedica silovanja.
"U slučaju Bosne i Hercegovine, mi smo gledali u dugoročni psihološki uticaj silovanja žena i donekle na muškarce i pokazalo se kako ožiljci mogu trajati cijeli život i u stvari prelivaju se i na sljedeću generaciju", navodi Kolodž.
Podsticaj za izveštaj, kaže Kolodž, bio je Rezoluciji 1325 Savjeta bezbjednosti UN, usvojenoj 2000. godine, koja je osudila nasilje nad ženama i devojkama u vojnim sukobima i pozvala sve te zemlje da uključe žene u naporima za izgradnju mira.
"Samo zato što je ratno stanje ne znači da ljudi i dalje ne treba da imaju bebe i da im i tada nije potreban pristup uslugama i tako dalje", kaže Kolodž.
On kaže da je to prvi izveštaj te vrste koji govori o stvarnom životu i uticaju rata na žene i devojke.
Margot Valstrom, specijalni predstavnik UN za seksualno nasilje u konfliktnim situacijma, kaže za RSE da je za postizanje ciljeva Rezolucije Savjeta bezbjednosti 1325 najvažnija stvar da ne ostavlja prostor za počinioce seksualnog nasilja.
"Moramo da obezbijedimo mehanizme za gonjenje počinioca, mnogo više da se fokusiramo na počinioce", smatra Valstrom.
Kroz priče o ljudima koji pate u sukobima ili nesrećma u Bosni i Hercegovini, Haitiju, Iraku, Jordanu, Liberiji, okupiranoj palestinskoj teritoriji, Istočnom Timoru i Ugandi, izveštaj pokazuje kako zajednice i građanska društva kroz liječenje starih rana idu naprijed.
Ipak, predstoji mnogo toga da se uradi kako bi se osiguralo da žene dobiju jednak tretman, pristup uslugama i imaju pravo glasa u planovima za rekonstrukciju svojih zemalja.
U izvještaju o stanju svjetske populacije Fonda Ujedinjenih nacija [UNFPA] za populaciju objavljenom u srijedu, 20. oktobra, uspostavlja se veza između ravnopravnosti polova i obnove napora u društvima opustošenim ratom ili prirodnim katastrofama.
U izvještaju o stanju svjetske populacije za 2010 navodi se da je teško izmjeriti uticaj ratova na društva posebno na najranjivije kategorije - djecu, omladinu, starije i žene.
Ako se sagleda situcija u stvarnom životu, na primjer u Bosni i Hercegovini, Iraku, Pakistanu i drugim zemljama pogođenim vojnim sukobima, u izveštaju se tvrdi da žene imaju pristup istim pravima i mogućnostima kao i muškarci, one su više tolerantne i mogu predvoditi napore urekonstrukciji njihovih društava.
Objavljivanje izvještaja koincidira sa 10. godišnjicom Rezolucije Savjeta bezbjednosti UN 1325 koja ima za cilj da zaustavi seksualno nasilje nad ženama i djevojkama u oružanim sukobima i da se podstakne njihovo veće učešće u naporima za izgradnju mira.
Pedesetogodišnja Hrvatica iz Mostara u Bosni i Hercegovini, pristala je da razgovara sa zvaničnikom UN, 18-godina nakon što je brutalno silovana od strane tri srpska vojnika u zenitu balkanskog rata iz 1990., koji su doveli do raspada bivše Jugoslavije. Njen muž je ubijen zato što je odbio da nosi uniformu srpskih snaga, a ona je o tome uspjela da dobije potvrdu tek prije pet godina na osnovu DNK dokaza.
Barbara Kroset (Crosette), koji je autor izveštaja, priča RSE da socijalni tabui i izopštavanja primoravaju većinu bosanskih žena koje su bile žrtve silovanja tokom rata, da ćute.
"Ima žena koje nijesu imale hrabrosti ljudima u porodici reći da su silovane ili seksualno zlostavljane. One su bile prezrene kada se vrate iz tih strašnih iskustava, a često su bile optuživane za obeščašćivanje porodice i slične stvari. Tako da sam u Bosni saznala dvije stvari: koliko dugo je vremena potrebno kako bi se olakšao život žena koje su bile tako divljački silovane", kaže Kroset.
U poglavlju Bosna i Hercegovina izvještaj se bavi iskustvima nekoliko neimenovanih žena koje su bile žrtve silovanja. Izveštaj razmatra situaciju u nekoliko ratnih katastrofa u regionima - Liberija, Irak i Haiti, ali je u Bosni i Hercegovini, kaže Kroset, mjesto gdje je osjećala najviši stepen prezira i odbacivanja prema žrtvama silovanja.
"Zajednica nije saosećajana i ne pruža im ruke i ne pomože im, a Bosna je bila najjasniji slučaj koji sam vidjela, iako se svuda dešava, ali mnoge od ovih žena osećaju se izolovano i prezrene su i sada više od 15 godina kasnije.Većina njih nijesu u mogućnosti da imaju posao, one su pod psihoterapijom, i to je jedna vanredna situacija za evropske zemlje", kaže Kroset.
Rezolucija 1325
Ričard Kolodž (Kollodge), koji je urednik izveštaja, priča RSE da je nemoguće utvrditi broj seksualno zlostavljanih žena u Bosni i Hercegovini tokom rata - većina procjena govori da je riječ o desetini hiljada. Takođe se ne zna koliko je djece rođeno kao posljedica silovanja.
"U slučaju Bosne i Hercegovine, mi smo gledali u dugoročni psihološki uticaj silovanja žena i donekle na muškarce i pokazalo se kako ožiljci mogu trajati cijeli život i u stvari prelivaju se i na sljedeću generaciju", navodi Kolodž.
Podsticaj za izveštaj, kaže Kolodž, bio je Rezoluciji 1325 Savjeta bezbjednosti UN, usvojenoj 2000. godine, koja je osudila nasilje nad ženama i devojkama u vojnim sukobima i pozvala sve te zemlje da uključe žene u naporima za izgradnju mira.
"Samo zato što je ratno stanje ne znači da ljudi i dalje ne treba da imaju bebe i da im i tada nije potreban pristup uslugama i tako dalje", kaže Kolodž.
On kaže da je to prvi izveštaj te vrste koji govori o stvarnom životu i uticaju rata na žene i devojke.
Margot Valstrom, specijalni predstavnik UN za seksualno nasilje u konfliktnim situacijma, kaže za RSE da je za postizanje ciljeva Rezolucije Savjeta bezbjednosti 1325 najvažnija stvar da ne ostavlja prostor za počinioce seksualnog nasilja.
"Moramo da obezbijedimo mehanizme za gonjenje počinioca, mnogo više da se fokusiramo na počinioce", smatra Valstrom.
Kroz priče o ljudima koji pate u sukobima ili nesrećma u Bosni i Hercegovini, Haitiju, Iraku, Jordanu, Liberiji, okupiranoj palestinskoj teritoriji, Istočnom Timoru i Ugandi, izveštaj pokazuje kako zajednice i građanska društva kroz liječenje starih rana idu naprijed.
Ipak, predstoji mnogo toga da se uradi kako bi se osiguralo da žene dobiju jednak tretman, pristup uslugama i imaju pravo glasa u planovima za rekonstrukciju svojih zemalja.