Tri nacije, dvije svadbe, jedna zabava – ISTA PRIČA
Bio sam u posve privatnom aranžmanu na jednoj svadbi u Bijeljini proteklog vikenda. Sticajem okolnosti prije gotovo godinu dana sam bio, takodjer posve privatno, na jednoj svadbi u Ljubuškom. Bilo mi je zanimljivo uočiti veoma mnogo sličnosti izmedju ova dva dogadjaja.
Najprije jedna razlika: Zastave! Dok su u Ljubuškom vijorile zastave Hrvatske i nekadašnje Herceg Bosne, u Bijeljini su se vijorile zastave Srbije i RS.
Zatim druga razlika: Obje su svadbe imale crkveni dio vjenčanja i, naravno, obredi su bili drugačiji.
Sve ostalo je – isto.
Zastave: Isto je to što ni na jednoj svadbi nije bilo zastava BiH pa je očigledno da ni u Ljubuškom ni u Bijeljini ne doživljavaju BiH kao svoju državu.
Muzika: Iako je u Bijeljini dominirala, posve normalno, ¨čirilica¨, iako na svadbama u zapadnoj Hercegovini, posve normalno dominira ¨latinica¨ na obje sma svadbe mogao čuti Olivera, Balaševića, Halida Bešlića, Lošića, Bijelo Dugme i da dalje ne nabrajam.
Političke teme: Bilo mi je fascinantno slušati kako i u Ljubuškom i u Bijeljini izgovaraju ISTE riječi i konstatacije o SVOJIM političarima – lažovi, lopovi, puni ko brod, ne zanima ih narod nego vlast i slično. Bilo je isto tako fascinantno shvatiti da ni jedni ni drugi uopće ne pominju ¨njihove¨ političke lidere niti iko pomenu Sarajevo.
Opet stjecajem okolnosti, izmedju ove dvije svadbe sam prisutvovao u Sarajevu nečemu što bi se moglo definirati kao ¨party¨ jednog dobro stojećeg društva. I ovdje je muzika bila ista i ovdje su poruke bile iste.
E sad, sve mi se čini da se sudbina BiH nalazi u rukama posve pogrešnih ljudi. Kad bi o njoj odlučivali oni sa svadbe u Ljubuškom ili Bijeljini, ili pak sa zabave u Sarajevu – sudba bi joj bila posve sigurno bolja.